S obzirom da je jedan od najčešćih uzrokaletalnih zastojaaritmija srcau srčanom zastoju ventrikularna fibrilacija, odnosno ventrikularna tahikardija bez pulsa, u reanimacijskom postupku je najčešće neizostavna primjena defibrilatora. [[Defibrilacija]] označava primjenu istosmjerne struje kroz prsa i srce bolesnika, a s ciljem prekidanja letalnih aritmija. Primjenjuje se u liječenju ventrikularne fibrilacije (najčešćeg uzroka kardijalnog aresta) i ventrikularneuspostavljanja tahikardijenormalnog bezsrčanog pulsaritma. Postoje dva tipa defibrilatora: AEDAVD ili automatski vanjski defibrilator (sam procjenjuje ritam ali ne defibrilira automatski već to čini spašavatelj) i manualni (ručni) vanjski defibrilator (koriste ga ekipe HMPHMS). AED uređaji su jednostavni za uporabu i trebali bi biti u blizini mjesta gdje se arest dogodi češće nego jedanput u 2 god., odsnosno tamo gdje se redovito okuplja veći broj ljudi (preporukaAutobusn Europskogstanice, vijećaZrakoplovne zaluke, reanimatologijustadioni, 2005kazališta, ggradski trgovi...). Prema novim smjernicama; ako pacijent doživi arest pred timom HMPHMS (a ritam je VF/VT bez pulsa) indicirana je neodgodiva defibrilacija.
Ako s odgodom zateknemo pacijenta u kardijalnom arestu (duže od 5. min.), prvo se provodi vanjska masaža srca i umjetno disanje (2.minute) i tek tada se pristupi defibrilaciji. Defibrilira se jednim DC šokom, nakon čega slijedi 2 minute vanjske masaže srca ipostupaka ventilacijereanimacije, a potom se provjerava ritam i puls. [[Energija]] defibrilacije za prvi šok kod bifazičnihbifaznih defibrilatora je 150-200 J, za ostalemonofazne jedefibrilatore iznosi uvijek 360 J., Kodno monofaznihdanas sesu uvijekmonofazni defibriliradefibrilatori sagotovo 360potpuno Jizbačeni iz uporabe jer je dokazana veća učinkovitorst bifaznih defibrilatora. Defibrilacija se izvodi nakon potvrde ili VF ili VT bez pulsa tako da se pedale postave na prsni koš koji je netom prije namazan elektrovodljivim gelom. Gel se uvijek najprije stavlja na kožu pacijenta te se elektrode nikada ne trljaju jedna o drugu. Danas je uporaba ručnih elektroda svedena na minimum jer je dokazana veća učinkovitost defibrilacije uz porabu samoljepivih elektroda (zbog manjeg otpora koje tijelo pruža samoljepivim elektrodama). Zlatni standard postala je uporaba samoljepivih elektroda koje se zalijepe na kožu pacijenta u sterno-aksilarnom ili antero-posteriornom položaju. Na selektoru odaberemo željenu energiju i kada suse pedaleuređaj napunjenenapuni energijom pritiskom isporučujemona DCtipke ručnih elektroda ili tipke na samom defibrilatoru isporuči se šok bolesnikupacijentu, uz to da nitko u trenutku defibrilacije ne smije bitidirati upacijenta kontaktuili sležaj bolesnikomgdje kojise pacijent nalazi. Pacijent se defibriliratijekom reanimacije ne smije nalaziti u vodi/na kiši te prsište mora biti posušeno. Ako postoji nedoumica da li se radi o finoj VF ili [[asistolija|asistoliji]] (na [[EKG]]-u ravna crta), prvo se provodi vanjska masaža srca i umjetno disanje (time će se povećati amplituda fibrilacije koju će tada biti moguće uspješnije konvertirati u djelotvorni ritam).
'''Kardiopulmonalnu reanimaciju započinjemo''' kada nema razvijenih sigurnih znakova smrti (mrtvačka ukočenost, mrtvačke pjege),kada nije riječ o karbonizaciji tijela ili o teškim ozljedama nespojivim sa životom ( dekapitacija, iskrvarenje), kada nisu dostupni podaci o završnom stadiju neizlječive bolesti, te kada pacijent nije za života pismeno izrazio želju da se oživljavanje ne provodi (DNAR ili DNR).
