|
==Sanacija mjesta nesreće==
Nakon nesreće postavio se problem što učiniti s oštećenom elektranom. Daljnji je rad bio vrlo iskoristiv ali i otežan zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Relativno slaba ekonomska situacija [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] je utjecala da se proizvodnja u preostalim reaktorima nastavi. Radovi na izgradnji 5. i 6. bloka su obustavljeni odmah nakon nesreće. Nad oštećenim reaktorom u kratkom vremenu je sagrađen [[sarkofag]] koji je trebao štititi [[okoliš]] od daljnje [[radijacija|radijacije]], a između njega i zgrada koje su i dalje bile u uporabi sagrađena je betonska barijera ukupne debljine 200 metara.
Godine 1991. u odjeljenju 2. reaktora izbio je požar pa je tijekom uviđaja donešen zaključak da se obustavi rad funkcionalnog 2. reaktora. Reaktor 1. je prestao s radom u studenom 1996. godine, u sklopu dogovora vlade [[Ukrajina|Ukrajine]] i međunarodnih organizacija za zaštitu i sigurnost okoliša te IAEA-a. Tadašnji predsjednik Ukrajine [[Leonid Kučma]], osobno je 15. prosinca 2000. godine isključio reaktor br. 3, čime je posve zaustavljen rad nuklearne elektrane Černobil.
Kompletan ozračen prostor do danas je ostao pod posebnom kontrolom i aktivnim promatranjem više ukrajinskih i svjetskih stručnjaka poput Sergija Gaščaka, Timothya Mousseaua, Andersa Mollera i drugih. Prema pojedinim istraživanjima stručnjaka, biljni i životinjski svijet na tom prostoru počeo se zapanjujuće naglo oporavljati krajem devedesetih godina te je primjećeno da su jako ozračen prostor naselile i životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrijebljene.
[[Datoteka:VOA Markosian - Chernobyl04.jpg|mini|Turistički vodić prikazuje razinu radioaktivnog onečišćenja]]
[[Datoteka:VOA Markosian - Chernobyl03.jpg|mini|Prizor iz autobusa koji turiste prevozi na mjesto nesreće nakon 25 godina]]
===Dugotrajne mjere opreza===
U Černobilskom reaktoru 4 se trenutačno nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog [[uran]]a i [[plutonij]]a. Zračenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture metala od kojega je [[sarkofag]] izrađen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mili Roentgena/h. To je oko 50.000 puta veća količina zračenja od "normalne". Na dvadesetoj godišnjici ove katastrofe upozoreno je da sarkofag koji štiti reaktor "nije bez roka trajanja" (procjenjuje se da mu je rok do 30 godina, a 20 je već prošlo), te da ga treba popravljati i nadograđivati.
Černobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv europskih nuklearnih postrojenja i buđenje dublje ekološke svijesti koja se proširila cijelim svijetom. Godine 2000., američki predsjednik [[Bill Clinton]] potpisao je s ukrajinskim predsjednikom ugovor o zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora u Černobilu, u zamjenu za finacijsku pomoć pri sanaciji mjesta nesreće. Posebnim političkim naporima aktualne ukrajinske vlasti su 2005. godine pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne sanacije mjesta nesreće i zbrinjavanja štetnog otpada i materijala.
Godine 2007. potpisan je ugovor između [[Ukrajina|ukrajinskih vlasti]] i [[Francuska|francuskog]] konzorcijuma «Norvark» kojim se u 2010. namjerava započeti izgradnja novog zaštitnog [[sarkofag]]a, čija se vrijednost i troškovi izrade kreću oko 505 milijuna [[američki dolar|američkih dolara]]. Cjelokupan [[projekt]] je u 2009. bio predstavljen i odobren od ukrajinskog Državnog nuklearno-regulatornog vijeća. Novi [[sarkofag]] će biti izrađen prema najvišim sigurnosnim standardima i njegov rok trajanja će biti najmanje 100 [[godina]].
==Posljedice na ljude i okoliš==
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1500 metara, і nošene vjetrom, krenule su prema [[Skandinavija|Skandinaviji]], zatim središnjoj i jugoistočnoj [[Europa|Europi]]. Sljedećih nekoliko dana vjetrovi su odnijeli preko 70 % radioaktivnih čestica s mjesta nesreće prema [[Bjelorusija|Bjelorusiji]] koja je dodatne posljedice osjetila više nego sama [[Ukrajina]]. Peti dan nakon eksplozije, čestice su došle i do teritorija [[Hrvatska|Hrvatske]].
| 