Ante Jurjević Baja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
==Životopis==
 
Kao devetnaestogodišnjak postaje [[SKOJ|skojevac]], a od 1939. godine je član [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]]. Kao izučeni automehaničar i zaposlenik Direkcije pomorskog sadržaja, bio je zadužen za rad partijskih organizacija na željeznici, u pomorskom prometu u luci; sudjelovao je nakon početka [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanskog ustanka]] u organizaciji sabotaža i diverzija, te oružanih napada bombama i pištoljima u Splitu. Komunisti i skojevci kojima je on rukovodio zapalili su u luci velike trgovačke brodove "Niko Matković" i "Palermo", ite skladište na obali. Krajem prosinca 1941. godine postao je sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Split.
 
Talijani ga uspijevaju otkriti i uhititi 6. veljače 1942. god., zajedno s [[Ivan Lučić-Lavčević|Ivanom Lučićem-Lavčevićem]]. Navodno nakon hapšenja nije ništa odao o svojim suborcima usprkos torturi. Suborci uspijevaju organizirati njegov bijeg iz zatvora 2. rujna 1942. godine, te se pridružuje partizanima. Na području Livna je u listopadu 1942. godine teško ranjen. Nakon oporavka radi kao partijski instruktor u Livnu i Kninu; od travnja 1943. godine je zamjenik političkog komesara Štaba grupe NOP odreda za Dalmaciju. U srpnju te godine postaje sekretar Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, u kolovozu član Biroa Oblasnog komiteta [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] za Dalmaciju, potom od 1. rujna organizacijski sekretar istog Oblasnog komiteta. Od kolovoza 1944. godine član je i Izvršnog odbora Oblasnog NOO-a (to nije bilo tijelo Komunističke partije, nego tijelo civilne vlasti u sastavu [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a) za Dalmaciju.
Redak 12:
{{citat|Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 među njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i nemože ih se otkrit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni.|Ante Jurjević Baja}}
 
Poslije rata Baja je sve, između ostaloga i predsjednik [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] od 17. studenog 1949. do 30. prosinca 1950. godine.<ref>[http://hajduk.hr/?otvori=klub&kat=predsjednici Svi Hajdukovi predsjednici], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref> Dana 27. studenoga 1953. proglašen je za [[Orden narodnog heroja|narodnog heroja]].<ref>[http://www.ratnakronikasplita.com/prilozi/heroji ANTE JURJEVIĆ BAJA PROFIL ODVAŽNOSTI], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref> Bio je tvrdi komunist uvijek na [[Josip Broz Tito|Titovim]] pozicijama, pa i nakon [[Hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]] kad su micani [[Savka Dabčević-Kučar|Savkini]] i [[Miko Tripalo|Tripalovi]] ljudi, Baja je postavljen za predsjednika Općinskog komiteta SKH. Nakon [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti ušao je u [[Savjet federacije]].
 
Nakon II. svjetskog rata je njegov utjecaj u Dalmaciji bio znatan, a dodjeljivanjem [[Orden narodnog heroja|ordena narodnog heroja]] 1953. godine osiguran mu je u [[Jugokomunisti|jugokomunističkom]] sustavu praktično "besmrtnički" status osobe čiji se savjet smatra naređenjem "narodne vlasti".
 
==Izvori==