|
[[Datoteka:Constantine Musei Capitolini.jpg|mini|200px|'''[[Konstantin Veliki]]''', 313.–324., 2 m visoka glava nekad monumentalne figure, Kaptolski muzej, [[Rim]].]]
'''[[Konstantin Veliki]]''', početak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, [[Rim]].
Kada Rimsko carstvoCarstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni izgledaju mistično. Rimski portret se sve više udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve više vidljivi simbol duhovne ličnosti. Tako '''portret cara [[Konstantin Veliki|Konstantina Velikog]]''', imperatora koji će priznati kršćanstvo i time, na izvjesno vrijeme, doprinijeti stabilnosti i jedinstvu Rima, je nezgrapan u omjerima i proporcijama, grub i neprecizan u pojedinostima i izrazito ukočena pogleda (kao da želi reći kako vidi sve i svakoga) - više uopćen portret cara nego njegov realističan prikaz. Ogromne, ozarene oči, masivno, nepokretno lice, ne govore nam mnogo o Konstantinovom stvarnom izgledu, ali nam govore veoma mnogo o tome kako je on gledao na sebe i svoje zvanje.
Jedna od važnijih promjena u kasnoantičkim reljefima, u odnosu na klasične, jeste gubitak osjećaja za prostor i dubinu.
|
