Juventus F.C.: razlika između inačica

Juventus ne samo da je najpopularniji talijanski klub, Juventus je i najtrofejniji talijanski klub s preko 50 službenih trofeja u raznim natjecanjima, što talijanskim, što [[UEFA|europskim]].

[[Datoteka:Juventus F.C. 2017 logo (negative).jpg|mini|Trenutni grb Juventusa]]

 

== Povijest ==

===Početak ere Agnelli===

[[Datoteka:Edoardo Agnelli.jpg|mini|lijevo|Edoardo Agnelli]]

 

===Edoardo Agnelli===

Od sezone 1930./31. pa do one 1934./35. klub je sakupio rekordnih pet uzastopnih titula prvaka i to četiri s trenerom Carlom Carcanom. Ta trofejna ekipa je u sebi imala velike igrače poput Raimundo Orsia, Luigi Bertolinia, Giovanni Ferraria i Luisa Montia ali i ostale asove. Stigli su i do polufinala [[Mitropa kup]]a (u to vrijeme jednog od glavnih turnira u [[Europa|Europi]]. U prijevodu to bi značilo ‘’Kup Srednjoeuropskih zemalja’’ i na njemu su sudjelovali klubovi samo iz tog dijela kontinenta) gdje su izbačeni od kasnijeg pobjednika, češke Slavije iz [[Prag]]a.

 

[[14. lipnja]] [[1935.]] umire [[Edoardo Agnelli]] što je u velikoj mjeri uzrokovalo lošijim rezultatima tima pa su tako mnogi igrači napustili klub.

[[1953.]] godine [[Giovanni Agnelli]] je odstupio s mjesta predsjednika kluba, pozicije koju je dvije godine kasnije preuzeo njegov brat Umberto.

Nakon novih sušnih sezona, u momčad su dovedeni [[1957.]] godine, [[Wales|Velšanin]] [[John Carles]] i Talijan [[Argentina|argentinskog]] porijekla [[Omar Sivori]] kao pomoć [[Giampiero Boniperti|Giampieru Bonipertiu]] koji je tu bio još od [[1946.]] Ovaj potez se ispostavio kao sjajan zato što upravo ova trojka postaje jedna od najuboitijih u povijesti kluba. S njima kao predvodnicima dolaze i nove dvije titule [[Serie A]] i to u sezonama 1957./58. i 1959./60. Tada je [[Fiorentina]] oba puta završavala kao druga. Juventus je u sezoni 1959./60. po prvi put osvojio duplu krunu nakon trijumfa i u [[Coppa Italia|Coppa Italiji]]. Sljedeća titula koja dolazi na Olimpico bila je deseta u povijesti kluba pa tako ‘’Stara Dama’’ postaje prvi tim s 10 titula u nacionalnom prvenstvu. Kao nagradu dobija Zlatnu zvijezdu za sportska dostignuća (Stella d'Oro al Merito Sportivo) na svoj dres. [[Omar Sivori]] iste godine prima nagradu za Europskog igrača godine što je bilo prvi put da jedan Juventusov igrač dobio tako prestižnu nagradu.

 

Juventus je zatim sam sebe promovirao u [[Serie A]] tijekom 70-ih godina 20. stoljeća kao stroj za mljevenje protivnika. Klub osvaja Scudetta u sezonama 1971./72., 1972./73., 1974./75. i 1976./77. Trener je bio [[Čestmír Vycpálek]], [[Češka|Čeh]] koji je kao desno krilo dvije godine (1946. i 1947.) igrao za "staru damu". Stvorena je snažna ekipa s legendarnim kapetanom [[Gaetano Scirea|Gaetanom Scireom]], [[Roberto Bettega|Robertom Bettegom]], [[Fabio Capello|Fabiom Capellom]] i [[Brazil]]cem Jose Altafiniem, koji je trenutno treći strijelac u povijesti [[Serie A]].

 

 

Do polovice sezone momčad drži vrlo dobro 2. mjesto u [[Serie A]], no onda u prvome mjesecu gubi kod kuće od [[Parma FC|Parme]] rezultatom 4:1 kada je Felipe Melo zaradio na samome početku crveni karton, a [[Fabio Quagliarella]] se ozlijedio. Kasnije je utvrđeno da Quagliarelle neće biti do kraja sezone i nakon te utakmice krenulo je sve nizbrdo. Ranije je momčad ispala iz grupne faze [[UEFA Europska liga|Europske Lige]] gdje su zabilježili 6 remija u isto toliko utakmica. Na kraju još jedne razočaravajuće sezone Juventus završava ponovno na 7. mjestu te s 15 poraza u sezoni obara neslavni rekord star preko 50 godina.

 

=== Niz neporaženosti i povratak na vrh ===

{{glavni|Juventus F.C. 2011./12.}}

Juventus u sezonu 2011./12. kreće s novim stadionom, novim trenerom te s nakoliko igračkih pojačanja. U novoj sezoni [[Torino|torinska]] momčad postaje prvi talijanski klub kojemu je uspjelo završiti sezonu bez poraza otkako se u [[Serie A]] natječe 20 klubova. Bila je to sezona u kojoj se očekivao barem plasman u [[UEFA Liga Prvaka|Ligu Prvaka]], no genijalni novi trener [[Antonio Conte]] uspio je napraviti pravo malo čudo i stvoriti najjači talijanski nogometni klub. Juventus je te sezone stigao i do finala talijanskog kupa u kojemu su cijele sezone igrali praktički s drugom postavom, no u finalu u [[Rim]]u gube od [[S.S.C. Napoli|Napolija]]. Vođa ove ekipe bio je [[Andrea Pirlo]].<ref>[http://gol.dnevnik.hr/clanak/svjetski_nogomet/milanski-derbi-moze-li-inter-donijeti-naslov-juventusu.html 30. Scudetta]</ref>

Bila je to i posljenja sezona najvećem igraču u povijesti kluba, [[Alessandro Del Piero|Alessandru Del Pieru]], koji s 37 godina nije dobio ponudu uprave da se ugovor s klubom produži te je on preselio u [[Australija|Australiju]].<ref>[http://www.novilist.hr/Sport/Nogomet/Del-Piero-odusevljeno-docekan-u-Australiji Del Piero u Australiji]</ref>

 

 

== Stadioni ==