Football Club Internazionale Milano: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 73:
=== Teška vremena (1990. - 2004.) ===
90-te godine prošlog stoljeća bile su doba velikih razočarenja za Inter. I dok su njihovi najveći rivali, [[AC Milan|Milan]] i [[Juventus]], ostvarivali fantastične rezultate kako na domaćim, tako i na europskim travnjacima, Inter je stalno bio u zaostatku, često se nalazeći na sredini tablice, zabilježivši najgori rezultat u sezoni 1993./94. kada su bili samo na bod od ispadanja u [[Serie B|drugu ligu]]. Unatoč tome, zabilježili su i nekoliko europskih uspjeha tijekom tog desetljeća osvojivši priznato nogometno natjecanje [[Kup UEFA]] čak tri puta - [[1991.]], [[1994.]] i [[1998.]]
[[Datoteka:Moratti particolare2013.JPG|mini|200px|[[Massimo Moratti]], bivši predsjednik i vlasnik Intera]]
Nakon što je predsjednik kluba postao [[Massimo Moratti]] [[1995.]] godine, Interu je obećano bolje razdoblje uz potpisivanje profiliranih igrača poput [[Ronaldo Luís Nazário de Lima|Ronalda]], [[Christian Vieri|Christiana Vierija]] i [[Hernan Crespo|Hernana Crespa]]. Inter je čak dva puta postigao rekord u visini transfera tijekom tog razdoblja: 19.5 milijuna [[Euro|eura]] za Ronalda iz [[FC Barcelona|Barcelone]] [[1997.]] godine te 31 milijun eura za Christiana Vierija iz [[SS Lazio|Lazija]] [[1999.]] godine. Međutim, 90-te su svejedno ostale godine velikih razočarenja i do danas su jedino desetljeće u Interovoj povijesti u kojem nisu uspjeli osvojiti niti jedno prvenstvo [[Italija|Italije]]. Za Interove navijače teško je bilo točno odrediti krivca za neuspjehe pa je sve to dovodilo do vrlo klimavih odnosa između predsjednika, menadžera i ponekih igrača.
 
Redak 88:
Sljedeće sezone, 2002./03., Inter je zauzeo sigurno drugo mjesto u Seriji A te došao sve do [[UEFA Liga prvaka 2002./03.|polufinala Lige prvaka]] gdje su ispali od Milana, premda su obje utakmice završile neriješenim rezultatom (0:0 i 1:1). Ipak, zbog primljenog gola u gostima Milan je prošao dalje (ironije radi obje utakmice, naravno, igrane su na [[San Siro|istom stadionu]]). Iako je to bilo samo još jedno u nizu razočarenja, svejedno su mnogi smatrali da se Inter napokon nalazi na pravom putu.
 
Međutim, još jedanput je nestrpljenje predsjednika Massima Morattija bilo jače od njega samog pa je Hernana Crespoa prodao nakon samo jedne sezone, a trener [[Hector Cuper]] otpušten je nakon tek nekoliko odigranih utakmica u novoj sezoni. Zamijenio ga je [[Alberto Zaccheroni]], dugogodišnji navijač Intera, ali također i čovjek koji je sjedio na klubi Lazija tijekom njihove 4:2 pobjede prethodne sezone; navijači su, logično, bili skeptični. Zaccheroni u igru nije unio ništa novog, osim dvije fantastične pobjede protiv Juventusa (3:1 i 3:2) na San Siru. Sezona sama po sebi nije bila ništa posebno. Inter je [[UEFA Liga prvaka 2003./04.|ispao u razigravanju po skupinama u Ligi prvaka]] (završili su natjecanje kao treći u grupi). Osim toga jedva da su se i kvalificirali za Ligu prvaka za narednu sezonu, budući su u Seriji A završili tek na četvrtom mjestu, samo bod ispred [[Parma FC|Parme]]. Nasvjetliji trenuci Intera te sezone bili su dovođenje [[Dejan Stanković|Dejana Stankovića]] i [[Adriano Leite Ribeiro|Adriana]] u [[siječanj|siječnju]] [[2004.]] godine koji su popunili goleme rupe nastale nakon odlaska Hernana Crespa i [[Clarence Seedorf|Clarencea Seedorfa]].
 
=== Uskrsnuće kluba (2004. - 2008.) ===