Optika atmosfere: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nadopunio Optika atmosfere
Redak 1:
[[datoteka:Double-alaskan-rainbow.jpg|mini|desno|300px|Dvostruka [[duga]].]]
 
[[datoteka:22.03.2008 Vega påske, kjilvær 088, jpg6.jpg|mini|desno|300px|[[Miraž]] na [[more|moru]]]]
[[datoteka:DesertmiragePolarlicht_2.jpg|mini300px|desno|300pxmini|[[FatamorganaPolarna svjetlost]] uili [[pustinja|pustinjiAurora borealis]].]]
 
[[datoteka:Big green flash.JPG|mini|desno|300px|[[Zeleni bljesak]] u [[Santa Cruz (Kalifornija)|Santa Cruzu (Kalifornija)]], [[SAD]]]]
[[datoteka:22.03.2008 Vega påske, kjilvær 088, jpg6.jpg|mini|desno|300px|[[Miraž]] na [[more|moru]].]]
[[datoteka:Fargo Sundogs 2 18 09.jpg|mini|desno|300px|Vrlo sjajna [[lažno Sunce|lažna Sunca]] ili pasunca u mjesto Fargo, [[Sjeverna Dakota]], [[SAD]]. Treba zapaziti da vrhove lažnih Sunca dodiruju gore tangentni lukovi.]]
 
[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg|mini|desno|300px|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija|San Francisca]]]]
[[datoteka:IMG 7474 solar gloryDesertmirage.JPGjpg|mini|desno|300px|[[GlorijaFatamorgana]] (optikau atmosfere)[[pustinja|Glorijapustinji]] na sjeni zrakoplova u sredini.]]
 
[[datoteka:Alpenglühen 5236.jpg|mini|desno|300px|[[Alpski žar]] na planini Latemar ([[Dolomiti]])]]
[[datoteka:Big green flash.JPG|mini|desno|300px|[[Zeleni bljesak]] u [[Santa Cruz (Kalifornija)|Santa Cruzu (Kalifornija)]], [[SAD]].]]
 
[[datoteka:Sun dogs and halo (24104827192).jpg|mini|desno|300px|[[46° halo]] (vanjski prsten) zajedno sa [[22° halo]], [[Lažno Sunce|lažnim Suncima]] i gornjim [[tangencijalni luk|tangencijalnim lukom]].]]
 
[[datoteka:Fargo Sundogs 2 18 09.jpg|mini|desno|300px|Vrlo sjajna [[lažno Sunce|lažna Sunca]] ili pasunca u mjesto Fargo, [[Sjeverna Dakota]], [[SAD]]. Treba zapaziti da vrhove lažnih Sunca dodiruju gore tangentni lukovi.]]
 
[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg|mini|desno|300px|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija|San Francisca]].]]
 
[[datoteka:HALO-S south pole.jpg|mini|desno|300px|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)|haloa]] sa [[Polovi južne polutke|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{cite web|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm |title=A magnificent halo |publisher=NOAA |date=1980-12-21 |accessdate=2007-04-14 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm |archivedate=2006-12-13 |deadurl=yes |df= }}</ref>]]
 
[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg|mini|desno|300px|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]
 
[[datoteka:IMG 7474 solar glory.JPG|mini|desno|300px|[[Glorija (optika atmosfere)|Glorija]] na sjeni [[zrakoplov]]a u sredini.]]
 
[[datoteka:Alpenglühen 5236.jpg|mini|desno|300px|[[Alpski žar]] na planini Latemar ([[Dolomiti]]).]]
 
[[datoteka:SDIM0241b.jpg|mini|desno|300px|[[Rayleighovo raspršenje]] jače je nakon zalaska Sunca. Ono uzrokuje plavu nijansu neba u toku dana i crvenu boju Sunca kod zalaska.]]
 
'''Optika atmosfere''' ili '''atmosferska optika''' jest grana [[meteorologija|meteorologije]] koja proučava pojave nastale [[Refrakcija|lomom svjetlosti]], odbijanjem ([[refleksija|refleksijom]]), [[Rayleighovo raspršenje|raspršivanjem]] i [[ogib]]om (difrakcija) [[svjetlost]]i u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] (boja neba, duga, vijenac ili korona oko Sunca i Mjeseca, halo, pasunce ili lažno Sunce, Sunčev stup, irizacija oblaka, glorija, zračno zrcaljenje, fatamorgana, miraž, pojava sumraka, alpskog žara, treperenja zvijezda, zelenog bljeska, astronomska i terestrička refrakcija, depresija [[obzor]]a i dr.drugo). Optika atmosfere proučava i pojave koje su posljedica perspektive: prividni oblik [[Nebeska sfera|nebeskog svoda]], površine diska [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a pri njihovu izlaženju i zalaženju i drdrugo.<ref> '''optika atmosfere''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=45343] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
== Duga ==
{{glavni|Duga}}
 
'''Duga''' je česta optička pojava u Zemljinoj atmosferi u obliku jednog ili više obojenih [[Luk (matematika)|kružnih lukova]], koja nastaje jednostrukim ili višestrukim lomom i odbijanjem zraka svjetlosti u kapljicama [[kiša|kiše]]. Pojava se obično vidi na zastoru kišnih kapi kada promatrač stoji okrenut leđima Suncu i gleda u smjeru toga zastora. [[Spektar (boja)|Spektralne boje]] duge poredane su od crvene na vanjskom rubu do plave na unutarnjem rubu. Kod sekundarne duge, kada se zraka svjetlosti dvaput odbija na unutarnjoj površini kapljice, poredak boja obrnut je, a jačina duge slabija. Središte luka leži na crti koja spaja promatračevo oko s izvorom svjetlosti, i to tako da otklon crvene zrake, zbog loma i odbijanja, iznosi 42[[Stupanj (kut)|°]], a za plavu zraku 40°, pa se pod tim kutovima i vidi luk glavne duge. Unutarnji luk sekundarne duge vidi se pod kutom od 52°. Duga se može pojaviti i na [[magla|maglenim]] kapljicama, raspršenim kapljicama [[vodopad]]a i kapljicama [[Rosa|rose]] ('''bijela duga'''). Djelomično tumačenje glavne duge dao je već u 16. stoljeću [[Markantun de Dominis]], a nešto poslije prošireno tumačenje dali su [[René Descartes]] i [[Isaac Newton]]. Potpuniju teoriju o dugi razvili su engleski astronom [[George Biddell Airy]] (1837.) i austrijski meteorolog [[Josef Maria Pertner]] (1897.).<ref> '''duga''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=16489] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
'''Duga''' je veliki kružni luk [[svjetlost]]i na nebu, sastavljen od užih obojenih i međusobno usporednih lukova, a nastaje kada se [[Sunce]] pojavi prilikom razlaza [[oblak]]a. Duga nastane [[Disperzija (optika)|disperzijom]] [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] zbog loma na kapljicama kiše. Sunčeva se zraka najprije lomi pri ulazu u kapljicu kiše i odbija na stražnjoj plohi kapljice, pa se zatim ponovo lomi pri izlazu iz nje. Zbog toga se Sunčeva svjetlost rastavlja na [[spektralne boje]]. Promatrač vidi dugu kada su kapljice kiše ispred njega, a Sunce iza njega.
 
Osim glavne duge u kojoj se boje prelijevaju iz crvenog na vanjskoj strani u ljubičasto na unutarnjoj, pojavljuje se i sporedna duga koja je slabijega sjaja. Boje u sporednoj dugi dolaze obrnutim redom tako da su crveni rubovi obiju duga jedan prema drugome susjedni. Sporedna duga nastaje zbog toga što se Sunčeve zrake u kapljicama kiše dvaput [[refleksija|reflektiraju]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
Duga je optička pojava u obliku obojenih lukova (jednog ili više), koju zamjećujemo na nebu u području kiše na oblačnoj pozadini, i to na suprotnoj strani od Sunca sa središtem u takozvanoj antisolarnoj točki. Osim glavne duge sa kutnim polumjerom 42°, često se zapaža i sporedba duga s kutnim polumjerom 52°. Kod glavne duge zapažaju se izrazite spektralne boje sa crvenom bojom na vanjskom rubu i ljubičastom na unutrašnjem rubu. Kod sporedne duge poredak boja je obrnut. Jakost (intenzitet) boja i širina obojenog pojasa zavisi od veličine kišnih kapi. Katkada se mogu opaziti s unutrašnje strane glavne duge i s vanjske strane sporedne duge prekobrojni dugovi koji potječu od dodatne (sekundarne) obojene duge (znatno slabije jakosti), najčešće zelenkaste i ružičaste boje. Broj takvih duga može doseći i 6. Ponekad, kad su kapljice vrlo malene i u magli, zapaža se bijela duga (maglena duga). Duga se može zapažati i po mjesečini, i tada je najčešće bijele boje.
 
[[Rene Descartes|R. Descartes]] je 1637. prvi protumačio nastanak duge [[refleksija|refleksijom]] i [[Refrakcija|lomom Sunčevih zraka]] u vodenim kapljicama. Tu je teoriju dopunio [[Isaac Newton|I. Newton]], te u 19. stoljeću [[George Biddell Airy|G. B. Airy]]. Nastanak duge najčešće se tumači minimalnim otklonom zraka svjetlosti, koju doživi promatrana zraka svjetlosti prolazom kroz kišnu kapljicu. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
 
== Polarna svjetlost ==
{{glavni|LažnoPolarna Suncesvjetlost}}
 
'''Polarna svjetlost''' je svjetlosna pojava u visokim slojevima [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] u obliku [[Luk (arhitektura)|lukova]], [[Korona (razdvojba)|korona]], pruga, zavjesa i [[Raspršenje svjetlosti|raspršenih]] (difuznih) svijetlih ploha. Najčešće je vidljiva u [[Polarna klima|polarnim krajevima]], a što je udaljenost od [[Zemljino magnetsko polje|magnetskih polova]] veća, to se pojavljuje rjeđe. Osim na [[Zemlja|Zemlji]], opažena je i na [[Jupiter]]u i [[Saturn]]u. Lukovi polarne svjetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture, s najvišom točkom u magnetskom [[meridijan]]u. Zavjese imaju duge zrake koje se često pružaju u smjeru magnetskoga polja u obliku lepeze. Korona se pojavljuje u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetske [[silnice]] okomite na površinu planeta. Raspršene svijetle plohe nalik su na osvijetljen [[oblak]] i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.
 
Polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze (od 300 do 1200 [[Metar u sekundi|km/s]]), [[Električni naboj|električki nabijene]] čestice (na primjer [[ion]]i, [[elektron]]i) [[Sunčev vjetar|Sunčeva vjetra]] uđu u [[Zemljino magnetsko polje]] pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s [[čestica]]ma [[zrak]]a i pobuđuju ih na [[emisija|emisiju]] [[svjetlost]]i, najčešće na visinama između 90 i 150 [[kilometar]]a. Posebno je sjajna u doba velike [[Sunčev ciklus|Sunčeve aktivnosti]] (pojava mnogih [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]] i [[Sunčeva baklja|baklji]]).
 
Promatrana iz područja bližega Zemljinim polovima, polarna je svjetlost uglavnom žutozelene, a s manjih [[zemljopisna širina|zemljopisnih širina]], crvene boje. Do razlike u [[boja|boji]] dolazi zbog različitih [[gustoća zraka]] na različitim [[visina]]ma u [[atmosfera|atmosferi]]. Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među [[molekula]]ma zraka rijetki i [[kisik]] dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere (do kojih čestice Sunčeva vjetra dospijevaju putujući prema sjeveru ili jugu) događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni [[dušik]] neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.
 
Na sjeveru se naziva '''aurora borealis''' (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih ili sjeveroistočnih vjetrova, [[Borej]]u. Na jugu se naziva '''aurora australis''' (južna zora). <ref> '''polarna svjetlost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49090] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>
 
== Miraž ==
{{glavni|Miraž}}
 
'''Miraž''' ([[Francuski jezik|franc]]. ''mirage'', od ''mirer'' < [[Latinski jezik|lat]]. ''mirari'': čuditi se) ili '''zrcaljenje u atmosferi''' je [[optika|optička]] [[pojava]] koja nastaje zbog [[lom svjetlosti|loma svjetlosti]] u [[atmosfera|atmosferi]], kada raslojavanje atmosfere nije jednoliko, pa nastaje [[Totalna refleksija|totalno odbijanje (refleksija)]] svjetlosti među različito zagrijanim slojevima atmosfere, te svijanje zraka svjetlosti. Zbog toga se, npr.na primjer, [[planine]] i [[otok|otoci]] čine kao da su podignuti u visinu i odvojeni od površine Zemlje, predmeti se vide iskrivljeni, dvostruki, trostruki i drugo. Pri donjem je miražu konkavna strana zrake svjetlosti okrenuta prema gore, a pri gornjem miražu prema dolje. Među pojave miraža ubraja se i fatamorgana.<ref> '''miraž''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=41118] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
=== Fatamorgana ===
{{glavni|Fatamorgana}}
 
'''Fatamorgana''' u [[Geofizika|geofizici]] ([[Arapski jezik|arap]]. ''sarab'', ''serab'' ili ''sirab'') optička je pojava u Zemljinoj atmosferi, vrsta zrcaljenja u zraku, zbog kojeg se pričinja kao da se u daljini vide predjeli i predmeti. Uzrok je prelamanje zraka svjetlosti i potpuno zrcaljenje ([[totalna refleksija]]) u različito ugrijanim slojevima zraka. Fatamorgana se često vidi u [[pustinja]]ma i [[Tropi|tropskim krajevima]] (refleksija svjetlosti neba daje dojam [[jezero|jezera]] koje "bježi" kako se približavamo) i na [[more|moru]] (osobito u [[tjesnac]]u između [[Messina|Messine]] i [[Kalabrija|Kalabrije]]; u pučkom se vjerovanju pripisivala djelovanju [[Morgana le Fay|vile Morgane]]; [[Legenda|legendu]] su na južnu [[Sicilija|Siciliju]] donijeli [[Normani]]). Zbog istog uzroka vide se predmeti na moru [npr.na primjer, [[brod]]ovi) uzdignuti (nepreokrenuti)].<ref> '''fatamorgana''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=19052] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
=== Zeleni bljesak ===
{{glavni|Zeleni bljesak}}
'''Zeleni bljesak''' optička je pojava u atmosferi koja nastaje za vrijeme [[Zalazak sunca|zalaska]] ili izlaska Sunca lomom svjetlosti na slojevima zraka različite [[gustoća|gustoće]], te traje nekoliko [[sekunda|sekundi]]. [[Kut]] loma zelene svjetlosti malo je veći od kuta loma crvene svjetlosti, pa je prilikom izlaska i zalaska Sunca njegov gornji rub zelene boje, a donji crvene. Pojava se može opažati na svim [[zemljopisna širina|zemljopisnim širinama]], ali je za opažanje potrebna iznimno bistra atmosfera bez [[Vlažnost zraka|vlage]]. <ref> '''zeleni bljesak''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=69677] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
== Halo ==
{{glavni|Halo (optika atmosfere)}}
'''Halo''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''halo'', [[akuzativ]] od ''halos'' < [[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἅλως'': [[gumno]], okruglo mjesto) jest [[optika|optička]] pojava u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] kada se [[Sunce]] ili [[Mjesec]] naziru kroz tanak sloj [[oblak]]a s [[kristal]]ićima [[leda]]. Najpoznatiji je [[krug]] oko Sunca ili Mjeseca (potpuni ili njegov dio) [[polumjer]]a 22[[Stupanj (kut)|°]] koji je na unutarnjoj strani [[crvena|crvenkaste]], a na vanjskoj strani [[plava|plavkaste]] boje; mnogo je rjeđi halo polumjera 44°. U istu skupinu optičkih pojava spadaju i:
* '''lažna Sunca''' ili '''pasunca''' (grč. ''parhelij''), [[bijela|bjelkaste]] mrlje na dijelu kruga s obiju strana ili samo s jedne strane Sunca ili Mjeseca, a na istom nagibu kao izvor [[svjetlost]]i
* '''[[tangenta|tangentni]] [[luk (matematika)|lukovi]]''' (bjelkaste su boje i dodiruju krug haloa)
* '''svjetlosni stupovi''' (pojavljuju se iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo.
Sve te pojave nastaju [[Refrakcija|lomom zraka svjetlosti]] na kristalićima leda pa se pojavljuju djelomično [[Spektar (boja)|spektralne boje]] ili nastaju refleksijom svjetlosnih zraka na plohama kristalića leda uz pojavu bjeličaste boje ili, pak, nastaju zajedničkim djelovanjem obaju procesa.<ref> '''halo''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24199] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
'''Halo''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''halo'', [[akuzativ]] od ''halos'' < [[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἅλως'': [[gumno]], okruglo mjesto) jestje [[optika|optička]] pojava u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] ([[optika atmosfere]]) kada se [[Sunce]] ili [[Mjesec]] naziru kroz tanak sloj [[oblak]]a s [[kristal]]ićima [[leda]]. Najpoznatiji je [[krug]] oko Sunca ili Mjeseca (potpuni ili njegov dio) [[polumjerpromjer]]a 22[[Stupanj (kut)|°]] ([[22° halo]] ili [[mali halo]]) koji je na unutarnjoj strani [[crvena|crvenkaste]], a na vanjskoj strani [[plava|plavkaste]] boje; mnogo je rjeđi je halo polumjerapromjera 4446°. U([[46° istuhalo]] skupinuili optičkih[[veliki pojava spadaju i:halo]]).
=== Lažno Sunce ili pasunce ===
 
{{glavni|Lažno Sunce}}
U istu skupinu optičkih pojava spadaju i:
'''Lažno Sunce''' ili '''pasunce''' u Zemljinoj atmosferi prestavlja optičku pojavu dviju svijetlih mrlja na 22° s obje strane Sunca na istoj visini nad [[obzor]]om (horizontom). Pojava je srodna halou, a nastaje kada [[Sunce]] (rjeđe i [[Mjesec]]) svijetli kroz rijedak oblak [[Šesterokutna kristalna rešetka|heksagonalnih kristalića]] leda, koji su orijentirani tako da im je glavna (heksagonalna) os usmjerena okomito.<ref> '''pasunce''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=46937] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
* '''[[Lažno Sunce|lažna Sunca''']], [[parhelij]]i ili '''[[pasunce|pasunca''' (grč. ''parhelij'')]], [[bijela|bjelkaste]] mrlje na dijelu kruga[[krug]]a s obiju strana ili samo s jedne strane [[Sunce|Sunca]] ili Mjeseca[[Mjesec]]a, a na istom nagibu kao izvor [[svjetlost]]i,
* '''[[tangenta|tangentni]] [[luk (matematika)|lukovi]]'''ovi (bjelkaste su boje i dodiruju krug haloa na gornjem vrhu),
* '''svjetlosni[[Sunčev stupovi'''stup]]ovi (pojavljuju se iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo.,
* [[cirkumzenitalni luk]] je optička pojava vrlo slična [[duga|dugi]] i to je vrlo blijedi luk okrenut krajevima prema gore ([[izokrenuta duga]]),
* [[cirkumhorizontalni luk]] može se vidjeti kada visoko na [[nebo|nebu]] lebde sitni [[kristal]]ići [[led]]a u obliku [[šesterokut]]nih pločica,
* [[parhelijski krug]] se katkada može zapaziti uz halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 22° ([[22° halo]]), ako je oblačni pokrov [[cirostratus]]a homogen, koji okružuje nebo paralelno s [[obzor]]om (horizontom), a prolazi kroz [[Sunce]] i [[parhelij]]e (lažna Sunca),
* [[protusunce]] ili [[antihelij]] je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu, na suprotnoj strani od Sunca,
* [[parantihelij]] je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu i 60° od protusunca u stranu (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa ga možemo i nazvati [[120° lažno Sunce]]),
* [[Parryjev luk]] je rijetka optička pojava koja se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, zajedno s gornjim tangencijalnim lukovima (iznad njih),
* [[supralateralni luk]] se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, oko dvostruke duljine kruga, a stvara blijedu traku duginih boja u širokom pojasu iznad Sunca,
* [[opisani halo]] se pojavljuje kad je Sunce više od 30° iznad obzora, a kad je Sunce niže od 30° iznad obzora, tangencijalni lukovi se pružaju uvis u obliku slova V.
 
Sve te pojave nastaju [[Refrakcija|lomom zraka svjetlosti]] na kristalićima[[kristal]]ićima leda[[led]]a pa se pojavljuju djelomično [[Spektar (boja)|spektralne boje]] ili nastaju [[refleksija|refleksijom]] (odbijanjem) svjetlosnih zraka na plohama kristalića[[kristal]]ića leda[[led]]a uz pojavu bjeličaste boje ili, pak, nastaju zajedničkim djelovanjem obaju procesa.<ref> '''halo''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24199] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
=== Sunčev stup ===
{{glavni|Sunčev stup}}
'''Sunčev stup''' ili '''svjetlosni stup''' jest optička pojava u obliku cijele ili isprekidane svijetle okomite pruge iznad ili ispod Sunca, obično kada se Sunce nalazi nisko nad [[obzor]]om, najčešće pri zalasku ili izlasku. Pojava nastaje u višim slojevima atmosfere zbog odbijanja (refleksije) [[Sunčeva svjetlost|Sunčevih zraka]] na stupičastim ili [[Šesterokutna kristalna rešetka|prizmičastim heksagonskim ledenim kristalima]], kada im je glavna (heksagonska) os usmjerena okomito.<ref> '''Sunčev stup''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=58786] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
== Glorija ==