Izrael: razlika između inačica

Već tijekom 19. st. došlo je do povećanih migracijskih tokova europskih Židova u Izrael. Pred početak [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] to je područje, podijeljeno u nekoliko osmanskih sandžaka imalo oko 700.000 stanovnika, od čega su skoro 90 % činili Arapi. Pred kraj rata [[Velika Britanija]] je postala mandatar na tom području, sa zadaćom osnivanja židovskog nacionalnog doma. Britanija gotovo odmah odvaja većinu teritorija mandatne Palestine i na tom području osniva Transjordan (aneksijom područja sa zapadne strane rijeke Jordan, 1949. godine, Transjordan mijenja ime u Jordan), kojeg daje na upravu svom savezniku, šerifu iz Meke. Židovima je odmah zabranjeno naseljavanje u Transjordan. Godine 1923. Golan, dogovorom Britanije i Francuske, iz mandatne Palestine prelazi u francusku Siriju.

Ubrzo su započele veće netrpeljivosti između ovih dvaju naroda. Židovi stalnim useljavanjem u Palestinu rastu u ukupnom broju stanovnika sa 11 % 1922. godine na 30% 1942. godine.

Godine 1947. rezolucijom [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] područje Palestine podijeljeno je na arapsku i židovsku državu, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom. Židovi su prihvatili odluku UN-a, dok su je Arapi odbacili. U to vrijeme, na području Palestine bilo je oko 33&nbsp;% 608.000 Židova i 67&nbsp;% (1.243.000) Arapa <ref>http://www.mideastweb.org/unscop1947.htm</ref>. Nesuglasice su počele oko statusa Jeruzalema jer su Židovi u Jeruzalemu bili teritorijalno odvojeni od matične zemlje, a činili su većinu stanovništva grada. Sukobi su kulminirali 15. svibnja 1948. godine nakon što je [[Ben Gurion]] proglasio Državu Izrael - Egipat, Sirija, Libanon i Jordan su objavili rat, te poslali vojnu pomoć [[Palestinci]]ma u ratu protiv Izraelaca.

Novoproglašena država nije imala određene granice stoga je međunarodno priznanje dobila tek za godinu dana. Započeo je prvi [[Arapsko-izraelski rat 1948.|arapsko-izraelski rat]] u kojem su sudjelovali palestinski Arapi uz pomoć arapskih država s jedne, te palestinski Židovi s druge strane. U tom ratu 115.000 izraelskih vojnika pobijeđuje inferiorne arapske snage koje su brojile 60.000 ljudi<ref>http://www.mahalo.com/1948_Arab_Israeli_War</ref>, te nakon 15 mjeseci borbi se formiraju današnje granice države Izrael. Pojas Gaze, koji se nalazi uz egipatsko-izraesku granicu prisvojio je Egipat, a Judeju i Samariju (Zapadnu Obalu) Jordan. Ove se granice nisu mijenjale sve do [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]] 1967. godine kada je Izrael okupirao još 20 700 km². Procijene UN-a su da je 711,.000 Palestinaca protjerano u okolne arapske zemlje<ref>http://domino.un.org/unispal.nsf/9a798adbf322aff38525617b006d88d7/93037e3b939746de8525610200567883!OpenDocument</ref>, dok je oko 600.000 Židova iz arapskih zemalja emigriralo u Izrael<ref>http://www.cdn-friends-icej.ca/isreport/june02/forgotten.html</ref>.

Godine [[1992.]] lijeva koalicija dolazi na vlast, a novi premijer je [[Yitzhak Rabin|Jichak Rabin]] koji potpisuje sporazum u [[Oslo|Oslu]] sa [[PLO]]-om. Rabina je [[1995.]] ubio ekstremni izraelski nacionalist [[Yigal Amir|Jigal Amir]]. Novi premijer je [[Shimon Peres|Šimon Peres]] koji gubi izbore [[1996.]] kada na vlast dolazi [[Likud]] na čelu sas [[Benjamin Netanyahu|Benjaminom Netanjahuom]].

Na izborima [[1999.]] pobjeđuje Laburistička stranka na čelu s [[Ehud Barak|Ehudom Barakom]]. U srpnju [[2000.]] premijer Barak sudjeluje na pregovorima s [[Jaser Arafat|Jaserom Arafatom]] i predsjednikom [[SAD]]-a [[Clinton|Clintonom]]. Pregovori propadaju, a Barakov prijedlog da se uspostavi palestinska država na 90&nbsp;% teritorija [[pojas Gaze|pojasa Gaze]] i [[Zapadna Obala|Zapadne Obale]] je odbijen. Nakon neuspijeha pregovora [[Palestinci]] pokreću drugu intifadu.

Izrael gradi sigurnosnu ogradu na granici sa Zapadnom Obalom pod izlikom kako bi se obranio od ulaska terorista na svoj teritorij, no pri tome se na izraelskoj strani ograde našlo 9,5&nbsp;% teritorija Zapadne Obale.

Dne [[12. srpnja]] [[2006.]] započeo je [[Izraelsko-libanonski sukob 2006.|novi Izraelsko-libanonski sukob]], u kojem je Izrael, bez obzira na međunarodne kritike, vršio agresiju na libanonske civile i infrastrukturu. U ratu je poginulo preko 1.000 Libanonaca (većinom civila) i 150 Izraelaca (većinom vojnici).

Oko 66 &nbsp;% površine Izraela otpada na pustinju ([[Negev]]). Površinskih vodenih tokova osim rijeke Jordana gotovo i nema, ali se navodnavanjem ipak osiguravaju površine za poljoprivredu. Sjeverno područje obuhvaća Galilejski ravnjak (600 metara n.v.) koji se prema jugu nastavlja u nizinu Esdrelon.

Izrael se nalazi na Bliskom istoku, uz obalu Sredozemnog mora; kopnene granice su s Jordanom, Sirijom, Libanonom i Egiptom. Dvije trećine toga područja zauzima pustinja Negev. [[Mrtvo more]] najniža je točka na zemlji (408 &nbsp;m ispod morske razine).

Unatoč velikom BDP-u koji ostvaruju zemlje jugozapadne Azije, bogate zalihama nafte i plina (Kuvajt, UAE, Saudijska Arabija, Katar, Oman) i kada se uzmu u obzir svi gospodarski relevantni elementi, upravo je Izrael najrazvijenija zemlja regije. Najveći udio u gospodarstvu imaju tercijalne djelatnosti (66&nbsp;%), a BDP po stanovniku iznosi 36.051 USD (2013. godina).<ref>Gall, Matas, "Geografija 3 : udžbenik za III. razred gimnazije",

* rodnost (2003.): 20‰20&nbsp;‰

* smrtnost (2003.): 6‰6&nbsp;‰

* narodnosni sastav (2017.): Židovi 74,6&nbsp;%, Arapi 20,9&nbsp;%

* vjerski sastav (2016.): Židovi 74.,71&nbsp;%, Muslimani (većinom suniti) 17.,66&nbsp;%, Kršćani 1.,95&nbsp;%, drugi 4.,07&nbsp;%

* pismenost (2014.): muškarci 98.,7&nbsp;%, žene 95.,8&nbsp;%

* stupanj urbanizacije (udio gradskog stanovništva) (2003.): 92&nbsp;%