Sandanski (grad): razlika između inačica

Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje [[Medius]] (tj. mjesto između triju planina - Pirina, [[Ogražden]]a i [[Alibotuš]]a).{{fact}} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme [[Sinti]]. To je područje [[Makedonija (kraljevstvo)|Antičkoj Makedoniji]] priključio [[Filip II.]], pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom [[Partikopolis]] ( ili ''Parajkopolis''). Kasnije su ga [[Rimljani]] preimenovali u [[Dezudava]], a [[Slaveni]] koji su ga naselili nakon [[Bizant|Bizantinaca]] nazvali su ga ''Sveti Vrač''. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju Bugarske.

 

 

Prema podacima iz [[Osmansko Carstvo|otomanskih]] registra [[1873.]] Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika Muslimani i 135 stanovnika Bugari.<ref>„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.</ref> Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 [[Bugari|Bugara]]-[[Kršćani]], 360 [[Turci|Turaka]] i 150 [[Romi|Roma]].<ref>[http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_18.htm Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.]</ref> 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.<ref>D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.</ref>

 

Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Makedonije teško je pogodilo ekonomski život pirinskih gradova i sela. Sveti Vrač je tako dijelio sudbinu Gorne Džumaje (danas [[Blagoevgrad]]), Petriča, Nevrokopa (danas grad [[Goce Delčev]]) i [[Melnik]]a koji su ostali na bugarskoj strani, kao i sudbinu gradova [[Seres|Sera]], [[Drama, Grčka|Drame]] i [[Kavala|Kavale]] koji su se našli u Grčkoj; sva su ta mjesta bila osuđena na ekonomsko propadanje zbog naglog presijecanja njihovih živih i organskih gospodarskih veza. Isto važi i za granične gradovi, koji su bili uključenu u Srbiji. Doline rijeka Strume i [[Mesta|Meste]] bile su prirodni putevi koji su ranije slobodno vodili prema Kavali i [[Solun]]u, pa su pirinski gradovi dotad svoje sirovine i zanatske proizvode prodavali tamo, osobito u Seru, Drami i Kavali, a od njih dobivali kolonijalnu robu, pšenicu, južne plodove i industrijske proizvode. S Pirina se odvozila drvena građa u nizijske i primorske gradove, a iz Svetovračkog kotara, poznatog po razvijenom stočarstvu, plasirani su stočarski proizvodi. Poslje [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i poslje [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] u Sveti Vrač i u njegovu bližu okolicu dolazi mnogo Bugara - izbeglice iz [[Egejska Makedonija|Egejske Makedonije]].

 

Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] (u vrijeme [[Otečestvena fronta|Otečestvene fronte]] i [[Georgi Dimitrov]]a), prigodom prvog popisa u Narodnoj Republici Bugarskoj provedenog u siječnju 1947., premda u popisnim formularima nije bilo rubrike “makedonska nacionalnost”, dok su za pripadnike ostalih nacionalnosti ([[Bugari]], [[Turci]], [[Rumunji]], “Cigani” - [[Romi]]) bile navedene, ipak se 75% stanovništva Pirinske Makedonije izjasnilo i u formulare upisalo da su makedonske nacionalnosti; u Sandanskom (tada još uvijek Svetom Vraču) postotak popisanih [[Makedonci|Makedonaca]] iznosio je 90%.