Momčilo Đujić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Tippfehler korrigiert
Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija iOS
Tippfehler korrigiert
Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija iOS
Redak 37:
Povremeno je održavao veze i suradnju s vlastima NDH (od Velikog župana u Kninu [[David Sinčić|Davida Sinčića]] prima pomoć u novcu, hrani i drugim ratnim potrebama te sudjeluje u zajedničkim borbenim akcijama sa ustašama)<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 22., preuzeto 7. travnja 2012.</ref><ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Đujić je sa ustašama počeo pregovarati u decembru 1941. kad je u Kninu posjetio velikog župana velike župe Bribir i Sidraga Davida Sinčića. Ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je Sinčiću da Đujiću i još trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna. Sporazum o “borbenom sadejstvu” postignut je 9. juna 1942. Sinčić je 10. juna aktom BT 16/185 obavijestio poglavnika Pavelića: “Jučer sam trima glavnim vođama četnika, koji se bore protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rakviću dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv partizana” (dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA, kutija 195. broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1). U aktu VT 16/197, Sinčić 18. juna 1942. obavještava Pavelića da je “četničkim vođama isporučio makar skromne količine hrane” i da im je “domobransko zapovjedništvo stavilo na raspoloženje 20.000 metaka. 100 pušaka i 10 dobrovoljaca puškomitraljezaca” (AVII, 244, 35/11-1). Sedam dana kasnije, glavni stožer domobranstva je isporučio “Momčilu Đujiću milijun kuna, 200 pušaka jugoslovenskog porijekla, 20 puškomitraljeza i odgovarajuće količine streljiva” (Arhiv Hrvatske, FND, III-801450). Dokumenti u AVII (npr. MF-H-46/137-378, MF-H-34/493, 83 B, 32/1-19 itd.) svjedoče o zajedničkim akcijama ustaša i četnika i o tome kako je Đujić vodio “operacije čišćenja srpskih sela od partizanskih simpatizera i saradnika”, među kojima je bilo posebno surova ona s kraja februara 1944. godine, kad je sa Vjekoslavom Servatzijem, komandantom 7. ustaškodomobranskog zbora, ubio stotine Srba.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> te njemačkim vojnim vlastima<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 153.-155., 178.-179., 182., 188., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> u Hrvatskoj.<ref name="Zvonimir Despot"/>
 
Zahvaljujući pokroviteljstvu njemačkih vojnih snaga, koje uzdržavaju i naoružavaju Đujićevu Dinarsku diviziju, uspijeva Đujić održati stanovitu kontrolu (koju dijeli s Nijemcima) na širem području Knina te krajem ljeta [[1944.]] godine zapovijeda snagom od oko 6.500 četnika. Ovakvo stanje vlastima NDH izrazito smeta, te Ante Pavelić prigodom posjeta Adolfu Hitleru u Istočnoj Pruskoj [[18. rujna]] 1944. god. traži da njemačke snage prestanu podržavati četnike i po mogućnosti ih razoružaju, ili barem ne smetaju vlastima NDH u njihovom razoružavanju. Hitler ne daje odlučan odgovor, te Ministarstvo unutarnjih poslova NDH upućuje [[6. listopada]] 1944. godine tajnu okružnicu svim velikim županima, u kojoj se govori: "Hrvatsko državno vodstvo gleda u četnicima pogibelj za obstanak Hrvatske države i namjerava četnički rjesiti problem rješiti razoružavanjem četnika. Dosljedno tome jest prekid suradnje njemačkih oružanih snaga suradnja sa četnicima u Hrvatskoj, koji se imade provesti sistematski i postepeno. Svako podupiranje u kojem god obliku mora odmah prestati. Gdje mjestne prilike traže pomoći ustaše kod provedbe razoružanja. Prvenstveno treba razoružati srbske četnike ione jedinice koje pokazuju neprijateljsko držanje prema njemačkim oružanim snagama. Pri ovome valja postupati sistematski i postepeno tako, da oni koji se bore kao i prije na njemačkoj strani protiv komunista mogu ostati kod svojih prijašnjih zadaća što dulje je moguće. Predviđena osnova glavnog zapovjedništva četničkih jedinica, nesmije se ipak pustiti iz vida." Međutim su se njemačke oružane snage oslanjale na četnike do samog kraja rata, te upute iz tajne okružnice nisu imale osobiti učinak; u nekoliko navrata se snage NDH sukobljavaju s četnicima kao deklariranom "pogibelji za obstanak Hrvatske države"; tako krajem 1944. godine ubijaju u [[Zagreb]]u oko 40 pripadnika [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevih]] snaga koje se iz Srbije povlače prema Sloveniji, te veću grupu (prema različitim izvorima 127 do 260) četničkih ranjenikačetnika u Kostajnici. Jači udarac Đujićevim snagama nanose partizani u borbama za Knin u prosincu 1944. godine, gdje njemačke, domobranske i četničke snage bivaju odbačene od Knina; a sama Đujićeva Dinarska divizija ima oko 800 mrtvih i ranjenih.<ref name=":0">[http://hrcak.srce.hr/search/?q=mom%C4%8Dilo+%C4%91uji%C4%87 "Pljačka i teror Dinarske četničke divizije na području Općine Krivi Put 28. i 29. prosinca 1944."], Mihael Sobolevski, Senj. zb. 31, 95.-114. (2004.)</ref>
 
=== Odlazak četničke divizije, emigracija u SAD i obnova četničkog pokreta ===