Otvori glavni izbornik

Promjene

 
Od početka, pa do pred kraj postojanja (slobodni izbori u Hrvatskoj i Sloveniji u [[travanj|travnju]] [[1990.]]), bila je pod punom vlašću [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (kasnije mijenja ime u SKJ - Savez komunista Jugoslavije), na čijem je čelu od [[1939.]] do [[1980.]] bio [[Josip Broz Tito]].
 
Upućene procjene su ukazivale da bi na slobodnim izborima odmah nakon kraja II. svjetskog rata Komunistička partija mogla dobiti oko 30 posto glasova, ali je predizborna kampanja provedena uz grubo manipuliranje sredstvima masovnog priopćavanja, uz pritisak policijskih i drugih državnih tijela na političke neistomišljenike, te uz snažan pritisak protiv "kolebljivih" birača. Oporba je stoga bojkotirala izbore, te su na [[Jugoslavenski parlamentarni izbori 1945.|Jugoslavenskim parlamentarnim izborima 11. studenog 1945.]] umjesto kutije za oporbu postavljene kutije bez liste, u koju su birači koji su bili protiv KPJ mogli ubaciti svoje kuglice: padanje kuglica se moglo čuti, a narod je "znao" da su oni koji budu ubacili kuglice u tu kutiju, ili makar ne izađu na izbore biti tretirani kao neprijatelji vlasti. U Hrvatskoj se kutije bez liste pregnantno zvale "ustaške kutije ". Čak i tada su komunisti na terenu - koji su u potpunosti kontrolirali izborne komisije - falsificirali podatke o izlaznosti i danim glasovima. Naposljetku je izvješćeno da je na izbore izašlo 90% birača, od kojih je za Komunističku partiju glasovalo 90%.
 
I na izborima 1950. godine - tada je kao rezultat komunističke vladavine u Jugoslaviji na selu provođena kolektivizacija s katastrofalnim posljedicama, te je u državi praktično vladala glad koju je ublažavala humanitarna pomoć u hrani iz SAD - komunističke vlasti su sve ponovile. U analizi izbora izrađenoj za Politbiro CK KPH iznosi se. “Pored toga u većini kotareva bile su poduzete mjere protiv neprijateljskih elemenata kao hapšenje, pozivanje na saslušanje, administrativne kazne, otpremanje na radne akcije (Zagrebačka oblast) raskrinkavanje pred masama koje su razbile neprijatelja u jednom dijelu sela i tako su se narodne mase oslobodile straha pred njima i kolebljivi elementi vezali uz nas.“ U takvim uvjetima komunisti opet uvjerljivo pobjeđuju na (nepoštenim) izborima, ali se zbog propagandnih razloga rezultati dodatno krivotvore. Prema podacima Komisije za narodnu vlast CK KPH, u oblasti Zagreb je bilo 15% glasova ubačeno u kutiju bez liste, ali je izvješteno da je takvih bilo manje od 6% glasova. Među krajevina s dosta visokom apstinencijom (apstinente se smatralo neprijateljima vlasti) je bila Krapina; tu je u izvještaju odaziv koji je bio 59% lažno iskazan brojkom od 91,65%. <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvati-i-srbi-podrska-jugoslaviji-u-narodu-nije-bila-razmjerna-ratnom-uspjehu-1263110|title=Hrvati i Srbi: Podrška Jugoslaviji u narodu nije bila razmjerna ratnom uspjehu (prikaz rada dr.sc. Zdenka Radelića)|author=Zoran Vitas|date=26.kolovoza 2018.|work=|language=|publisher=Večernji list|accessdate=27. studenog 2018.}}</ref>
 
Vodeća uloga [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] bila je zajamčena ustavom iz [[1946.]] i kasnijim ustavima. Vojska, koja u početku nosi naziv [[Jugoslavenska armija]], a od [[1953.]] [[Jugoslavenska narodna armija]], bila je pod striktnom partijskom kontrolom te je imala poseban položaj u političkom sustavu, a koji je posebno do izražaja došao u razdoblju raspada države. [[Josip Broz Tito]] je koncentrirao u svojim rukama sve ključne položaje u državi.