Cezarove ekspedicije u Britaniju (55. – 54. pr. Kr.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Druga ekspedicija |
Druga ekspedicija |
||
Redak 1:
{{Oružani sukob|naziv=Cezarove ekspedicije u Britaniju|dio=[[Galski ratovi|Galskih ratova]]|slika=[[Datoteka:Caesars invasions of Britain.jpg|300px]] "Cezarova prva invazija Britanije", engleskog autora Edwarda Armitagea (19. st.)|datum=kasno ljeto 55. pr Kr - rana jesen 54. pr. Kr|mjesto=Britanija kasnog [[Željezno doba|željeznog doba]]|povod=|teritorij=|sukobljeni1=[[Rimska republika]]|sukobljeni2=[[Briti]]|sukobljeni3=|ishod=-Prva ekspedicija: povlačenje Rimljana <br>-Druga ekspedicija: Rimljani postavljaju
'''Cezarove ekspedicije u Britaniju''' bila su dva vojna pohoda poduzeta od strane [[Gaj Julije Cezar|Gaja Julija Cezara]] 55 i 54. godine prije Krista na otok [[Velika Britanija (otok)|Britaniju]]. Pokrenute su za vrijeme Galskih ratova. Dok je prva ekspedicija iz rimske perspektive bila relativno neuspješna, na kraju druge ekspedicije Cezar je uspio nametnuti marionetskog kralja otočkim narodima.
Redak 9:
Nakon što su Rimljani neko vrijeme oklijevali s iskrcavanjem, vojnik koji je nosio orla X legije napravio je prvi korak i glasno povikao: ''Vojnici, skočite u borbu ako ne želite predat orla neprijatelju. Ja ću sa svoje strane zacijelo ispuniti svoju dužnost prema državi i zapovjedniku!''. Nakon toga je skočio u vodu. Taj prizor je osokolio ostale vojnike pa su i oni pa krenuli za njim. Rimski su se teški pješaci uz velike muke i stalne napade neprijatelja borili u vodi, nastojeći se domoći obale, dok je Britima bilo lakše jer su s obale napadali neprijatelja. Pritom su koristili konjaništvo i bojna kola. Kad su se Rimljani pritisčući naprijed nekako uspjeli domoći obale, organizirali su udar na neprijatelja i natjerali ih u bijeg, međutim nisu bili u stanju krenuti za njima jer im konjaništvo još nije stiglo<ref>Isto, knjiga 4, poglavlje 25 i 26</ref>.Brodovi s konjaništvom su zbog nespretne plovidbe završili nazad u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]]. Nakon što se vojska konsolidirala a situacija smirila, Cezar je naredio izgradnju kampa. U studenom 2017. godine, arheolozi sa Sveučilišta u [[Leicester|Leicesteru]], pronašli su ostatke spomenutog kampa u zaljevu Pegwell, okrug [[Kent]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.independent.co.uk/news/uk/home-news/julius-caesar-invasion-britain-uk-site-evidence-first-discovered-kent-a8081056.html|title=First evidence of Julius Caesar’s invasion of Britain discovered in Kent|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=|accessdate=02. 11. 2018.}}</ref>
[[Datoteka: Trireme 1.jpg|lijevo|mini|250px|Replika broda kakvog je Cezar vjerojatno koristio u ovim pohodima. Isti su se pokazali vrlo nepouzdanima.]]
Nedugo nakon što su Cezarove snage uspostavile mostobran na obali Britanije, pojavili su se izaslanici koji su Cezara molili mir i obećali da će predati taoce te učiniti sve kako on bude tražio, na što je on pristao, ali ih je ukorio jer su se "bez ikakvog razloga zaratili". Četvrtog dana nakon što je Cezar uspostavio mostobran na otoku, rimsko se konjaništvo u Galiji još se jednom ukrcalo na brodove (ukupno njih 18) s namjerom da se pridruži Cezarovim snagama u Britaniji. Kad su već dospjeli u vidokrug ovih na otoku, na moru se stvorila velika oluja koja je prvo otpuhala dio brodova na otvoreno more a potom natjerala kompletno konjaničko pojačanje da se vrati nazad u Galiju. Ista je oluja oštetila brodove kojima su Rimljani stigli na otok i napravili mostobran. Ovo je uzrokovalo nelagodu među vojskom na otoku<ref>Cezar, knjiga 4, poglavlja 28 i 29</ref>
Redak 17:
== Druga ekspedicija ==
[[Datoteka: Campagne Bretagne -54.png|
Tijekom zime iduće godine, Cezar je naredio legionarima u zimovniku da počnu s izgradnjom brodova koji su trebali biti gotovi do idućeg proljeća. Istovremeno, on je otišao za [[Italija (rimska provincija)|Italiju]] kako bi se bavio tekućim problemima ondje i sredio manju pobunu koja se dogodila u [[Ilirik|Iliriku]]. Na proljeće iduće godine, brodovi su bili spremni a Cezar je skupio 4000 konjanika iz čitave Galije zajedno s istaknutim pojedincima iz većine galskih plemena. Svi su oni trebali krenuti s Cezarom put Britanije. Prije polaska vođa Heduanaca Dumnoriks pokušao je kriomice pobjeći sa svojim ljudima, ali je Cezar poslao ostale konjanike da ga ulove s naredbom da ga ubiju. Ovaj se odupirao derajući se da je on: "slobodan građanin slobodne države", ali je ipak bio ubijen. Nakon toga, ostatak heduanskih konjanika se vratio Cezaru.
[[Tit Labijen]] ostao je s tri legije i dvije tisuće konjanika u Galiji, dok je Cezar s pet legija i dvije tisuće konjanika smještenih u 800 brodova, otpovio za Britaniju.Rimljani su uskoro saznali da se na obali gdje su se iskrcali do nedavno nalazila britanska vojska ali se ista povukla dublje u otok, uplašena brojem brodova koji se približava obali. 300 konjanika i 10 kohorti Cezar je ostavio na obali pod vodstvom Kvinta Atrija a s ostatkom vojske krenuo je na marš u unutrašnjost. Uskoro je sustigao neprijateljsku vojsku kod neke rijeke, iza koje su se Britanci nalazili na odličnom utvrenom položaju. Vojnici sedme legije potom su formirali tzv. kornjaču od svojih štitova te uz manje gubitke napravili nasip prema utvrdi i istjerali neprijatelja odande.<ref>Cezar, knjiga 5, poglavlja 1-9</ref>
Iduće jutro, Cezar je poslao konjanike naprijed da proganjaju neprijatelje a u međuvremenu s obale se javio Kvint Atrije s vijestima da
Cezar se potom vratio na mjesto odakle je došao, no ondje se tada već nalazila nova britska vojska. Čini se da je njihov zapovjednik bio Kasivelaun, poglavica naroda za kojeg Cezar piše da se nalazio na obalama rijeke [[Temza|Temze]]. On je prije dolaska Rimljana konstantno ratovao s okolnim plemeima, no dolazak Rimljana je sva plemena ujedinio u veliku koaliciju s njim na čelu.
Dok su Rimljani išli u unutrašnjost otoka, bili su konstantno napadani. Britanska bojna kola, veoma su ih zbunjivala jer nisu bili naviknuti na takav način borbe. Imajući to na umu, čini se da su Briti nastojali iscrpljivati napadače taktikom udri-pa-pobjegni. Cezar je tada promjenio strategiju i odveo vojsku u zemlje Kasivelauna, gdje se stao spaljivati i uništavati sve na što je nailazio. Dok ga je Kasivelaun pratio vojskom, gledao kako mu pale zemlju i u očaju čekao da naprave neki glupi potez.
[[Datoteka: Boudiccastatue.jpg|lijevo|mini|250px|Britska bojna kola na dva kotača.]]
U međuvremenu su Trinovanćani poslali posanike Cezaru i tražili ga da ih stavi pod rimsku zaštitu. Cezar je od njih tražio taoce i žito što su oni ispunili. Nakon toga je i on ispunio njihove zahtjeve. Nedugo nakon toga, kod Cezara su se pojavili i izaslanici Cenimagnjana, Segonćana, Ankalićana, Bibročana i Kasa te tražili isto. Cezar je to prihvatio a ovi su mu tada rekli gdje se nalazi Kasivelaunov glavni grad. Isti je bio branjen šumama i močvarama. Ondje se je nalazio veliki dio vojske, stoke i ostalih provizija potrebnih za rat. Cezar je tada odveo vojsku do spomenutog grada i u bitci porazio neprijatelja.
Kasivelaun je tada poslao poruke kraljevima u Kancij, regiju blizu mora tražeći ih da skupe sve svoje ljude i napadnu rimski tabor na obali, koji je držao Kvint Atrije. Ovi su to uradili i napali tabor, no rimski je garnizon izašao van iz tabora i u otvorenoj borbi razbio protivničku vojsku. Primivši informacije o tom porazu, istovremeno suočen sa spaljenom zemljom i mnogim plemenima koja su ga izdala, Kasivelaun je poslao izaslanike Cezaru da pregovara o predaju. Cezar je tražio taoce, koje je dobio. Također mu je nametnuo plaćanje danka Rimljanima i zabranio mu da napada plemena koja je uzeo pod zaštitu.
Budući da se spremao kraj ljeta a u Galiji je trebalo početi riješavati neke iznenadne bune, Cezar je pokupio vojsku i vratio ju nazad u tabor na obali. Vojsku je otpravio nazad u Galiju u dva vala.<ref>Isto, knjiga 5, poglavlja 9-24</ref>
== Posljedice ==
* Rimljani su postavili klijentskog kralja<ref>{{Citiranje weba|url=https://www2.le.ac.uk/offices/press/press-releases/2017/november/first-evidence-for-julius-caesars-invasion-of-britain-discovered|title=First evidence for Julius Caesar's invasion of Britain discovered|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=|accessdate=02. 11. 2018.}}</ref>
* Vijest da je Cezar prešao granice poznatog svijeta, postale su jaka propagandno sredstvo u njegovu korist i senzacija u Rimu.<ref>Isto</ref>
*Nova otkrića o geografskim značajkama Britanije, izvorima resursa (željezo i kositar), te običajima domorodačkog stanovništva poput bojanja lica u plave ratničke boje i korištenja bojnih dvokolica prilikom ratovanja.<ref>Cezar, knjiga 5, poglavlja 12-16</ref>
== Izvori ==
| |||