Budvanska biskupija: razlika između inačica

Jezgra kršćanstva bila je starorimska Budva, iz koje su kristijanizirani romanizirani Iliri i poslije nadolazeći Slaveni. Pisanih dokumenata iz najstarijih razdoblja nema, ali nalazi arhitekture, [[bazilika]], pokazuju nam starost biskupije. To je [[ranokršćanska arhitektura|ranokršćanska]] [[bazilika u Budvi|bazilika]] iz 6. stoljeća. Ima tri broda, a na podu je mozaik kršćanske tematike u kojem je pored ostalog i prikazan [[prikriven križ]] (''crux dissimulata'') te pentagram – mesijanski simbol. Ti likovni detalji pokazuju nam visoku umjetničku razinu izvođenja mozaičke umjetnosti te naručiteljevu dobru bogoslovnu izobrazbu. Pisani dokument s prvim spomenom biskupije je iz [[743.]] godine. To je [[bula]] pape [[Zaharija|Zaharija]], čiji izvornik je stradao 1185. kad je Nemanja napao Dubrovnik. Sačuvan je prijepis. Neki povjesničari sumnjaju u autentičnost, no otkriće velike trobrodne bazilike razbiva takve sumnje, barem što se tiče postojanja biskupije u Budvi. Bula je iz vremena kad je istočno kršćanstvo potresao ikonoklazam. Budvanska biskupija prema toj buli je [[sufraganska biskupija]] ''Epidaurskog'' (odnosno [[Dubrovačka metropolija|Dubrovačkog]]) metropolita. Otkriće velike trobrodne bazilike u Budvi dovodi manje u sumnju njenu istinitost, barem što se tiče postojanja Budvanske biskupije. Po dokumentima od stoljeća poslije, Budvanska biskupija je pod drugom metropolijom. Akti [[Duvanjski sabor|Duvanjskog sabora]] iz druge polovice 9. stoljeća spominju budvansku biskupiju kao sufraganska biskupija [[Dukljanska metropolija|Dukljanske metropolije]]. 840. godine ova biskupija dobila je najstariju datiranu crkvu u čast Blažene Djevice Marije na istočnojadranskoj obali, crkvu sv. Marije in Punta. Iz 840. datira benediktinski samostan u Budvi te još jedan benediktinski samostan posvećen sv. Petru. Dvadeset i trojica su budvanskih biskupa za koje se da su stolovali od 1143. do 1571. godine. Prvi biskup Budvanske biskupije za kojeg se zna zvao se [[Silvestar (budvanski biskup)|Silvestar]]. Spominje ga se [[1143.]] kao posvetitelja [[Crkva sv. Mihovila u Budvi|crkve sv. Mihovila]] kod Budve, na rtu [[Mogren]]u. Ista je crkva stradala je u potresu 1667. godine. 8401200. godine ova biskupija dobilapodignuta je najstarijukatedrala, datiranudanas crkvu[[crkva usv. častIvana BlaženeKrstitelja Djeviceu Marije na istočnojadranskoj obali, crkvuBudvi|crkva sv. MarijeIvana inKrstitelja]] Puntau Budvi. DvadesetZna i trojica su budvanskih biskupase za koje19 seapostolskih davikara sui stolovaliadministratora od 11431575. do 15711824. godine. ZnaJurisdikcija budvanske biskupje protezala se zana 19grad apostolskih[[Budva|Budvu]], vikaraMajine, i[[Brajići|Brajiće]], administratoradio od[[Paštrovići|Paštrovića]] 1575.i dona 1824.dio godine[[Grbalj|Grblja]]. Katedrala budvanske biskupije bila je [[Crkva sv. Ivana Krstitelja u Budvi|crkva sv. Ivana Krstitelja]]. BulomSvetac zaštitnik biskupije bio je [[Locumsv. beatiIvan PetriKrstitelj]]. 1828Sjedinjenjem Zete s Raškom (razdoblje od 1185. godinedo biskupija1361.), odnosno zadnja desetljeća 12. stoljeća donose početke pravoslavizacije. Srpski osvajač [[Stefan Dušan|Stjepan Dušan]] nasilno je ukinutaoduzeo šest samostana katoličkoj Crkvi, apa ozemljeje pripojenopapa 1830Klement VI. Kotorskojgodine biskupiji1346. Jurisdikcijazatražio budvanskeih biskupjenatrag, protezalameđu senjima i samostan sv. Marije Budvanske. Franjevci su nazočni na gradpodručju BudvuPaštrovića u 13. stoljeću, Majinete u maticama, Brajićeknjigama krštenih još 1652. nalazimo imena i patronime izvedenih od imena Franjo, dioto su već ostatci ostataka. Njihovoj nazočnosti svjedoči toponim Fratarske njive neposredno uz budvanske gradske zidine. Još u 18. stoljeću Budva s bližim okružjem imala je šesnaest katoličkih crkava. Neki predjeli biskupije poput Paštrovića snažnije su i ranije osjetili pravoslavizaciju. Premda je u 17. stoljeću nadbiskup papinski legat [[Oktavijan Garzadoro]] pri obilasku Paštrovića naišao na dio[[glagoljaštvo|glagoljski]] Grblja[[misal]] iz 1427. godine, to su već tada ostaci ostataka katoličke prisutnosti na tim prostorima. Bulom [[Locum beati Petri]] 1828. godine biskupija je ukinuta, a ozemlje pripojeno 1830. Kotorskoj biskupiji. <ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj">[http://www.radiodux.me/naslovnica/1766-u-budvi-sveano-proslavljen-blagdan-sv-ivana-krstitelja-zatitnika-grada-i-nekadanje-budvanske-biskupije RadioDux] don Anton Belan: PROSLAVLJEN''Proslavljen SVsv. IVANIvan KRSTITELJKrstitelj, ZAŠTITNIKzaštitnik BUDVEBudve Ii NEKADAŠNJEnekadašnje BUDVANSKEBudvanske BISKUPIJEbiskupije'', 25. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2018.)</ref>