Galski ratovi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznica
Redak 32:
U politički nesložnoj "[[Slobodna Galija|slobodnoj Galiji]]" obitavao je veliki broj plemena čija su nam imena poznata samo [[Cezar]]ovim posredstvom. Ta plemena su bila ili čisto [[kelti|keltska]], ili su u njima na vlasti bili keltski prvaci. Kraljevska vlast kod Kelta je u vrijeme [[Cezar]]a već nestala ustupajući mjesto aristokratskoj vladavini. Neka plemena, kao [[Edui]], bila su saveznici [[Rim]]a. Cijela [[Galija]] je bila uvučena u vrtlog ranih seoba naroda, od kojih je jedna [[Cezar]]u dala izgovor za napad.
 
[[Helveti]], koji su naseljavali današnju [[Švicarska|Švicarsku]] došli su pod udar [[Ariovist]]a, za koga se vjeruje da je bio poglavica [[Svevi|Sveva]], tako da su se morali povući u pravcu [[Galija|Galije]]. Zbog toga su se 58. godine pr. Kr. obratili [[Cezar]]u, kao tamošnjem rimskom upravitelju, jer su željeli prijeći preko rimske provincije koja je nosila naziv [[Narbonska Galija]] (lat. Gallia Narbonensis, današnja [[Provansa]]). Međutim, [[Cezar]] je ovo odbio i dao izgraditi zid koji bi [[Helveti|Helvete]] spriječio u njihovom naumu. [[Helveti]] su jednostavno zaobišli ovaj zid, pa i rimsku provinciju Narbonsku Galiju, ali je [[Cezar]] ipak okupio armiju uzevši i dvije novoformirane [[legija|legije]] iz [[Italija|Italije]] i stigao [[Helveti|Helvete]] kod mjesta [[Bitka kod Bibrakta|Bibrakta]], gdje ih je teško porazio]] i natjerao na povratak.
 
Ovakav [[Cezar]]ov postupak nije bio potpuno legitiman, jer je rimski zakon propisivao da vojska jedino može voditi opravdane ratove, dok je istovremeno [[Rimski senat|Senat]] jamčio pomoć [[Edui]]ma koji u tom trenutku, realno, nisu bili ugroženi. Međutim, [[Cezar]] je po svaku cijenu želio svoju upravu nad ovim provincijama maksimalno iskoristi kako bi povećao svoj ugled u [[Rim]]u, pa je tako kao objavu rata uzeo [[Ariovist]]ovo naseljavanje u današnjem [[Alzas]]u, teritoriju koji je graničio sa [[Galija|Galijom]], a koju je ovaj svevski poglavica na poklon dobio od jednog plemena, [[Sekvani|Sekvana]], sa kojima je zajedno ratovao protiv [[Helveti|Helveta]]. U svojim spisima [[Cezar]] je tvrdio da je [[Ariovist]] planirao pokoriti cijelu [[Galija|Galiju]], pa je u ljeto [[58. pr. Kr.]] krenuo u rat. [[Ariovist]] je katastrofalno potučen i samo čudom se uspio spasiti.
Redak 53:
== Galski ustanak pod Vercingetoriksom (52. pr. Kr.) ==
 
Veliki galski ustanak, koji je ugrozio plodove [[Cezar]]ovih osvajanja, izbio je u [[Cenabum]]u (današnji [[Orlean]]). Grad su na juriš zauzeli [[Kornuti]] koji su za svog vođu uzdigli mladog poglavara [[Arvern]]a, [[Vercingetoriks]]a, koji je odmah pokušao izolirati rimske postrojbe u njihovim obližnjim zimovnicima. Da bi to spriječio [[Cezar]] je po snijegom zavijenim planinskim prijevojima doveo svježe snage i ponovo osvojio [[Cenabum]]. Tada [[Gali]] prelaze na novu, gerilsku taktiku. Umjesto sukoba s bolje opremljenim i odlično uvježbanim rimskim legijama na otvorenom polju, [[Vercingetoriks]] se odlučio napasti razvučene rimske opskbrne crte. Tek pošto je nakon ogorčene borbe za [[Avarikum]] [[Cezar]] uspio 52. pr. Kr. osvojiti ovaj strateški važan grad, rimska vojska je mogla ponovo prijeći u ofenzivu. Najbolji Cezarov vojskovođa, [[Tit Labijen]], dobio je zadaću na sebe privući pažnju galskih snaga, dok bi Cezar napao [[Arverni|Arverne]]. Umjesto očekivane pobjede [[Rimljani]] su doživjeli gotovo katastrofalni poraz u bitci kod [[Bitka kod Gergovije|bitci kod Gergovije,]], nakon čega su se i druga galska plemena, do tada rimski saveznici (kao npr. [[Edui]]) priključila ustanicima.
 
Tek u ovakvoj situaciji do punog izraza je došao Cezarov vojnički genij. Umjesto povući se i [[Galija|Galiju]] prepustiti njenoj sudbini, Cezar kreće u protunapad i u bitci kod današnjeg [[Dijon]]a na [[Armankon]]u porazio je [[Vercingetoriks]]a. I tada galski vođa čini svoju fatalnu grešku, koju ni do danas povjesničari nisu uspjeli objasniti. Umjesto da je nastavio s brzim manevrima u susret svojim pomoćnim postrojbama, odlučio je zatvoriti se u tvrđavu Aleziju. U [[Bitka kod Alesije|konačnoj bitci između Gala i rimskih snaga]] u blizini Alezije, Cezar izlazi kao pobjednik a krajem rujna [[52. pr. Kr.]] [[Vercingetoriks]] mu se predaje. Kao ratni plijen Vercingetoriks je odveden u Rim i poslije sudjelovanja u Cezarovom [[Rimski trijumf|trijumf]]u javno pogubljen.