Otvori glavni izbornik

Promjene

m
uklonjena promjena suradnika 89.111.246.169 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 92.240.33.131
{{redirect|Herceg-Bosna}}
{{Okvir bivše zemlje svijeta
ZLOČINI
 
Politički i vojni lideri samoproglašene Herceg-Bosne osuđeni su prije četiri godine na ukupno 111 godina zatvora kada je za svih šest osuđenika dokazano učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Pravosnažnom odlukom pet haških sudija sutra će biti poznata njihova konačna sudbina.Suđenje šestorici lidera Herceg-Bosne bio je najsloženiji predmet Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Prethodnih 17 godina pred haškim sudijama izneseni su deseci hiljada dokaznih materijala o zločinima vojnih snaga Herceg-Bosne, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Vijeće francuskog sudije Jeana Claudea Antoanettija 2013. godine utvrdilo je kako je Hrvatska učestvovala u međunarodnom oružanom sukobu te da su snage regularne Hrvatske vojske zajedno s pripadnicima HVO-a napadale jedinice Armije RBiH u Hercegovini i srednjoj Bosni.
Antoanetti je utvrdio kako je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji cilj je bio uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske Banovine iz 1939. godine, a da bi se došlo do ujedinjenja hrvatskog naroda.
Prema presudi iz 2013. na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman koji je s liderima tzv. Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorije BiH koju su smatrali hrvatskom.
Antoanetti je prilikom čitanja prvostepene presude naglasio niz zločina pripadnika HVO-a, a naročito one u zatočeničkim objektima i logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela..Heliodrom, južno od Mostara, bio je sabirni logor koji su osnovali lideri i vojnici Herceg-Bosne tokom sukoba Armije RBiH i HVO-a od 1993. do 1994. godine. Prema optužnici Suda u Hagu, HVO je uhapsio stotine bošnjačkih civila iz zapadnog Mostara te ih odveo u Heliodrom. Poslije je uhapšeno još hiljadu Bošnjaka širom Hercegovine te odvedeno u logor. Iako su žene oslobođene, pripadnici HVO-a nisu razlikovali civilne od vojnih zatvorenika.
Hiljade zatvorenika u Heliodromu bili su psihički i fizički maltretirani. Pripadnici HVO-a prisiljavali su ih da ispred njih hodaju kao ljudski štit. Najmanje 54 zatvorenika su poginula u logoru, a 178 ih je ranjeno.
"Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu", rekao je Antoanetti čitajući presudu prije četiri godine.Dretelj je bio mjesto gdje su pripadnici Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) zatočili Bošnjake i Srbe. Nakon smrti zapovjednika HOS-a Hercegovine, generala bojnika Blaža Kraljevića, srpski zarobljenici iz Dretelja predani su HVO-u. Poslije raspada HOS-a u Hercegovini krajem 1992. godine, Dretelj preuzimaju vlasti HVO-a. Prema optužnici Međunarodnog suda za Jugoslaviju, pripadnici HVO-a su počeli držati bošnjačke muškarce u logoru od aprila 1993. do aprila 1994. godine.
Preživjeli zatvorenici iz logora pričali su kako su ih tjerali da piju mokraću, jedu kreme za cipele i pasu travu. Svakodnevno su bili izloženi maltretiranju, premlaćivanju i silovanju.
Pored Heliodroma i Dretelja, jedinice HVO-a organizirale su blizu 60 koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci mučeni i ubijani. Poznati su još i logori Gabela, Vojno, logor u Ljubuškom... Istovremeno, građani istočnog dijela Mostara bili su žrtve neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most. Vojne snage tzv. Herceg-Bosne prvi put su napale jedinice Armije RBiH u oružanoj akciji u Prozoru koja se desila 1992. godine. Potom su nastavili napadati Gornji Vakuf u januaru 1993. te Mostar u maju iste godine napadom na zgradu Komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u zgradi Vranice u Mostaru. Narednih mjeseci sukob se proširio na kompletnom prostoru Srednje Bosne.
Pripadnici HVO-a odgovorni su za brojne zločine u Srednjoj Bosni, a neki od najgorih desili su se u Ahmićima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Vareša gdje su stradale stotine osoba, uključujući i veliki broj djece.
Haški tribunal presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić je izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u Srednjoj Bosni, a naročito u Ahmićima iz aprila 1993., ali je oslobođen nakon što je izdržao dvije trećine kazne.
Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić osuđeni su na kazne od šest do deset godina zatvora za učešće u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.
Bivši pripadnik specijalne jedinice HVO Jokeri Miroslav Cicko Bralo osuđen je na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora."Mnogi zločini počinjeni 1993. godine nisu bili nasumična djela pojedinaca, već udruženi poduhvat koji je imao za cilj trajno maknuti muslimansko stanovništvo iz BiH, a na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio je Franjo Tuđman", rekao je sudija Antoanetti 2013. te dodao kako su u osmišljavanje zločina bili uključeni i Gojko Šušak, Janko Bobetko, Jadranko Prlić, Mate Boban, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Berislav Pušić.
Zločini protiv čovječnosti zbog kojih su zločinci tzv. Herceg-Bosne prije četiri godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora uključuju ubistva, silovanja, seksualna zlostavljanja, uništavanja imovine, zatvaranja, deportaciju i prisilno premještanje Bošnjaka i drugih nehrvata od 1992. do 1994. godine. {{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime = Hrvatska Republika Herceg-Bosna
|hr_ime = Hrvatska Republika{{-}}Herceg-Bosna
|valuta = službeno [[bosanski dinar]]; u uporabi [[hrvatski dinar]], kasnije [[hrvatska kuna]]; [[njemačka marka]]
}}
'''Hrvatska Republika Herceg-Bosna''' bila je hrvatska upravna jedinica u sklopu [[Republika Bosna i Hercegovina (1992. – 1997.)|Republike Bosne i Hercegovine]], koja je 28. kolovoza 1993. izrasla iz '''Hrvatske zajednice Herceg-Bosne''' utemeljene 18. studenog 1991., kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjelina [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata u Bosni i Hercegovini]].<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20O%20HB%201991.-1992/7.pdf Odluka o uspostavi HZ HB i pismo Mate Bobana predsjedniku Tuđmanu]</ref> Utemeljilo ju je hrvatsko političko vodstvo reagirajući na [[Domovinski rat|srpsku agresiju u Hrvatskoj]] i [[Rat u Bosni i Hercegovini|BiH]], da bi se u kolovozu 1993., slijedeći [[Owen - Stoltenbergov plan|Owen - Stoltenbergov plan mirovni plan]], preoblikovala u Republiku.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/PLANOVI_SPORAZUMi_IZJAVE_O_USTAVNOM-USTROJSTVU_BiH_1991_1995/150.pdf Temeljna odluka o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne]</ref>
 
Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je, uz Hrvatsku i Republiku BiH, supotpisnica [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] 18. ožujka 1994., kojim je dogovoreno stvaranje [[Federacija Bosna i Hercegovina|Federacije BiH]] kao zajednice hrvatskog i bošnjačkog naroda, s ciljem kasnijeg federaliziranja cijele države.<ref>[http://www.usip.org/sites/default/files/file/resources/collections/peace_agreements/washagree_03011994.pdf Washingtonski sporazum]</ref> Činjenično je nastavila postojati i nakon donošenja [[Ustav Federacije Bosne i Hercegovine|Ustava Federacije BiH]] 30. ožujka 1994. do samoukinuća 14. kolovoza 1996., kada su sve ovlasti [[Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne|Vlade Herceg-Bosne]] prenesene na [[Vlada Federacije Bosne i Hercegovine|Vladu Federacije BiH]].
 
== Etimologija ==
 
[[Datoteka:HERCEG-BOSNA-Ferdo-Šišić.jpg|mini|130px|Knjiga Ferde Šišića s imenom Herceg-Bosna]]
Pojam Herceg-Bosna je složenica koja je nastala krajem [[19. stoljeće|19. stoljeća]]<ref>[[Dragutin Pavličević]], ''Stjepan Radić i Ferdo Šišić o pripadnosti Bosne i Hercegovine u doba aneksijske krize 1908. godine'', u: ''Zbornik u čast Hrvoja Matkovića: u povodu 80. godine života'', Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005., ISBN 953-6682-54-0, [[fusnota]] 50, str. 286.{{citat2|Naziv Herceg-Bosna nije iz novijeg doba, nego s kraja 19. st.}}
 
</ref> u određenim [[hrvat]]skim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam [[Bosna i Hercegovina]]. Neki hrvatski povjesničari poput [[Ferdo Šišić|Ferde Šišića]] za područje [[Bosna (regija)|Bosne]] i [[Hercegovina|Hercegovine]] koristili su isključivo naziv Herceg-Bosna<ref name="HDPZ">[http://www.ljportal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1251:zato-herceg-bosna&catid=8:kolumne&Itemid=32 LJportal.com] Zašto Herceg-Bosna?</ref>, a taj su naziv još koristili [[Hamdija Kreševljaković]], [[Vladko Maček]] i [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandar Karađorđević]].<ref name="HDPZ"/> [[Mladen Lorković]] i [[Dominik Mandić]] su koristili oba naziva (Herceg-Bosna, Bosna i Hercegovina) kao istoznačnice.<ref name="HDPZ"/>
 
Naziv Herceg-Bosna prihvatila je početkom [[1990-ih|'90-ih]] godina [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] politika [[HDZ BiH|Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini]] koja je također pod tim pojmom smatrala kompletno ovozemlje Bosne i Hercegovine.<ref name="HDPZ"/> Poslije [[18. studenog]] [[1991.]] godine, taj se pojam vezao za Hrvatsku zajednicu poslije Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu sa sjedištem u [[Grude|Grudama]].
 
Nakon [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] i uspostavljanja [[Federacija BiH|Federacije BiH]] koja je sastavljena od [[županija]], nesuglasje političara oko nazivlja većinske hrvatske županije sa sjedištem u [[Livno|Livnu]] (Prijedlozi su bili: Dinarska, Tropoljska, Livanjska itd.) usvojen je kompromisan naziv [[Hercegbosanska županija]] koji je kao takav pred Ustavnim sudom [[Federacija BiH|Federacije BiH]] proglašen neustavnim, pa je uveden i naziv [[Županija br. 10]].
 
== Povijest ==
{{glavni|Rat u Bosni i Hercegovini}}
[[Datoteka:Emblem of the Croatian Democratic Union.svg|mini|Hrvatska demokratska zajednica postala je sveopći narodni pokret početkom 1990-ih]]
=== Stvaranje ===
 
Ne dovodeći u pitanje svoju podršku državnoj neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti, [[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine]], kao vrhovna politička i društvena institucija [[Hrvati u BiH|Hrvata u BiH]], zalagala se za njezino ustrojstvo kao složene federativne države konstituirane od samoupravnih, uvjetno rečeno nacionalnih, teritorijalnih jedinica. Dotad su postojale regionalne zajednice, organizacije HDZ-a pojedinu regiju (kotar). To su bile Hercegovačka, Travnička, i Posavska regionalna zajednica HDZ-a BiH.
 
Na sjednici [[Travnik|Travničke]] regionalne zajednice, 21. srpnja 1991., navodi se da [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|Predsjedništvo BiH]], svojim neodređenim stavovima i Vlada BiH svojim konkretnim mjerama ništa nije kvalitetnije poduzela za rješavanje nastale sitacije; polarizacija na nacionalnoj osnovi u potpunosti je paralizirala Skupštinu BiH, a HDZ-ovi zastupnici su postali marionete politike [[Stranka demokratske akcije|SDA]]; Ministarstvo narodne obrane BiH nijemo gleda mobiliziranje rezervista u BiH, dok naoružane četničke bande šire paniku i nered, a gospodarstvo je u potpunom kolapsu. Na osnovu ovih zaključaka, preporučuje se hrvatskom pučanstvu [[Srednja Bosna|Travničke regije]] i hercegovačkih općina da se udruže u ''Hrvatsku regionalnu zajednicu Bosne i Hercegovine''.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/xy/62.pdf Sastanak Travničke regionalne zajednice HDZ-a BiH, u Busovači, 21. srpnja 1991.]</ref> To je pozdravljeno na II. redovitoj sjedinici Glavnog odbora HDZ-a, 6. kolovoza 1991.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/xy/63.pdf II. redovita sjednica Glavnog odbora HDZ-a BiH u Prozor-Rami, 6. kolovoza 1991.]</ref>
 
Prijedlog regionalizacije s ciljem što tješnjeg povezivanja općinskih odbora HDZ-a BiH upućen je 23. kolovoza 1991. godine. To su, osim postojeće tri, bile: [[Sarajevo|Sarajevska]], [[Doboj]]sko-[[Zenica|zenička]], [[Banja Luka|Banjalučka]], [[Bihać]]ko-[[Velika Kladuša|kladuška]], i [[Tuzla]]nska regionalna zajednica HDZ-a BiH.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/xy/64.pdf Prijedlog regionalizacije općinskih odbora HDZ-a BiH, 23. kolovoza 1991.]</ref> Vrlo vjerojatno je da nijedna od spomenutih regionalih zajednica nije prerasla u hrvatsku zajednicu, iako će se poslije Hrvati na područjima Sarajeva, Zenice, i Tuzle vojno organizirati u brigade [[HVO|Hrvatskog vijeća]] obrane, povezane sa Glavnim stožerom HVO-a.
 
Na Savjetu sigurnosti HDZ-a BiH, 18. rujna 1991., dotadašnje Sigurnosno vijeće postaje Krizni stožer, koji rukovodi sa sustavom obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i osigurava nabavku oružja. Krizni stožeri se hitno formiraju za Travničku, Hercegovačku i [[Bosanska Posavina|Posavsku regionalnu zajednicu]], dok će Sarajevskom neposredno koordinirati glavni Krizni stožer HDZ-a BiH.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/BATINIC%20ZDRAVKO/11.pdf Zaključci Savjeta sigurnosti HDZ-a BiH, 18. rujna 1991.]</ref> Na prekretnici, takvo se zalaganje posebice snažno očitovalo osnivanjem niza teritorijalno-samoupravnih hrvatskih zajednica. Hrvatske zajednice su osnovane kao odgovor na osnivanje srpskih autonomih oblasti i velikosrpsku agresiju, kojoj [[Republika Bosna i Hercegovina (1992. – 1997.)|središnja vlast u Sarajevu]] nije bila dorasla.
 
[[Datoteka:Hrvatske zajednice.PNG|mini|Hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini]]
Prva takva zajednica bila je [[Hrvatska zajednica Bosanska Posavina]], koja je osnovana 12. studenog 1991. U Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu ušle su općine: [[Bosanski Brod]], [[Modriča]], [[Bosanski Šamac]], [[Brčko]], [[Derventa]], [[Odžak]], [[Orašje]] i [[Gradačac]], a sjedište je bilo u Brodu. Istoga dana, u Grudama su se sastale Hercegovačka i Travnička regionalna zajednica i donijele zaključke da u slučaju raspada Bosne i Hercegovine, hrvatski narod mora povesti odlučnu aktivnu politiku, koja treba dovesti do [[Hrvatsko državno pravo|zajedničke hrvatske države]]. Treba pristupiti formiranju ''[[Banovina Hrvatska|Hrvatske banovine]] u BiH'', kao prve faze do konačnog rješenja pitanja.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/xy/65.pdf Sastanak HRZ i TRZ u Grudama, 18 studenog 1991.]</ref>
 
[[Datoteka:HZ Herceg-Bosna.PNG|mini|lijevo|100px|HZ Herceg-Bosna, u travnju 1992. godine, nakon uvezivanja hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini.]]
 
U Grudama, 18. studenog 1991. godine, uspostavljena je '''Hrvatska zajednica Herceg-Bosna''', sa sjedištem u Grudama, a potom u [[Mostar]]u. U njen sastav ušlo je 30 općina: [[Jajce]], [[Kreševo]], [[Busovača]], [[Vitez (BiH)|Vitez]], [[Novi Travnik]], [[Travnik]], [[Kiseljak]], [[Fojnica]], [[Dobretići]], [[Kakanj]], [[Vareš]], [[Kotor Varoš]], [[Tomislavgrad]], [[Livno]], [[Kupres]], [[Bugojno]], [[Uskoplje]], [[Prozor]], [[Konjic]], [[Jablanica]], [[Posušje]], [[Mostar]], [[Široki Brijeg]], [[Grude]], [[Ljubuški]], [[Čitluk]], [[Čapljina]], [[Neum]], [[Stolac (BiH)|Stolac]] i [[Ravno]].<ref name="Uspostava">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20O%20HB%201991.-1992/7.pdf Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 18. studenog 1991.]</ref>
 
U ''Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne'' je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast [[Rat u BiH#Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]] sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.<ref name="Uspostava" /> Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. [[Bitka za Vukovar#Konačni pad Vukovara|Taj dan pao je Vukovar]] i došlo je do [[Bitka za Vukovar#Posljedice bitke|teškog stradanja hrvatskog naroda]] u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su [[Hrvati u BiH 1991.|Hrvati bili u većini]] ili su barem činili značajan udio stanovništva. Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne [[Mate Boban]] je na pitanje: "Zašto Herceg Bosna u ovom trenutku?", odgovorio:<ref>"Bosna više nije ponosna, Hrvati će to ostati", Slobodna Bosna, 28. 11. 1991., 5.</ref> {{citat2|Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim - kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi.}}
 
U siječnju 1992., osnovane su hrvatske zajednice u ostalom dijelu Bosne, [[Hrvatska zajednica Usora]], 14. siječnja i [[Hrvatska zajednica Srednja Bosna]], 27. siječnja. Hrvatsku zajednicu Usora sačinjavali su prostori naseljeni Hrvatima od najsjevernijih sela u [[Usora|usorskoj dolini]] ([[Prisade]], [[Makljenovac]]) preko [[Teslić]]a, [[Studenci (Teslić, BiH)|Studenaca]] i [[Slatina (Teslić, BiH)|Slatine]] do [[Rajševa|Rajševe]]. Hrvatska područja u kraju Teslić–[[Komušina Donja|Komušina]], bila su uvezana u Hrvatsku zajednicu Usora sve do prekida komunikacije (grad [[Teslić]]) sa sjevernim dijelom zajednice, tj. današnjom općinom [[Usora]]. Teritorij Hrvatske zajednice Srednja Bosna odgovara teritoriju današnje općine [[Žepče]] i zapadnom djelu današnje općine [[Maglaj]].
 
Na sjednici Predsjedništva [[HDZ BiH|HDZ-a BiH]], 16. siječnja 1992., hitno traži se [[Sarajevo|Sarajevske]] hrvatske zajednice, u općinama, koje gravitiraju gradu Sarajevu, a nisu uključene u Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu.<ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/xy/68.pdf Sjednica Predsjedništva HDZ-a BiH, 16. siječnja 1992.]</ref> Iako će poslije biti proglašeno ujedinjenje hrvatskih zajednica na području [[Tuzla|Tuzle]] ([[Hrvatska zajednica Soli|Soli]]) i [[Sarajevo|Sarajeva]] (Vrhbosna) sa Herceg-Bosnom, velika je vjerojatnost da su te zajednice ostale samo ''mrtvo slovo na papriu''. Ipak, njihovi vojni odjeli [[HVO brigada Kralj Tvrtko|Brigada Kralj Tvrtko]] [[HVO Sarajevo]] i 115. [[knezovi Zrinski|Zrinski]] HVO Tuzla su bili povezani sa Hrvatskim vijećem obrane Herceg-Bosne i podčinjeni Glavnom stožeru HVO-a do kraja 1993., odnosno početka 1994. kada će ih nasilno ukinuti Muslimani.
 
S obzirom na situaciju, bilo je prirodno da se otvaranjem komunikacije preko [[Dubrave (Teslić, BiH)|Dubrava]] područja od Studenaca do Rajševa kao zaseban dio uvežu u [[Hrvatska zajednica Srednja Bosna|Hrvatsku zajednicu Srednja Bosna]], odnosno s [[Žepče]]m, što je i učinjeno 24. svibnja 1992. Već sljedeći dan kreće velika ofenziva u predjelu [[Komušina Gornja|Gornje Komušine]], koja se u narednim tjednima proširuje i sa teslićke strane napadom na Studence.
{{Dvostruka slika|right|Flag of Croatia (1990).svg|220|Croatian chequy.svg|100|Zastava i grb, koje su koristile hrvatske zajednice}}
Sve regionalne zajednice su zajednički povezane u travnju 1992. godine, osnivanjem [[HVO|Hrvatskog vijeća obrane]]. Potkraj 1992. godine, na sastanku u Travniku pod predsjedanjem [[Mate Boban|Mate Bobana]] je donesena odluka da se sve hrvatske zajednice ujedine u vrhovnu, Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Tako su Herceg-Bosni pristupili: Srednja Bosna ([[Žepče]]), [[Usora]] (sjeverni, slobodni dio) i Bosanska Posavina (jedini slobodni dio [[Orašje]]). Do tada, Srbi su zauzeli dvije općine Herceg-Bosne, [[Kupres]] i [[Kotor Varoš]].
 
=== Rat u BiH ===
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini}}
{{Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}
[[Datoteka:Posavina.gif|mini|desno|250 px|Pad Bosanske Posavine]]
[[Datoteka:Operacija Lipanjske zore.png|mini|desno|250px|Operacija Lipanjske zore]]
[[Datoteka:End_of_Bosniak-Croat_war.png|mini|250px|Stanje na bojišnicama nakon završetka Bošnjačko-hrvatskog sukoba]]
[[Datoteka:Western bosnia fronts.png|mini|desno|250px|Oslobađanje zapadne Bosne]]
U [[Rat u BiH|ratu u Bosni i Hercegovini]], Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini. [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvatski narod]] u Bosni i Hercegovini prvi se organizirao politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta njegova organizacija bila je temeljem nastojanja da se održi kao konstitutivan i suveren narod u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U redovima hrvatskih vojnih postrojbi početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] s Hrvatima su se borili i [[Bošnjaci]].
 
[[Hrvatske obrambene snage]] osnivaju se [[3. prosinca]] [[1991.]], a [[Hrvatsko vijeće obrane]] osniva se [[8. travnja]] [[1992.]] godine, kao vrhovno tijelo obrane [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatskog naroda u BiH]] i zaštite drugih naroda u toj zemlji od bilo kojeg agresora. U osnivačkim aktima [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] nema separatističkih tendencija. Oružane postrojbe [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatskog naroda]] ([[HVO]]) tako su se borile za opstojnost kako hrvatskog tako i bošnjačkog naroda tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu]].
 
HVO je od velikosrpske agresije obranio zapadnu i središnju [[Hercegovina|Hercegovinu]] te velik dio srednje [[Bosna (regija)|Bosne]] (sve osim [[Jajce|Jajca]]). Jedini veći gubitak, za [[Hrvat]]e, bio je pad većine [[Bosanska Posavina|Bosanske Posavine]] (nije palo samo [[Orašje]]) jer je ta povijesna i zemljopisna mikroregija bila jedno od najbogatijih područja u BiH. Na tom području, [[Hrvati]] su bili većina i prema [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.|popisu stanovništva iz 1991.]] godine bilo ih je 131.542.
 
Dana [[14. rujna]] 1992. godine, [[Ustavni sud BiH|Ustavni sud Republike Bosne i Hercegovine]], sastavljen većinom od Bošnjaka, proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu nelegalnom.<ref>[http://www.bim.ba/bh/10/10/898/?tpl=30 ICTY] Tuta i Štela 38 godina u zatvoru</ref> Krajem listopada [[1992.]] godine izbija [[Bošnjačko-hrvatski sukob]], u kojem [[Bošnjaci]] otvoreno napadaju svoje dojučerašnje saveznike Hrvate. [[Armija BiH|Bošnjačka vojska]] u pet ofenziva zauzela je velik dio prostora koji su bili pod kontrolom [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]], gotovo cijelu sjevernu i srednju [[Bosna (regija)|Bosnu]] (osim [[Novi Travnik|Novog Travnika]], [[Vitez (BiH)|Viteza]], [[Busovača|Busovače]], [[Kiseljak]]a, [[Kreševo|Kreševa]], [[Žepče|Žepča]] i šireg područja oko tih gradova, [[Usora|Usore]], dijela [[Travnik|travničke]] općine, dijela [[Zavidovići|zavidovićke]] općine, i dijela [[vareš]]ke općine) i dio [[Hercegovina|Hercegovine]]: [[Konjic]], [[Jablanica|Jablanicu]] te istočne i sjeverne dijelove [[mostar]]ske općine.
 
Dana [[28. kolovoza]] [[1993.]] godine, Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine [[Republika Bosna i Hercegovina (1992. – 1997.)|Republike Bosne i Hercegovine]] donose ''Odluku o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne'' kao najvišeg predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HZ Herceg-Bosni, što znači da Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu.
 
Odluka polazi od neotuđivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti prava hrvatskog naroda u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] kao jednog od tri konstitutivna naroda. Odluka o transformaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu bila je u potpunosti pravno utemeljena na Owen-Stoltenbergom planu koji je predviđao uniju republika u Bosni i Hercegovini, no zbog činjenice da u to vrijeme plan još nije stupio na snagu, on se eksplicitno ne spominje u preambuli.<ref name="Livno">[http://www.livno-online.com/bih/8092-sue-prli Livno Online.com] Herceg-Bosna utemeljena na Owenovom planu</ref>
 
[[Bošnjačko-hrvatski sukob]] je eskalirao tijekom [[1993.]] godine, a slabi početkom 1994. godine, kada političko-diplomatski pregovori između dvije zaraćene strane postaju sve jači i značajniji. U ožujku [[1994.]] godine, u [[Washington]]u je potpisano primirje između Hrvata i Bošnjaka, a njihovi teritoriji su ujedinjeni u [[Federacija BiH|Federaciju BiH]].
 
Nakon potpisivanja [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] [[HVO]] je zajedno sa [[HV|Hrvatskom vojskom]], a u nekim akcijama i sa [[Armija Republike Bosne i Hercegovine | Armijom Republike Bosne i Hercegovine]] počeo nizati ratne pobjede protiv srpskog neprijatelja. U 7 uspješnih pobjedničkih operacija, HVO zajedno sa HV-om, a u nekim akcijama i sa Armijom BiH je oslobodio čitavu zapadnu Bosnu. Kruna uspješnih operacija je bila operacija Južni potez u kojoj su združene hrvatske snage izbile na 23 kilometra od Banje Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Srpske snage su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci, a zajedno sa njima i nova kolona srpskih izbjeglica. Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice [[15. listopada]] [[1995.]] godine.
 
Uspješne vojne operacije Hrvata, ali i intervencija NATO-a operacijom Namjerna sila natjerali su Srbe da sjednu za pregovarački stol. [[Daytonski sporazum|Daytonskim mirovnim sporazumom]] završio je [[rat u Bosni i Hercegovini]]. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Daytonski sporazum bio zasnovan je bila podjela [[BiH|Bosne i Hercegovine]] po ključu 51-49 (51% teritorija [[BiH]] Federaciji BiH i 49% [[RS|Republici Srpskoj]]) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa. Daytonski sporazum je djelovao da usaglasi dogovor o problematičnim pitanjima neke od kojih su bile: pravne, državne i teritorijalne nagodbe.
 
[[Daytonski sporazum]] je efektivno završio rat, ali je ostavio mnoge stvari nerješene. Pored toga konačni dogovor ostvaren u Daytonu danas se smatra jednim od najkontraverznijih političkih rješenja proizašlih iz cjelokupne [[Raspad SFRJ|Jugoslavenske krize]].
 
Prema podacima koje je objavio Istraživačko-dokumentacijski centar iz Sarajeva, u Bosni i Hercegovini je tijekom rata poginulo ili nestalo 7.762 [[Hrvat]]a.<ref>[http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=170836 Javno.com] Podaci o žrtvama rata u Bosni i Hercegovini</ref>. Tijekom rata, [[Armija Republike Bosne i Hercegovine]] je prognala 128.343, dok je [[Vojska Republike Srpske]] prognala 155.040 Hrvata. Zbog ratnog stanja sa slobodnih prostora Bosne i Hercegovine, izbjeglo je 104.000 Hrvata.<ref>[http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/povijesni.htm HIC.hr] Ratni zločini u BiH</ref>
 
== Zemljopis ==
[[Datoteka:Satellite image of Croatia in September 2003.jpg|mini|lijevo|360 px|Satelitska snimka Bosne i Hercegovine i Hrvatske]]
=== Zemljopisne cjeline ===
Vladu HZ Herceg-Bosne je predstavljala civilna sastavnica HVO-a, koja je bila zamišljena kao naviša izvršna i upravna vlast, ali kao potrebna privremena mjera dok vlada [[RBiH]] ne preuzme odgovornost za zaštitu svih građana. Kada je proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, civilna sastavnica HVO-a je prerasla u [[Vlada|Vladu]] HR Herceg-Bosne, koja je konstituiranim Zastupničkim domom HR Herceg-Bosne, donosila zakone i druge akte.
 
Dana [[28. kolovoza]] [[1993.]] godine,u Grudama, Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine [[Republika Bosna i Hercegovina (1992. – 1997.)|Republike Bosne i Hercegovine]] donose ''Odluku o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne'' kao najvišeg predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HZ Herceg-Bosni, što znači da Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Odluka polazi od neotuđivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti prava hrvatskog naroda u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] kao jednog od tri konstitutivna naroda. Odluka o transformaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu bila je u potpunosti pravno utemeljena na Owen-Stoltenbergom planu koji je predviđao uniju republika u Bosni i Hercegovini. Odluka o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, u potpunosti, je konzistentna s navedenim planom, no zbog činjenice da u to vrijeme plan još nije stupio na snagu, on se eksplicitno ne spominje u preambuli.<ref name="Livno">[http://www.livno-online.com/bih/8092-sue-prli Livno Online.com] Herceg-Bosna utemeljena na Owenovom planu</ref>
 
Na temelju članka 7. Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članku 4. Zakona o Vladi HR H-B, Zastupnički dom HR H-B na trećem zasjedanju, 20. studenoga 1993., donio je odluku o izboru Vlade HR H-B.<ref>Mostar: Ljudi, kultura civilizacija, Anto Augustinović, Mostar, 1999., str. 80-86.</ref>