Lisinski (1944.): razlika između inačica

Film je prilikom arhiviranja filmske građe iz [[NDH]] nakon rata istog trena proglašen kao drugorazredno djelo.<ref name="dw">[http://www.dw.de/uskrsnu%C4%87e-nepodobnog-lisinskog/a-5407348-0 Vid Mesarić: Uskrsnuće nepodobnog Lisinskog]</ref> Ocijenjeno je da mu nedostaje propagandna svrha jer govori o hrvatskom skladatelju, o hrvatskoj patnji, pa ga nije imalo smisla prikazivati, pogotovo u tim ranim godinama komunizma [[Staljinizam|staljinističkog]] tipa.<ref name="dw"/> Film je zatim bunkeriran te je ostao skriven sve do slučajnog otkrića 1981.<ref name="dw"/>

 

Zbog povijesne pozadine filma malo se vremena posvetilo pitanjima koliko je "Lisinski" dobar [[biografija|biografski]] [[film]] i u kolikoj je mjeri njegov tretman [[glazba|glazbe]], koju je [[Boris Papandopulo]] skladao "prema motivima Vatroslava Lisinskog", dobar ili izvrstan u odnosu na temu.<ref>[http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=91 Irena Paulus, KULISA.eu, 28. svibnja 2008.]</ref> U knjizi "101 godina filma" filmski kritičar [[Ivo Škrabalo]] je najprije istaknuo dobre strane [[film]]a: povijesnu autentičnost ambijenata, raskošne [[ples]]ove u grofovskim odajama, maestroznu izvedbu [[Ljubav i zloba|Ljubavi i zlobe]] te veliki prizor prosvjeda na [[Markov trg|Markovu trgu]]. Ističe i Miletićeve asocijacije na [[slikarstvo]], [[barok]]ne interijere, detalje [[orgulje|orgulja]] i unutrašnjost crkve u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]]. Međutim, i Škrabalo je jasan pri ocjeni najvažnije filmske komponente, [[scenarij]]a: "Dramaturški okvir filma je koncert [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačke filharmonije]] posvećen djelima Lisinskog".