Antun Padovanski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m rev. na 24. travnja 2018. |
||
Redak 26:
=== Rani život ===
Antun Padovanski rodio se [[1195.]] godine u [[Lisabon]]u, glavnom gradu [[Portugal]]a. [[Krštenje|Krsno]] mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima). Ostavivši [[svijet]] i stupivši u red [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], dobio je ime Antun, a jer je umro u [[Italija|talijanskom]] gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog roda, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krijepost nego plemstvo. Krijepost su nastojali svome sinu ucijepiti u [[srce]] revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i pobožnom životu u [[svećenik]]a stolne lisabonske crkve. Već u [[15|petnaestoj]] godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi [[mir]] i u miru [[Bog]]a svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u [[Coimbra|Koimbru]] u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga [[Biblija|sv. Pisma]] i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.
Redak 34:
Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], [[Bernard Sijenski|sv. Bernarda]] i njegovih drugova, koji su početkom godine [[1220.]] poginuli mučeničkom smrću u [[Maroko|Maroku]]. Ugledavši ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za vjeru. Već u ljetu [[1220.]] godine stupio je u samostan Manje braće u [[Olivares]] kod Koimbre. Iz poštovanja spram [[Sveti Antun Pustinjak|sv. Antun pustinjaka]], komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uzeo je ime Antun. U poniznosti i jednostavnosti srca otpočeo je svoj [[novicijat]], a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antuna pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.
U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k [[Mauri]]ma u [[Afrika|Afriku]], da im pripovijeda. U [[prosinac|prosincu]] [[1220.]] god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova.Odmah pošto je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli je te je mora natrag u [[Španjolska|
=== Odlazak u Italiju ===
| |||