Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Zagrebačku bosnuBosnu'' [[Anto krajina LeaMatija soparaMažuranić]] iz [[1842]]. godine, slijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1845. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]]: ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.), ''Put u Carigrad'' (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče.
Najznačajnijim putopiscima u [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] smatraju se: [[Matija Mažuranić|Matija Mažuranić]], [[Antun Nemčić|Antun Nemčić]], [[Antun Gustav Matoš]], [[Matko Peić]] i drugi.
