Alfred Nobel: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika 37.8.143.69 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 4:
== Biografija ==
Alfred Nobel rođen je 21. listopada [[1833]]. godine u [[Stockholm]]u. Bio je treći sin Immanuel Nobela (1801-1872) i Andriette Ahlsell Nobel (1805-1889). Njegov otac [[Immanuel Nobel]] bio je pronalazač (izumio je šperploču), ali bez novca da svoje ideje ostvari. Posebno se zanimao za korištenje [[barut]]a, u ono vrijeme praktično jedinog poznatog eksploziva, pa je to svoje zanimanje prenio i na sina. Alfredova se obitelj 1842. preselila u [[Rusija|Rusiju]], gdje se je otac počeo baviti izgradnjom morskih mina za potrebe vojske Carske Rusije u [[Krimski rat|Krimskom ratu]]. U Rusiji su Alfred i njegova braća, s obzirom na to da se materijalno stanje obitelji popravilo, imali najbolje učitelje, iako nisu išli u školu. Alfred je učio jezike i [[kemija|kemiju]], a sa 18 godina otišao je na četiri godine u [[SAD]] gdje je kraće vrijeme radio
Nakon kraja Krimskog rata 1856.g. obiteljska tvornica je propadala, pa su se roditelji sa najmlađim sinom vratili u Švedsku, dok su trojica starije braće pokušala spasiti pogon.
Godine 1859. upravljanje obiteljskom tvornicom preuzeo je drugi sin Ludvig Nobel (1831-1888) koji ju je značajno proširio. Alfred se posvetio istraživanju eksploziva, osobito sigurnoj proizvodnji nitroglicerina (kojeg je 1847. otkrio [[Ascanio Sobrero]]) u kojem je vidio veliku zaradu u širokoj industrijskoj namjeni. Dana 3. rujna 1864. u njihovoj tvornici u Stockholmu dogodila se velika eksplozija u kojoj su život izgubila petorica radnika, uključujući i Alfredovog najmlađeg brata Emila.
Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio ruski, francuski, engleski i njemački jezik, bio je veliki poklonik prirodnih znanosti. Nije se ženio, ali je navodno imao dvije velike ljubavi: barunicu [[Berta Kinsky|Bertu Kinsky]] i mlađahnu Austrijanku [[Sophie Hess]], koja ga je ostavila i udala se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine [[1865]]. Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum - detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv [[eksploziv]] pomoću kojeg se [[nitroglicerin]] mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin. Očito je rješenje ležalo u tome da se nitroglicerin preradi u krutu materiju kojom bi se moglo rukovati i to tako da se kakva porozna supsatnca namoči u njemu. Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari: papir, drvene otpatke, prašinu od razmrvljenih opeka, suhu ilovaču, sve dok godine 1887. nije nadošao na nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu - infuzorijsku zemlju
Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom. Bio je veoma plodan pronalazač, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma. "Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" - pisao je Alfred Nobel [[1896]]., pred kraj života, svojemu nećaku. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke. Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (premda današnjem tečaju to bi iznosilo oko 150.000.000 USD) ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog [[1895]]. godine.
| |||