Bitka na Sutjesci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 12:
zapovjednik2 = [[Datoteka:Yugoslav Partisans flag 1945.svg|22px]] [[Josip Broz Tito]] |
postrojbe1 = 127.000 vojnika<br>300+ zrakoplova |
postrojbe2 =
gubitci1 =
gubitci2 =
}}
Redak 22:
Nijemci su nazvali taj plan '''operacija Schwarz''' ("Crno"). Ova ofenziva je uslijedila nakon operacije ''Fall Weiss'' ([[Bitka na Neretvi]]) u kojoj je NOVJ imala vrlo teške gubitke (oko 12 tisuća poginulih u borbi, 600 strijeljanih i oko 2 tisuće zarobljenih boraca, od približno 20 tisuća partizana koji su sudjelovali u bitci), ali koja ipak nije do kraja slomila partizane, a nije zarobljen ni njihov vođa [[Josip Broz Tito]], Nijemcima poznat kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivala i '''Peta neprijateljska ofenziva'''.
Sile Osovine su okupile oko 127.000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, uključujući [[Nacistička Njemačka|njemačke]], [[Kraljevina Italija|talijanske]], [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatske]], i [[Bugarska|bugarske]] jedinice, te preko 300 zrakoplova, pod njemačkim zapovjedništvom, protiv 18.000 vojnika operacijske skupine od 16 [[brigada]] [[NOV|Jugoslavenske Narodnooslobodilačke vojske]], uz koje se nalazilo osoblje i ranjenici Centralne bolnice NOVJ, njih skoro 4 tisuće.
Nakon što su okupili postrojbe, Nijemci su započeli
9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je [[bomba]] pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas, [[njemački ovčar]] Tigar se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.
[[Datoteka:Tito and Ivan Ribar in 1943.jpg|mini|lijevo| [[Ivan Ribar]] i Tito tijekom Bitke na Sutjesci]]
Suočena sa skoro isključivo njemačkim postrojbama u završnom okruženju NOV se konačno uspio probiti preko [[Sutjeska|Sutjeske]] kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i [[369. hrvatska "Vražja" divizija|369. legionarske pješačke divizije]] na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, njemački vrhovni zapovjednik general [[Alexander Löhr]] je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni njemački vojnici su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to su partizanske postrojbe
Smrtno je stradalo ukupno 7543 partizana, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe: jugoslavenski izvori su propuštali navoditi broj ranjenika, vjerojatno zato što se stalno ponavljalo da je NOVJ odmah nakon što je pretrpjela ovako teše gubitke "krenuo u protunapad", makar je elementarna logika nametala da se konstatira da su partizani naprosto uspjeli umaknuti iz obruča i nastavili bježati.
Stradao je ukupno 6391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju [[general]] [[Rudolf Lüters]] je u svom završnom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".▼
▲
Nakon izrazito teških gubitaka, izmorene snage NOV su se pregrupirale i našle utočište na području istočne Bosne, te su tijekom narednih 20 dana na kraće vrijeme potisnuli [[Ustaška vojnica|ustaške]] i [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranske]] posade iz [[Vlasenica|Vlasenice]], [[Srebrenica|Srebrenice]], [[Olovo (BiH)|Olova]], [[Kladanj|Kladnja]] i [[Zvornik|Zvornika]]. Potom su pod napadima njemačkih i snaga NDH nastavile dalje u planine na sjeveru Bosne.
Ta bitka je postala važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji, te se prikazivala kao pobjeda i važna etapa na putu prema konačnoj pobjedi u ratu.
== Vanjske poveznice ==
|