Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 117:
Kao službeni dan osnivanja SFRJ se uzimao 29. studeni 1943. godine - datum koji je bio zapisan na državnom grbu Nove Jugoslavije i koji se slavio kao [[Dan Republike, SFRJ|Dan Republike]]. U nejasnim vremenima kada su dijelove [[Državno područje|teritorija]] bivše [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] sebi priključili [[Kraljevina Italija|Italija]], [[Treći Reich|Njemačka]], [[Mađarska]], [[Bugarska]], te [[Albanija|Kraljevina Albanija]] pod talijanskim protektoratom, a na preostalom dijelu teritorija su voljom okupatora osnovane [[Nezavisna Država Hrvatska]], [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Kraljevina Crna Gora]] i [[Nedićeva Srbija|Srbija pod Milanom Nedićem]], snage [[Ustanak|oružanog ustanka]] predvođene [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]] su toga dana, na Drugom zasjedanju [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Anifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije]] održanom u bosanskom gradiću [[Jajce|Jajcu]] - koji je bio dio ovećeg područja pod kontrolom [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]] na teritoriju [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] - proglasile osnivanje nove federalne države, koja je trebala obuhvatiti čitavo područje Kraljevine Jugoslavije, koja se raspala dvije i pol godine ranije. Federacija je ponuđena kao rješenje složenih odnosa između naroda; tu se predviđalo priznavanje statusa državotrnih naroda s vlastitim federalnim jedicama za [[Crnogorci|Crnogorce]] i [[Makedonci|Makedonce]] (u Kraljevini Jugoslaviji oni su službeno tretirani kao [[Srbi]]), uspostavu [[Socijalistička Republika Slovenija|Slovenije]] i [[Socijalistička Republika Hrvatska|Hrvatske]] kao federalnih jedinica, te uspostavu [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|granicama iz doba Austro-Ugarske vlasti]].
U nastavku rata komunistički vođa [[Josip Broz Tito]] je uz [[Britansko Carstvo|Britansku]] vojnu pomoć uspješno ratovao na području NDH - uz manji angažman svojih snaga na drugim područjima na koje je država u nastanku pretendirala. Krajem 1944. godine zahvaljujući dolasku sovjetske [[Crvena armija|Crvene armije]] i uključivanju znatnih snaga bugarske vojske na strani [[Saveznici|antihitlerovske koalicije]] ovladao čitavom Srbijom u listopadu 1944.: od rujna su Titove snage imale u borbama protiv Nijemaca i srbijanskih [[Milan Nedić|Nedićevih]] snaga potporu bugarske vojske koja je u prethodnim godinama Nijemcima pomagala u okupaciji Srbije, da bi dolazak Crvene Armije 3. listopada 1944. godine u dva tjedna okončao eliminacijom njemačkih snaga iz Srbije, da bi i centar [[Beograd|Beograda]] bio očišćen od zadnjih njemačkih snaga 20. listopada 1944. god.. U studenom su jugoslavenski komunisti ovladali Makedonijom, odakle su se Bugarske snage povukle u rujnu 1944. godine, da bi potom u listopadu i studenom 1944. pružile presudnu podršku snagama [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]] u istjerivanju njemačkih snaga. U prosincu 1944. godine ovladao je NOVJ i [[Crna Gora|Crnom Gorom]]; to područje su Titove snage oslobodile bez potpore stranih vojski. Nakon što su u listopadu i studenom 1944. god. snage NOVJ ovladale većinom [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Kninska operacija|zauzet je i Knin 5. prosinca 1944.]]).<ref>{{Citiranje knjige|title=ZAVRŠNE OPERACIJE ZA OSLOBOĐENJE JUGOSLAVIJE 1944-45|author=Velimir Terzić (urednik)|authorlink=|coauthors=|origdate=1957.|date=|chapter=|chapterurl=http://znaci.net/00001/228.htm|editor=|url=|format=|edition=|language=srpski|pages=|publisher=Vojni istorijski institut|location=|others=|quote=|accessdate=14. prosinca 2018.|isbn=|id=}}</ref>
Nakon što su uz potporu Crvene armije i bugarskih snaga izvršile 12. travnja 1945. godine (dva dana nakon što su uspjele zauzeti Sarajevo) proboj [[Srijemski front|Srijemskog fronta]], tj. prešle Dunav i Savu, Titove snage - koje su bile znatno ojačane mobilizacijom provedenom u Srbiji i Makedoniji, doprinosom gospodarstva s tog prostranog područja i značajnom sovjetskom vojnom pomoći, te od ožujka 1945. godine djeluju pod imenom "Jugoslavenska armija" - su 8. svibnja 1945. godine zauzele Zagreb, a nekoliko dana prije toga su uspjele [[Tršćanska operacija|zauzeti Istru i 2. svibnja čak Trst]], kojega su držale pod kontrolom nekoliko dana dok ga nisu napustile na zahtjev Britanaca. S krajem rata, uspostavile su Titove snage kontrolu nad cjelokupnim granicama bivše Jugoslavije, te nad znatnim hrvatskim i slovenskim područjem koje je nakon I. svjetskog rata bilo pod vlašću Kraljevine Italije.
Redak 133:
Upućene procjene su ukazivale da bi na slobodnim izborima odmah nakon kraja II. svjetskog rata Komunistička partija mogla dobiti oko 30 posto glasova, ali je predizborna kampanja provedena uz grubo manipuliranje sredstvima masovnog priopćavanja, uz pritisak policijskih i drugih državnih tijela na političke neistomišljenike, te uz snažan pritisak protiv "kolebljivih" birača. Oporba je stoga bojkotirala izbore, te su na [[Jugoslavenski parlamentarni izbori 1945.|Jugoslavenskim parlamentarnim izborima 11. studenog 1945.]] umjesto kutije za oporbu postavljene kutije bez liste, u koju su birači koji su bili protiv KPJ mogli ubaciti svoje kuglice: padanje kuglica se moglo čuti, a narod je znao da će oni koji budu ubacili kuglice u tu kutiju, ili makar ne izađu na izbore biti tretirani kao neprijatelji vlasti. U Hrvatskoj se kutije bez liste pregnantno zvale "ustaške kutije". Čak i tada su komunisti na terenu - koji su u potpunosti kontrolirali izborne komisije - falsificirali podatke o izlaznosti i danim glasovima. Naposljetku je izvješćeno da je na izbore izašlo 90% birača, od kojih je za Komunističku partiju glasovalo 90%.
I na izborima 1950. godine - tada je kao rezultat komunističke vladavine u Jugoslaviji na selu provođena kolektivizacija s katastrofalnim posljedicama, te je u državi praktično vladala glad koju je ublažavala humanitarna pomoć u hrani iz SAD - komunističke vlasti su sve ponovile. U analizi izbora izrađenoj za Politbiro CK KPH iznosi se. “Pored toga u većini kotareva bile su poduzete mjere protiv neprijateljskih elemenata kao hapšenje, pozivanje na saslušanje, administrativne kazne, otpremanje na radne akcije (Zagrebačka oblast) raskrinkavanje pred masama koje su razbile neprijatelja u jednom dijelu sela i tako su se narodne mase oslobodile straha pred njima i kolebljivi elementi vezali uz nas.“ U takvim uvjetima komunisti opet uvjerljivo pobjeđuju na (nepoštenim) izborima, ali se zbog propagandnih razloga rezultati dodatno krivotvore. Prema podacima Komisije za narodnu vlast CK KPH, u oblasti Zagreb je bilo 15% glasova ubačeno u kutiju bez liste, ali je izvješteno da je takvih bilo manje od 6% glasova. Među
Vodeća uloga [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] bila je zajamčena ustavom iz [[1946.]] i kasnijim ustavima.
Vojska, koja u početku nosi naziv [[Jugoslavenska armija]], a od [[1953.]] [[Jugoslavenska narodna armija]], bila je pod striktnom partijskom kontrolom te je imala poseban položaj u političkom sustavu. [[Josip Broz Tito]] je koncentrirao u svojim rukama sve ključne
U provođenju svoje politike, Tito i KPJ koristili su se svim [[državni terorizam|sredstvima]] kako bi ostvarivali zacrtane ciljevi, pa je tako puno puta [[UDBA|tajna policija]] vršila ubojstva u zemlji i inozemstvu (na primjer, ubojstva obitelji [[Stjepan Ševo|Ševo]] i [[Stjepan Đureković|Stjepana Đurekovića]]).<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/kako-su-ubijeni-stjepan-sevo-i-njegova-obitelj-977587 Vecernji list] Kako su ubijeni Stjepan Ševo i njegova obitelj, 6. prosinca, 2014.</ref>
Redak 143:
Nakon Titove smrti, najviše tijelo vlasti u SFRJ postaje kolektivno [[Predsjedništvo SFRJ|predsjedništvo]] od osam članova (po jedan iz svake republike i pokrajine), koji se rotiraju na mjestu predsjedavajućeg svakih 12 mjeseci. Time je nastavljeno nastojanje ka decentralizaciji, započeto [[1970-ih]] godina. Realna politička moć koncentrirana je ponajviše na razini republika i pokrajina; to je, međutim, značilo decentralizaciju političke moći u rukama komunističkih elita republika i pokrajina, a ne stvarnu demokratizaciju.
[[JNA]] ostaje jedinstvena i "nadnacionalna", a uz ulogu središnjih tijela [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] kao jedine stranke u [[Jednostranački sustav|jednopartijskoj državi]], uloga [[Savezno izvršno vijeće SFRJ|Saveznog izvršnog vijeća SFRJ]] ([[Savezna vlada|savezne vlade]]),
=== Jezična politika ===
| |||