Inačica od 20. ožujka 2017. u 20:29 uredi Herr Emio (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 400 edits m manja dopuna životopisa i dodavanje izvora koji to potvrđuje Oznaka: VisualEditor: prebačeno na wikitekst ← Starija izmjena		Inačica od 5. ožujka 2018. u 02:18 uredi ukloni ovu izmjenu Zavelimski zmaj (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 273 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 29: Zbog sudjelovanja u protumađarskim prosvjedima istjeran je iz više karlovačke gimnazije. Nakon toga odlazi u [[Zagreb]] gdje je pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] koju je završio 1897. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 920.</ref> U [[Prag]]u polazi trgovački tečaj. Urednik je ''[[Crvena Hrvatska\|Crvene Hrvatske]], [[Novi list\|Novog lista]], Pokreta i dr.'' Kao član i izaslanik [[Jugoslavenski odbor\|Jugoslavenskog ~~Odbora~~odbora]] u [[London\|Londonu]] i kao starješina Jugoslavenskog Sokolskog Saveza u Americi uputio je [[:s:Proglas Milana Marjanovića hrvatskim iseljenicima 23. lipnja 1917.\|proglas]] hrvatskim iseljenicima u kojemu spominje potrebu hrvatske demonstracije snage, jer predsjednik Wilson spominje i Hrvate kao narod koji neće Austro-Ugarsku, da Mađarska se upinje da Hrvatska ostane pod njima, Italija tvrdi da je Istra i Dalmacija talijanska, dok Srbija se bori s jadnim ostatcima svoje vojske, te da <ref name="Čizmić"/> {{citat\|"''Hrvati trebaju dobro znati da njihov put u Hrvatsku, u Dalmaciju i u Istru vodi samo preko Soluna. Zato srpska vojska treba postati i hrvatska. Hrvati trebaju osloboditi Hrvatsku. Krajnje je vrijeme da i Hrvati sastave vojsku dobrovoljaca, za koju treba čitav svijet znati da je hrvatska''".\|Proglas Milana Marjanovića hrvatskim iseljenicima 23. lipnja 1917.}}<ref name="Čizmić">Ivan Čizmić: [http://www.historiografija.hr/hz/1970/HZ_23-24_3_CIZMIC.pdf Dobrovoljački pokret jugoslavenskih iseljenika u SAD 1914-18.], Historijski zbornik broj 23-24, 1970., str. 32-35</ref> Nakon Prvog svjetskog rata bio je član mirovne delegacije [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] u [[Pariz\|Parizu]], a nakon Drugog svjetskog rata predsjednik ''Jadranskog instituta'' [[JAZU]]. U književnim kritikama polazi od toga da književno djelo mora rješavati nacionalne i socijalne probleme. Najveću sklonost pokazivao je prema hrvatskim realistima. Sudjelovao je u stvaranju prvih filmskih institucija u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a i sam je snimao, režirao i pisao scenarije za edukativne filmove.

Milan Marjanović: razlika između inačica