Fojnica: razlika između inačica

Godine 1991. u Fojnica je bilo 16.296 stanovnika, od kojih oko 8.000 Muslimanamuslimana, preko 6.500 Hrvatakatolika, nešto više od stotinu Srbapravoslavaca i oko 1.500 ostalih.<ref name="Šimić" />

Na prvim demokratskim izborima u BiH, u općini je pobjedio HDZ. Većinu općine je na početku kontrolirao HVO, ali je sam gradić i hrvatskakatolička sela na sjeveru i zapadu općine kasnije zauzela aBiH. HrvatiHVO suje pokušalipokušao proglasiti UN mirovnu zonu (ideja generala Mourillona), međutim, par dana nakon toga je aBiH zauzela gradić 2.-16. srpnja 1993. Pred kraj hrvatskokatoličko-bošnjačkogmuslimanskog sukoba, HVO je zauzeo sam ulaz u gradić kojeg je bošnjačka aBiH napustila. Međutim, radi političke klime, HVO nije [[Bošnjačko-hrvatski sukob: Fojnica|zauzeo]] gradić, te je isti reokupirala aBiH u sljedećih dan-dva.

Uz posredovanje međunarodnih predstavnika dogovoren je Sporazum koji je Fojnicu, kao posebnu "sanitetsku zonu", trebao zaštiti od scenarija kakav je ratne 1993. godine viđen ovdje. Sporazum su klopili zapovjenik postrojbi HVO-a u Fojnici Branko Stanić, zapovjednik Armije BiH Nihad Kamenjaš i francuski general Filip Morion, tadašnji zapovjednik snaga UNPROFOR-a u BiH. saveznici su zabili HrvatimaHVO-u nož u leđa. Prekršili su taj Sporazum. Za Hrvatekatolike Fojnice početak srpnja 1993. godine bio je najteže je razdoblje u novijoj povijesti. Dojučerašnji saveznici – bošnjački politički vrh i Armija BiH zadali su udarac u leđa Hrvatimakatolicima koji su imali povjerenja u svoje saveznike Bošnjake. Tadašnje najviše bošnjačke vojne i političke strukture dale su naputak Armiji BiH da u svim sredinama gdje žive Hrvatikatolici glumi savezništvo s HVO-om sve dok ABiH ne ojača vlastite redove. Taj dan bio je [[2. srpnja]]. Armija BiH [[Bitka za Fojnicu 1993.|napala]] je Fojnicu. Sve je rezultiralo egzodusom Hrvatakatolika koji je rezultirao progonom, ubojstvima te brojnim zločinima za koje ni do danas nitko nije odgovarao. ABiH je ubila 23 hrvatskakatolička civila iz Fojnice i okolnih sela. Među ubijenima su i gvardijan i vikar franjevačkog samostana fra [[Nikica Miličević]] i fra Leon Migić. Braneći Fojnicu poginulo je oko 100 pripadnika HVO-a, 300 je ranjeno, a 50 fojničkih Hrvatakatolika prošlo je kroz logore Armije BiH, većina u logoru "Silos" u Kaćunima, u općini Busovača.<ref>[http://artinfo.ba/index.php/lokalne-arhiva/6728-fojnica-23-godine-od-egzodusa-hrvata Artinfo.ba] ''ARTinfo – Fojnica 23 godine od egzodusa Hrvata'', 6. srpnja 2016. (pristupljeno 28. listopada 2016.)</ref>

Fojnička je župa bila gotovo sva iseljena s područja koje je kontrolirala Armija BiH. Preostali malobrojni Hrvatikatolici bili su zlostavljani i izloženi diskriminaciji. <ref name="Šimić" />

12. studenoga 1993. HVO je poduzeo akciju. Počeo je veliki preokret na hrvatsko-bošnjačkom ratištu. [[Bitka na Bašinom Brdu|Akcijom]] na Bašinom brdu u HVO je Armiji BiH nanio težak poraz te su oslobodio hrvatskakatolička sela Gojeviće i Bakoviće i došao na ulaz u Fojnicu. Uspjeh hrvatskihHVO- ovih snaga natjerao je ABiH na povlačenje iz grada. Radi političke klime i rizika međunarodnih pritisaka, HVO nije ušao u grad. ABiH je iskoristila povoljne međunarodne okolnosti i ponovno bez borbi zauzela Fojnicu. Prilikom toga dolazi do ratnog zločina od strane aBiH, ubojstva fratara u Fojnici, a spaljene su i dvije starije Hrvaticekatolkinje u Šćitovu. Dan poslije, 13. studenoga, ABiH je u znak osvete na pragu samostana u Fojnici, ubio gvardijana i vikara fra Nikicu Miličevića i fra Leona Migića, te spalio žive dvije starice u selu Šćitovu. Za te zločine nitko nije odgovarao, izuzme li se procesuiranje ubojice fojničkih fratara Miralema Čengića koji je nakon presude pomilovan. Nalogodavci nikad nisu kažnjeni.<ref>[http://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/kiseljak-je-ostao-neosvojiv-grad-6945.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Kolumne - Domovinski Rat - Kiseljak je ostao neosvojiv grad, 20. prosinca 2012. (pristupljeno 29. srpnja 2017.)</ref>

Po potpisivanju mira i [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]]. No, odmah nakon potpisivanja mira i Vašingtonskog sporazuma narod se s fratrima polako vraćao, usprsko pojedincima koji su, srećom neuspješno, na sve moguće načine pokušavali spriječiti povratak. Želja za povratak bila je jača od svih zastrašivanja i političkih spletaka. Gledano da je 2014. u fojničkoj župi bilo nešto više od 3.200 Hrvatakatolika, može se reći da je povratak jako dobro uspio.<ref name="Šimić" />

Što nije uspio rat, napravila je nezaposlenost i nedostatak osnovnih uvjeta za život. Zbog toga su ljudi ponovo odlazili i još uvijek odlaze pa zato se smanjuje broj župljana. Uz te razloge, jedan od većih je i to što djeca moraju ići u školu u Kiseljak. Sadašnja politika ne zanima se za fojničke katolike i Hrvate niti ima jasan cilj što s Hrvatimakatolicima fojničkog kraja.<ref name="Šimić" />