Ilirski pokret: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Popravljeno Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 78.3.129.142 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 2:
'''Ilirski pokret''' naziv je za politički pokret koji su, u ozračju [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog narodnog preporoda]] razvio najprije u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], a kao svoj cilj imao je kulturno i političko jedinstvo svih „Ilira“, to jest [[južni Slaveni|južnih Slavena]]. Pokret je trajao od [[1830.]] do [[1843.]]
==Glavne odrednice pokreta==
Ilirski pokret nastao je pod utjecajem djela [[slovačka|slovačkoga]] preporoditelja [[Jan Kollár|Jana Kollára]] o [[Slaveni|slavenskom]] jedinstvu ([[panslavizam]]). Sam pojam „ilirski“ preuzet je iz [[humanizam|humanističke]] [[historiografija|historiografije]], a trebao je dokazati da su Slaveni autohton narod na tom prostoru. Tako je „ilirski“ postao sinonim za „južnoslavenski.“ Prema Kolláru svi su Slaveni jedan narod s četiri narječja: ruskim, češkim, poljskim i ilirskim. Jedinstveni književni jezik, utemeljen na staroj [[Dubrovnik|dubrovačkoj]] [[književnost]]i viđen je kao glavna odrednica toga jedinstva.
Ilirski pokret je istoznačnica za [[hrvatski narodni preporod]] u prvoj polovici 19. stoljeća, nazvan prema ilirskoj ideji. Temeljni cilj pokreta [[narodni preporod|bio je buđenje]] [[hrvat]]ske nacionalne svijesti i stvaranje hrvatske nacionalne osobnosti. U otežanim državno-političkim uvjetima njemačke i mađarske prevlasti, pokret je stavljao razvoj hrvatske nacije u širi, [[južnoslavenska ideja|slavevnski okvir]].
Južnoslavensku nacionalnu cjelinu pokret je nazivao ilirskom polazeći od [[hrvatska kultura|hrvatske kulturne]] tradicije i znanstveno pogrešne predodžbe o [[južni Slaveni|južnoslavenskim]] narodima kao potomcima nekadašnjih ilirskih plemena. [[Južnoslavenska ideja|Ilirska ideja]] imala je za cilj i suzbijanje postojećih hrvatskih državnih i regionalnih usitnjenosti i podjela (kajkavski korpus u sjevernoj Hrvatskoj, [[Slavonija]] i [[Dalmacija]]), kao i otpor već tada izraženoj srpskoj nacionalnu ideologiji koja je hrvatsko [[Kajkavsko narječje|kajkavsko]] područje ubrajala u slovenski, a [[štokavica|štokavsko]] u srpski nacionalni koprus.
Zasade ilirskoga pokreta prihvatio je dio pravoslavnoga žiteljstva u Hrvatskoj, kao i dio [[Ilirski_pokret#Ilirski_pokret_u_Sloveniji|Slovenaca u Koruškoj i Štajerskoj]], ali nisu i [[Ilirski_pokret#Ilirski_pokret_me.C4.91u_Srbima|središnja područja srpskog]] i slovenskog nacionalnoga pokreta. Ilirski pokret sastavni je dio procesa postupnog oblikovanja [[hrvat]]ske nacije i njezina identiteta te je svojim postignućima u velikoj mjeri utjecao na [[Hrvatski narodni preporod|hrvatski preporodni]] razvoj u 19. stoljeću.
==Tijek pokreta==
Line 8 ⟶ 15:
Pokret se gasi [[1843.]], kad je [[beč]]ki dvor, u strahu od jedinstvenog nastupanja južnih Slavena unutar Monarhije, zabranio uporabu ilirskog imena. Nastavlja se, međutim, hrvatski narodni preporod, a ustanove i izdanja koja su nosila ilirsko ime, odsada će se nazivati hrvatskima.
==Ilirski pokret u Sloveniji==
Ilirski pokret s većim je ili manjim entuzijazmom prihvaćen i kod susjednih naroda. Od [[Slovenci|Slovenaca]] osobiti je utjecaj ilirski pokret imao u graničnim pokrajinama, [[Štajerska (Slovenija)|Štajerskoj]] i [[Koruška (Slovenija)|Koruškoj]], a veliki zagovornik ilirizma bio je [[Stanko Vraz]], koji se međutim [[1837.]] odvojio od slovenskih iliraca i pridružio hrvatskima, to jest Ljudevitu Gaju. Na to ga je potaklo razmišljanje da je Slovencima potrebno snažno zaleđe kako bi se mogli oduprijeti germanizaciji. Stoga je predlagao da se u višoj kulturi rabi „ilirski jezik“, a u jednostavnijim spisima [[slovenski jezik]]. Tu je naišao na snažan otpor [[France Prešeren|France Prešerena]].
==Ilirski pokret među Srbima==
Među [[Srbi]]ma ilirski pokret nije doživio veći uspjeh. Premda su nakon zabrane ilirskoga imena ilirci počeli objavljivati list „Branislav“ u [[Beograd]]u ([[1844.]]), srpski intelektualci ne pokazuju interes za ilirske ideje. [[Kneževina Srbija]] sve se više osamostaljivala, pa su se i vođe srpskoga naroda u Habsburškoj Monarhiji sve više okretali prema Beogradu.
==Literatura==
| |||