Wikipedija

Bošnjačko-hrvatski sukob: Sarajevo: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
iz članka HVO brigada Kralj Tvrtko
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Bošnjačko-hrvatski sukob''' na području [[Sarajevo|Sarajeva]] s bližom okolicom bio je jedan od manje poznatih mjesta ovog sukoba. Glavnina se zbila prije glavnih bitaka tog sukoba na području Srednje Bosne i u Hercegovini. Sukob je bio manjeg i promjenjivog intenziteta.
 
Politička situacija 1992. godine odrazila na odnose Muslimana, Srba i Hrvata u tvornici oružja Zrak, jer po količini vojne opreme jednoj od najvećih tvornica oružja u Sarajevu koja je između ostalog radila remont tenkova M-84 kao i remont ciljničkih sprava za taj model tenka. Srbi su se nastojali domoći naoružanja iz tog poduzeća. Hrvati i Muslimani-Bošnjaci nisu dopustili. Poslije su postajale sve izraženije trzavice između Hrvata i Muslimana u političkom smislu unutar tvornice. <ref name="ČSP"/>
 
Tijekom velikosrpske agresije na BiH srbočetničke postrojbe su [[12. svibnja|12.]] i [[14. svibnja]] [[1992.]] pogodili stupsku crkvu nekolicinom zapaljivih projektila. Crkva je u potpunosti izgorjela i od nje su ostali samo samo nagorjeli zidovi, grede i klupe. Od izgaranja su preživjeli neki svetački kipovi i srećom je sačuvana zavjetna Gospina slika. U isto je vrijeme su srpski ekstremisti pogodili iz teškog naoružanja i razorili novosagrađeni samostan sestara karmelićanki u [[Azići]]ma. Prethodno su samostan opljačkali muslimanski ekstremisti. <ref name="Povijest župe Stup">[http://zupastup.com/povijest-zupe/ Župa Stup] ''Povijest župe''. Tekst napisan prema knjizi: Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, BiH, 2004. </ref><ref name="Tulić">[https://www.vecernji.ba/nekada-naselje-hrvata-s-pet-tisuca-katolika-danas-je-prepolovljeno-296664 Večernji list BiH] Zlatko Tulić: ''Nekada naselje Hrvata s pet tisuća katolika, danas je prepolovljeno'', 5. lipnja 2011. (pristupljeno 25. veljače 2018.)</ref>
 
Svibnja 1992. HVO je držao organiziranu obranu na području Mejtaš, Marijin Dvor, Novo Sarajevo, Stup i Pofalićima. Bio je jedina prava multietnička vojska zato jer su u njegov sastav pristupili Srbi i Muslimani. Međutim, Armija BiH sprovodila je već razvidno ranije pripremljenu agendu eliminiranja Hrvata i prisvajanja Sarajeva samo za sebe. Političkim i vojnim putem ukinula je područje odgovornosti HVO-a na [[Stup (Ilidža, BiH)|Stup]], posljedica čega je bio egzodus Hrvata koji su na Stupu većinski narod.<ref name="ČSP">[http://www.hrsvijet.net/index.php/kultura/74-knjigozori/40980-uloga-hvo-a-u-obrani-sarajeva Hrsvijet.net] Hrvoje Mandić / Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH: rikaz knjige: Slavko ZELIĆ, HVO u obrani Sarajeva 1992.-1993. (prilozi za istraživanje uloge HVO-a u obrani Sarajeva i BiH, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradivo knjiga 9., Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Zagreb – Mostar, 2014., 143 str. Časopis za suvremenu povijest 47 (2015), br.2: 419-422 (prikaz, stručni). ''Uloga HVO-a u obrani Sarajeva'', 4. siječnja 2016. (pristupljeno 4. studenoga 2018.)</ref>
[[19. srpnja]] HVO sa Stupa je priopćio da su njihovi čelnici toga dana fizički napadnuti od strane Vojne policije Armije BiH. [[21. srpnja]] - Armija BiH krenula u akciju razbijanja agresorskih snaga u Nedžarićima, koja nije okončana uspjehom. Na kolegiju GŠ kao jedan od razloga za neuspjeh ove akcije navodi se neblagovremno uključenje snaga HVO-a Velimira Marića. Kasnije optužbe o neuključivanju i nebranjenju Sarajeva pokazale su da su izvješća tzv. Armije BiH netočna. [[23. srpnja]] - Povodom nesporazuma koji su se javili u odnosima Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, na Stupu je održan sastanak između najviših dužnosnika HVO-a Stup i predstavnika GŠ Armije BiH. [[29. kolovoza]] - U priopćenju za javnost HVO sa Stupa izrekao svoje stajalište o postavljanju hrvatskih kadrova u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.▼
 
▲[[19. srpnja]] [[1992.]] HVO sa Stupa je priopćio da su njihovi čelnici toga dana fizički napadnuti od strane Vojne policije Armije BiH. [[21. srpnja]] - Armija BiH krenula u akciju razbijanja agresorskih snaga u Nedžarićima, koja nije okončana uspjehom. Na kolegiju GŠ kao jedan od razloga za neuspjeh ove akcije navodi se neblagovremno uključenje snaga HVO-a Velimira Marića. Kasnije optužbe o neuključivanju i nebranjenju Sarajeva pokazale su da su izvješća tzv. Armije BiH netočna i s ciljanom namjerom omalovažavanja Hrvata. [[23. srpnja]] - Povodom nesporazuma koji su se javili u odnosima Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, na Stupu je održan sastanak između najviših dužnosnika HVO-a Stup i predstavnika GŠ Armije BiH. [[29. kolovoza]] - U priopćenju za javnost HVO sa Stupa izrekao svoje stajalište o postavljanju hrvatskih kadrova u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.
 
HVO je bio podijeljen unutar sebe, između Velimira Marića koji je vodio HVO na Stupu, te Marinka Pejića koji je vodio HVO na području općine Novo Sarajevo. Slavko Zelić se rujna 1992. pridružio HVO-u i izabran je zapovjednikom sarajevskog HVO-a. Poduzeo je aktivnosti radi organiziranja ustroj jedinstvenog HVO-a u Sarajevu u rujnu 1992. godine. Mediji iz Sarajeva koje je nadzirala muslimanska vlast prozivala je Velimira Marića jer je odbijao priključiti HVO Teritorijalnoj obrani (kasnije Armiji BiH).<ref name="ČSP"/>
 
Protuhrvatska propaganda intenzivirala se kasnog ljeta 1992. godine. Mediji Muslimana puštali su dezinformacije, poput izmišljotine da su HVO i četnici održali zajedničku tiskovnu konferenciju u Kiseljaku. [[21. rujna]] 1992. snage tzv. Armije BiH smišljeno su napale položaje HVO-a. Scenarij su unaprijed razradile. Ušle su na područje Stupa, ubijali Hrvate, pljačkali i palili hrvatske kuće. Da bi prikrili svoj napad, zatim su pucali na četničke položaje, radi insceniranja napada na Stup četnika, niških specijalaca i srpskih oklopno-mehaniziranih snaga na šire područje Stupa. Srbi su logično reagirali na muslimansko puškaranje. Stvorio se privid srpskog napada na Stup. Četnici su nastavili napad. Masakr koji su počinili Muslimani nastavili su četnici. Opljačkali su i popalili sve kuće u [[Bare (Ilidža, BiH)|Barama]], inače čisto hrvatskom naselju. Kroz kuće su srpske snage prošli tenkovima i iza njih su ostajale ruševine, pregažena tijela i zgarišta. <ref name="ZP Vitez6">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti] Zborno područje Vitez, Informacija VOS-a od 21.IX 1992. o stanju u Srednjoj Bosni. Informacija VOS GS HVO 7-26/92 od 8.X.1992., str. 6 (pristupljeno 3. studenoga 2018.)</ref>
 
Vojnu akciju 21. rujna 1992. popratila je muslimansko-bošnjačka zlobna propaganda. Okrivili su Hrvate i HVO "da neće da brane Stup". VOS GS HVO izrazio je zabrinutost da bi oružani sukobi mogli eskalirati dalje po Srednjoj Bosni, Jablanici, Konjicu i Mostaru.<ref name="ZP Vitez6"/> Na Hrvatsku nisu mogli računati jer još uvijek nije bila dovoljno naoružana. Na ključnim južnim komunikacijama nije mogla pomoći, jer je Hrvatska još uvijek bila razdijeljena kopneno kod Maslenice, a pobunjeni Srbi bili su nadomak Zadra, Šibenika, prijetili su rušenjem Perućke brane, kod Dubrovnika Hrvatska je stalno bila izložena riziku ofenzive Vojske Republike Srpske, mogućeg ponovnog uključivanja Crne Gore u ratna djelovanja, a međunarodne sankcije protiv Srbije i Crne Gore još nisu dovoljno postigle učinak. <ref name="ČSP"/>
 
Krajem prosinca 1992. godine bio je sastanak u sjedištu Prvog korpusa Armije BiH. Tadašnji zapovjednik Armije BiH general [[Sefer Halilović]] pozvao je zapovjednika brigade HVO Kralje Tvrtko [[Slavko Zelić|Slavka Zelića]] na taj sastanak. Sudjelovali su svi zapovjednici Armije BiH ranga zapovjednika brigada i korpusa. Na sastanku se govorilo o ratnim ciljevima Armije BiH. Nakon dugog govora i sastanka Sefer Halilović je uskliknuo „Naš barjak će se viti u Pločama!“ Halilović je poslije opovrgnuo takvu izjavu te govorio „kako se radilo u humoru“.<ref name="ČSP"/> Budući tijek događaja u ratu i poslije rata pokazao je da je taj usklik bio stvarna nakana muslimansko-bošnjačkog vodstva.
[[HVO brigada Kralj Tvrtko]] bila je jedina organizirana postrojba Hrvata. Cijelo su vrijeme bili izloženi pritiscima, omalovažavanjima i klevetama, čime se okretala muslimanska javnost protiv Hrvata i HVO. [[Sefer Halilović]] je u sarajevskom Oslobođenju izjavio 7. veljače 1993. da ta brigada HVO od 1400 ljudi sudjeluje u obrani Sarajeva s tek 50 do 60 ljudi i da tako podlo izbjegavaju borbu. Time je dodatno pojačao netrpeljivost prema HVO i Hrvatima općenito. Sve se to osjetilo kroz socijalne, stambene i ostale potrebe Hrvata. Postajali su građani drugog reda. ▼
General Sefer Halilović je u narednom razdoblju i medijski napadao brigadu „Kralj Tvrtko“.<ref name="ČSP"/>
 
Krajem [[1992.]] i početkom [[1993.]] godine zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do [[Bošnjačko-hrvatski sukob|krvavog sukoba]]. U [[Sarajevo|Sarajevu]] ne dolazi do sukoba između [[Hrvat]]a i [[Bošnjak]]a, ali se krajem 1993. [[HVO Sarajevo|Sarajevski HVO]] prisilno ukida. ▼
 
▲[[HVO brigada Kralj Tvrtko]] bila je jedina organizirana postrojba Hrvata. Cijelo su vrijeme bili izloženi pritiscima, omalovažavanjima i klevetama, čime se okretala muslimanska javnost protiv Hrvata i HVO. [[Sefer Halilović]] je u sarajevskom Oslobođenju izjavio [[7. veljače]] 1993. da ta brigada HVO od 1400 ljudi sudjeluje u obrani Sarajeva s tek 50 do 60 ljudi i da tako podlo izbjegavaju borbu. Time je dodatno pojačao netrpeljivost prema HVO i Hrvatima općenito. Sve se to osjetilo kroz socijalne, stambene i ostale potrebe Hrvata. Postajali su građani drugog reda.
Ožujka 1993. izbjeglice i beskućnici s područja Otesa i Stupa napustili su Sarajevo. Caritasove procjene bile su da je tad u Sarajevu 25.000 Hrvata, koji sve teže žive u odnosu na Muslimane. Zapovjednik brigade HVO Kralj Tvrtko Slavko Zelić opovrgnuo je na televiziji Halilovićeve izjave, čime su posljedice opasne Halilovićeve izjave nešto ublažene, ali šteta je već bila nanesena. Hrvati su natprosječno bili zastupljeni u obrani i po žrtvama. Za kvalitetniju obranu trebala su im materijalno-tehnička sredstva, ali tzv. Armija BiH određena sredstva uopće nije dostavljala. <ref name="ZP Vitez32">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti] Zborno područje Vitez, Izvješće zapovjednika brigade Kralje Tvrtko Slavka Zelića od 4. III. 1993. pukovniku Dariu Kordiću o stanju u postrojbi i položaju Hrvata u Sarajevu. , str. 32-33. (pristupljeno 3. studenoga 2018.)</ref>
 
U prvoj polovini 1993. u HVO-u je od 2.200 vojnika, bilo 75 posto Hrvata, 12 posto Muslimana-Bošnjaka, 8 posto Srba i 5 posto ostalih. Znatan broj Muslimana-Bošnjaka napustio je brigadu izbijanjem hrvatsko-muslimanskog rata, ali i zato jer sarajevski HVO nije bio prihvatljiv za muslimansko političko i vojno vodstvo u Sarajevu.<ref name="ČSP"/>
▲Krajem [[1992.]] i početkom [[1993.]] godine zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do [[Bošnjačko-hrvatski sukob|krvavog sukoba]]. U [[Sarajevo|Sarajevu]] ne dolazi do sukoba između [[Hrvat]]a i [[Bošnjak]]a, ali se [[HVO Sarajevo|Sarajevski HVO]] prisilno ukida.
 
Svibnja 1993. VOS izvijestio da je u Sarajevu konačni obračun s pripadnicima HVO-a izražen svim vrstama napada i pljačke od strane muslimanskih ekstremista. Prvi korpus ABiH, čije je sjedište u Sarajevu, izdao je zapovijed o protjerivanju postrojbi HVO-a. Primjetno je da su dovukli svoje snage iza leđa hrvatskim snagama na crtama.<ref name="ZP Vitez53">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti] Zborno područje Vitez, Dnevno izvješće VOS od 24. svibnja 1993., str. 53-54. (pristupljeno 3. studenoga 2018.)</ref>
Svibnja 1993. bio je niz događaja i okolnosti koji su vodili do pogoršanje odnosa sa muslimanima. Za ovo pogoršanje isključivo je odgovorna snosila muslimanska strana.<ref name="ČSP"/> <ref> Slavko ZELIĆ: ''HVO u obrani Sarajeva 1992.-1993. (prilozi za istraživanje uloge HVO-a u obrani Sarajeva i BiH, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradivo knjiga 9.'', Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Zagreb – Mostar, 2014.,9. poglavlje: „Pogoršanje odnosa sa Prvim korpusom Armije BiH“ (str. 79.-80.)</ref>
 
Srpnja 1993. zabilježeno je nasilničko ponašanje vojnika Armije BiH nad 130 bojovnika HVO-a, dva pripadnika HVO-a su ubijena, a jedan je nestao. Kolovoza 1993. HVO je dokumentirao i popisao nasilja pripadnika Armije BiH nad pripadnicima sarajevskog HVO-a. Alija Izetbegović je zaprijetio preko Zapovjedništva Prvog korpusa Armije BiH HVO-u. Brigadi Kralj Tvrtko [[22. rujna]] uputio je ultimatum o povlačenju brigade, predaji položaja u gradu i ulasku brigade u sastav 1. korpusa Armije BiH. Nažalost, i određeni hrvatski političari u Sarajevu željeli su da sarajevski HVO uđe u sastav Armije BiH te su pritiskali vodstvo HVO-a.<ref name="ČSP"/> <ref> Slavko ZELIĆ: ''HVO u obrani Sarajeva 1992.-1993. (prilozi za istraživanje uloge HVO-a u obrani Sarajeva i BiH, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradivo knjiga 9.'', Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Zagreb – Mostar, 2014., 11. poglavlje: „Incidenti i pritisci na HVO“ (str. 87.-104.)</ref>
 
Listopada 1993. sarajevski HVO je još držao svoje područje odgovornosti koje je bilo na potezu od Vrbanje mosta, duž Miljacke do Elektroprivrede BiH, te cijelom dužinom prema Grbavici koju su držali Srbi. Krajem listopada listopada 1993. godine zaoštrili su se odnosi između sarajevskog HVO-a i Prvog korpusa Armije BiH. Muslimansko političko vodstvo pripremalo se za gašenje sarajevskog HVO-a.<ref name="ČSP"/> No još polovicom tog listopada iz 1. korpusa ABiH pohvalili su HVO za suradnju. Pohvala nije bila iskrena, nego zavaravanje slabijeg ratnog saveznika kojem su spremali izdaju.
 
Zapovjedništvo [[Prvi korpus Armije RBiH|I. korpusa]] [[Armija BiH|Armije BiH]], na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, u studenom [[1993.]] godine, priopćilo je odluku o ukidanju Stožera [[HVO Sarajevo|HVO-a Sarajevo]] i preimenovanju HVO brigade Kralj Tvrtko u [[Hrvatska brigada Kralj Tvrtko|Hrvatsku brigadu Kralj Tvrtko]], u sastavu tog korpusa [[Armija BiH|Armije Republike Bosne i Hercegovine]].
Line 20 ⟶ 36:
6. studenoga 1993. GO HDZ Sarajevo uputio je priopćenje europskoj i svjetskoj javnosti da je tog dana u 6 sati ujutro izvršena agresija od strane pripadnika 1. korpusa ABiH, koju su sproveli uz zapovijed vrhovnog štaba ABiH. Napali su HVO istovremeno, vrlo podmuklo i na nekorektan način. Napad je bio na sve ljude, straže, objekte i obrambene crte u Sarajevu koje su držali pripadnici HVO. Napadača je bilo u odnosu 10:1. Razoružali su sve straže i zapovjedništvo HVO. Posebne postrojbe 1. korpusa ABiH, kojoj je povjerena zadaća u objektima HVO, ostavila je vidne tragove vandalizma. "Fizički su maltretirani pripadnici HVO, pojedincima su silom gurane pištoljske cijevi u usta, drugima su opet u usta gurana metalna hrvatska i vjerska znamenja da ih gutaju. Gažene su hrvatske zastave, uništena su sredstva veze, polupana vrata prostorija, opljačkana riznica, otuđeni ili uništeni prehrambeni artikli iz kuhinje i skladišta, oduzeti su svi papiri od vrijednosti i svo prateći dokumenti HVO. Sve je ovo urađeno da se zastraši hrvatski narod i na taj način da se kao konstruktivan natjera na poslušnost." Naglasili su iz GO HDZ da je ovo ABiH napravila u situaciji [[Opsada Sarajeva|totalne blokade grada]], čak i UNPROFOR-a. S obzirom da je 15 dana prije zapovjednik 1. korpusa ABiH Karavelić pohvalio HVO za doprinos Hrvata u obrani grada i za izuzetno dobru suradnju, postupak oko "reorganizacije" zapovjedništva Kralj Tvrtko ne samo da je bio ispod dostojanstva i profesionalno urađenih vojnih poslova, nego je to bilo izražavanje mržnje prema svim znamenjima hrvatskog naroda.<ref name="ZP Vitez53">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti] Zborno područje Vitez, Izvod iz prosvjeda Predsjedništva gradskog odbora HDZ Sarajevo od 6. studenoga 1993., str. 75-76. (pristupljeno 3. studenoga 2018.)</ref><ref>[[:s:Prosvjed Predsjedništva Gradskog odbora HDZ Sarajevo od 9. studenoga 1993. Predsjedniku RBiH i predsjedniku Vlade RBiH|Prosvjed Predsjedništva Gradskog odbora HDZ Sarajevo od 9. studenoga 1993. Predsjedniku RBiH i predsjedniku Vlade RBiH]]</ref>
 
Tog 6. studenoga Specijalne postrojbe MUP i Vojne policije Prvog korpusa Armije BiH upale si u vojarnu sarajevskog HVO-a u školi Alija Alijagić, u prostorije Glavnog stožera HVO-a Sarajevo i sjedište Vojne policije HVO-a Sarajevo.<ref>[http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/anx/VI-09.htm#II.T.6 6. XI 1993]</ref> Članovi Vijeća i Zapovjedništvo Brigade zatražili su status [[Ratni zarobljenik|ratnih zarobljenika]], jer su bili svjesni da će postrojbe Armije BiH ugušiti sarajevski HVO. Taj napad Armije BiH i MUP-a BiH na sarajevski HVO, u čijem sastavu je bila brigada „Kralj Tvrtko“ izvršili su temeljem zaključka Predsjedništva BiH o transformaciji HVO-a i njegovom uključivanju u postrojbe Armije BiH, čime je sarajevski HVO prestao postojati.<ref name="ČSP"/>
 
Zapovjedništvo I. korpusa Armije BiH, na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, priopćilo odluku o ukidanju Stožera HVO Sarajevo i formiranju Hrvatske brigade Kralj Tvrtko, u sastavu tog korpusa Armije BiH.<ref> Razoružana hrvatska brigada Kralj Tvrtko, Hrvatski list, Mostar, 17. studenog 1993. </ref>
 
Zločinački pothvat protiv Hrvata nije stao s gašenjem. Progon je trajao. Pripadnike HVO-a skupa sa zapovjedništvom brigade Armija BiH zarobila je. Zapovjednika Slavka Zelića zatočila je u zatvoru. Protiv njega su muslimansko-bošnjačke vlasti organizirale [[Montirani politički sudski postupak|montirani sudski proces]].<ref name="ČSP"/><ref> Slavko ZELIĆ: ''HVO u obrani Sarajeva 1992.-1993. (prilozi za istraživanje uloge HVO-a u obrani Sarajeva i BiH, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradivo knjiga 9.'', Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Zagreb – Mostar, 2014., 13. poglavlje: „U zatočeništvu“ (str. 111.-119.)</ref>
 
U prosincu 1993. je zbog vrlo teške situacije većina sarajevskih Hrvata je prihvatila naziv hrvatske brigade „Kralj Tvrtko“ koja je djelovala u sastavu Armije BiH. Za takvo odvijanje radnej glavni i odgovorni krivci su [[Stjepan Kljuić]] i [[Ivo Komšić]], koji su se priklonili politici Alije Izetbegovića. Obustavom neprijateljstva između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka nakon potpisivanja [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] [[18. ožujka]] [[1994.]] nije završila agonija sarajevskih Hrvata. Zapovjednik HVO-a Sarajevo Slavko Zelić razmijenjen je u Mostaru tek 29. ožujka 1994. godine, pod nadzorom UNPROFORA. <ref name="ČSP"/><ref> Slavko ZELIĆ: ''HVO u obrani Sarajeva 1992.-1993. (prilozi za istraživanje uloge HVO-a u obrani Sarajeva i BiH, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradivo knjiga 9.'', Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Zagreb – Mostar, 2014., 14. poglavlje: „Razmjena“ (str. 121.-130.)</ref>
 
== Izvori ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bošnjačko-hrvatski_sukob:_Sarajevo"