Bošnjački jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika Sampita007 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika BlackArrow Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 1:
{{infookvir jezik
| ime =
| ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici = '''bosanski'''
| familycolor = lawngreen
Redak 23:
}}
'''
U BiH ga govori 2.000.000 ljudi, u Hrvatskoj 20.800 (popis 2001.<ref name="Ethnologue-17-izdanje"/>), u Crnoj Gori 48.000 (2006.) i u Srbiji 135.000 (2006.).<ref>http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=bos Ethnologue (16th)</ref>
Redak 29:
Nacionalni je standardni jezik Bošnjaka temeljen na štokavsko-ijekavskom narječju i pisan latinicom ili ćirilicom. Odredba o ćiriličnoj grafiji je političke naravi, jer su time promicatelji bošnjačkoga jezika željeli potvrditi kontinuitet sa "srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom ijekavskog izgovora", republičkim jezikom [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] u doba [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. U praksi, nijedna knjiga ni časopis na bošnjačkom jeziku ne tiskaju se srpskom reformiranom ćirilicom (vukovicom).
Naziv jezika nije "pravopisno" pitanje, već pitanje terminologije koja se razlikuje među različitim jezicima, a nije ni do kraja ustaljena u svakodnevnoj upotrebi.
Redak 53:
[[Datoteka:Gramatika bosanskog jezika.jpg|thumb|200px|Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine]]
Jezik se u nemaloj mjeri oslanja na [[srpski jezik]] ijekavskoga izgovora, poglavito u morfologiji, sintaksi i terminologiji uz obilatu upotrebu [[turcizam|turcizama]]. Jezični spomenici specifično bošnjačkoga jezika (tj. oni koji nisu pisani na mješavini crkvenoslavenskoga i vernakulara, kakvoga nalazimo na bilizima ili natpisima na stećcima u 14. i 15. st.) sežu u 16. (možda i 15.) i 17. stoljeće (nakon turske okupacije), u alhamijado književnost štokavsko-ikavskoga i jekavskoga vernakulara, pisanoga na modificiranom arapskoj abecedi (arabica), te u prvi bošnjački rječnik, rimovani bošnjačko-turski glosar "Potur šahidi" Mehmeda Uskufija iz 1631. godine.
Tijekom 19. stoljeća, prvenstveno njegovim koncem, pojavljuje se opsežnije kulturna djelatnost Bošnjaka na jeziku koji je različito imenovan: srpsko-hrvatski, hrvatski, srpski, bosanski. Vladavina Austro-Ugarske monarhije dovela je do konačne prevlasti latiničnoga pisma, te do procvata književnosti na bošnjačkom jeziku koji je u to vrijeme bio znatno bliži hrvatskom nego srpskom jeziku.
|