Kardiopulmonalna reanimacija: razlika između inačica

=== Defibrilator ===

 

Ako s odgodom zateknemo pacijenta u kardijalnom arestu (duže od 5. min.), prvo se provodi vanjska masaža srca i umjetno disanje (2.minute) i tek tada se pristupi defibrilaciji. Defibrilira se jednim šokom, nakon čega slijedi 2 minute postupaka reanimacije, a potom se provjerava ritam i puls. [[Energija]] defibrilacije za prvi šok kod bifaznih defibrilatora je 150-200 J, za monofazne defibrilatore iznosi uvijek 360 J, no danas su monofazni defibrilatori gotovo potpuno izbačeni iz uporabe jer je dokazana veća učinkovitorst bifaznih defibrilatora. Defibrilacija se izvodi nakon potvrde ili VF ili VT bez pulsa tako da se pedale postave na prsni koš koji je netom prije namazan elektrovodljivim gelom. Gel se uvijek najprije stavlja na kožu pacijenta te se elektrode nikada ne trljaju jedna o drugu. Danas je uporaba ručnih elektroda svedena na minimum jer je dokazana veća učinkovitost defibrilacije uz porabu samoljepivih elektroda (zbog manjeg otpora koje tijelo pruža samoljepivim elektrodama). Zlatni standard postala je uporaba samoljepivih elektroda koje se zalijepe na kožu pacijenta u sterno-aksilarnom ili antero-posteriornom položaju. Na selektoru odaberemo željenu energiju i kada se uređaj napuni energijom pritiskom na tipke ručnih elektroda ili tipke na samom defibrilatoru isporuči se šok pacijentu, uz to da nitko u trenutku defibrilacije ne smije dirati pacijenta ili ležaj gdje se pacijent nalazi. Pacijent se tijekom reanimacije ne smije nalaziti u vodi/na kiši te prsište mora biti posušeno. Ako postoji nedoumica da li se radi o finoj VF ili [[asistolija|asistoliji]] (na [[EKG]]-u ravna crta), prvo se provodi vanjska masaža srca i umjetno disanje (time će se povećati amplituda fibrilacije koju će tada biti moguće uspješnije konvertirati u djelotvorni ritam).