Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 247:
Sedamdesetih godina uzimaju se strani krediti kako bi se potaknuo rast i razvoj, no, nemogućnost njihova otplaćivanja već u osamdesetima, uzrokovano lošom gospodarskom politikom te zaostalom i nekonkurentnom proizvodnjom, dovodi do kolapsa jugoslavenskog gospodarstva.<ref>[http://www.vecernji.hr/premium/bankrot-jugoslavije-ekonomski-krah-1982-koji-nikad-sluzbeno-nije-bio-objavljen-958472 Večernji list] Zoran Vitas: Bakrot Jugoslavije: Ekonomski krah 1982. koji nikad službeno nije bio objavljen 2. rujna 2014.</ref> Pojavljuje se nestašica struje, goriva (par - nepar), kupnja raznih roba isključivo na bonove, nestašica cementa, higijenskih potrepština i ostalih osnovnih stvari za život, a vrhunac krize ogleda se u [[Hiperinflacija|hiperinflaciji]] od čak 2500% [[1989.]] godine. Ekonomski kolaps, pored [[Vojna agresija|agresivne]] srpske politike, bio je osnovni uzrok raspada države.<ref>[http://www.fizzit.net/drustvo/povijest/4836-bolji-zivot-jugoslavija-u-brojkama O jugoslavenskom gospodarstvu]</ref>
U cijelosti su u 4 i pol desetljeća trajanja SFRJ svi njeni dijelovi napredovali u stupnju industrijalizacije, te je od početka 1950.-ih godina kada se gospodarska aktivnost vratila na razine od prije II. svjetskog rata, pa do početka 1980.-ih godina kada je došla na svoju najvišu točku (pretežni dio 1980.-ih godina je protekao u produženoj gospodarskoj krizi obilježenoj nestašicama i visokom [[Inflacija|inflacijom]]) udio aktivnog stanovništva zaposlenog u poljoprivredi je pao sa 68,3 na 35,9 posto, što je međutim samo u manjoj mjeri bio plod uspjeha u razvitku industrije (najuspješnijim industrijskim zemljama poput Francuske, SAD-a, Švedske i Japana trebalo je između 70 i 90 godina za takvu promjenu u sastavu aktivnog stanovništva), a u većoj mjeri je bio plod slabog položaja sela u SFRJ, produciranog od strane službene politike; ruralna se područja sustavno zapostavljalo i zapravo izrabljivalo radi bržeg razvitka gradova.<ref>{{Citiranje časopisa|last=|first=Radovan Pejanović|authorlink=|coauthors=|title=Ekonomski faktori ruralnog eksodusa u Jugoslaviji|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=176797|date=|year=|month=|journal=Sociologija i prostor : časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, No.77-78 Prosinac 1982.|volume=|issue=|pages=|id=|accessdate=18. prosinca 2018.}}</ref> Cjelokupna strategija gospodarskog razvoja socijalističke Jugoslavije bila je zasnovana na ubrzanoj industrijalizaciji; pri čemu se industrijalizacija sagledavala kao sredstvo za realizaciju "širih društveno-ekonomskih ciljeva". Pri tome je nosilac industrijalizacije bila država, te se najvažnije investicijske i trgovinske odluke donosilo na političkoj razini. U takvim uvjetima, razina međunarodne konkuretnosti jugoslavenskog gospodarstva bila je niska - što je preneseno i na gospodarstva država koje su neovisnost stekle raspadom SFRJ.<ref>{{Citiranje časopisa|last=|first=Vladimir MIčić|authorlink=|coauthors=|title=PONOVNA INDUSTRIJALIZACIJA I STRUKTURNE
PROMENE U FUNKCIJI EKONOMSKOG RAZVOJA
REPUBLIKE SRBIJE|url=http://www.horizonti.ekfak.kg.ac.rs/sites/default/files/Casopis/2015_1/SR/Vladimir_Micic.pdf|date=|year=|month=|journal=Ekonomski horizonti, Januar - April 2015, Volumen 17, Sveska 1, 15 - 31 ©|volume=Ekonomski fakultet Univerziteta u Kragujevcu|issue=|pages=|id=|accessdate=18. prosinca 2018.}}</ref>
==Stanovništvo==
| |||