Sekularizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sređivanje |
dopuna |
||
Redak 32:
''Ono društvo koje isključuje vjeru iz kulture nije na pravi način „sekularno“, niti ono društvo kojem država nameće ateizam može biti slobodno i demokratsko.''<ref>[[Iain Benson|Iain T. Benson]], izvornik [https://www.catholiceducation.org/en/culture/catholic-contributions/secular-confusions.html "Secular Confusions"], prosinac 2000.; hrvatski prijevod Juraj Lokmer [https://narod.hr/kultura/sekularizam-sekularnost-i-odnos-crkve-i-drzave-izvrsna-rasclamba-iz-pera-poznatog-profesora-prava-i-filozofa "Sekularizam, sekularnost i odnos Crkve i države – izvrsna raščlamba iz pera poznatog profesora prava i filozofa"], objavljeno 15. kolovoza 2018., pristupljeno 13. siječnja 2019.</ref>
== Sekularizam i islamske države ==
Islam je u Europu organizirano, kao država prodro za vrijeme Osmanskog carstva do [[BiH|Bosne i Hercegovine]], gdje se može iščitati praktično isti stav kao i u ostatku Europe:
{{citat|Najopasniji među njima (sekularistima) su intelektualci koji promišljaju svoj sekularizam i od njega rade životno uvjerenje ili znanost, da ne kažemo zasebnu religioznost. Oni običniji, svjesni su svojeg pada u sekularno, ali to i priznaju i neće poput nekih intelektualaca čitati Kur`an i hadise da bi im našli greške i rupe. Imamo, dakle, sekulariste posvađane s Bogom i one posvađane sa samim sobom.|Filip Mursel Begović, [https://www.preporod.com/index.php/sve-vijesti/drustvo/teme/item/2979-o-sekularnim-muslimanima "O sekularnim muslimanima"], objavljeno 18. studenoga 2015., pristupljeno 13. siječnja 2019.</ref>
Ostatak islamskoga svijeta ne zadržava se na blagoj kritici sekularnog larpurlartizma, nego se uočavaju ''sveobuhvatni napori za ponovnu uspostavu islamskih zakona umjesto zapadnoga prava, povećana upotreba vjerskog izražavanja i simbolike, socijalno karitativno djelovanje, širenje islamske naobrazbe odnosno islamizacija školskog programa, povećano sudjelovanje u vjerskim obredima, dominantno mjesto islamskih skupina u oporbama sekularnim vladama u muslimanskim društvima te sve širi napori da se razvije međunarodna solidarnost među islamskim državama i društvima.''.<ref>Adrijan Marković, "SOCIJETALNE DIMENZIJE ISLAMSKOG FUNDAMENTALIZMA U OKVIRU ARAPSKO-IZRAELSKOG SUKOBA", Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2014., str. 3</ref>
Turski predsjednik Erdogan 2011. godine je rekao:
{{citat|"Turska ima sekularni Ustav prema kojem je država jednako distancirana od svih religija, dok sekularizam zasigurno ne znači ateizam. Moja je preporuka usvajanje sekularnog Ustava i u Egiptu".|Recep Tayyip Erdogan za državne posjete Egiptu 2011. godine}}
Iako Erdogan spominje sekularizam, jasno kaže da njegov sekularizam ne znači ateizam. Dodatno, predsjednik turskog parlamenta Ismail Kahraman pozvao je na izradu vjerskoga ustava.<ref>''Iako je šef Komisije za izradu Ustava u Turskoj Mustafa Centob najavio je da će nacrt novog Ustava zadržati načelo sekularizma, jasno je da je poziv Kahramana na izradu vjerskog Ustava bio izraz ideološke borbe u kontekstu duge historijske konfrontacije. Ovakav poziv nije bilo moguće uputiti prije nekoliko godina, jer bi takva izjava bila dovoljna da osoba završi u zatvoru, ako ne osuđena i na smrt. Možda iznošenje ovakvih prijedloga danas dolazi kao povik koji silazi sa usana većine Turaka, a kojim se želi poručiti da Turskoj više nije potreban sekularni sistem u onoj mjeri koliko joj je potreban Ustav u skladu sa turskim identitetom koji predstavlja mješavinu islama i osmanskog perioda. Turska sada definitivno vidi svoju snagu u posebnom modelu vlasti, a ne u slijeđenju Evropske unije.'', [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/povratak-sukoba-sekularizma-i-religije-u-turskoj "Povratak sukoba sekularizma i religije u Turskoj"], objavljeno 10. svibnja 2016., pristupljeno 13. siječnja 2019.</ref>
Na granici islama i kršćanstva postoji blaga kritika sekularizma, no kako se ide na jug i istok, ta kritika se pretvara u društvene promjene, od izvjesne mogućnosti da Turska ne bude onoliko sekularna koliko je to bila u zadnjih sto godina, i na koncu - ekstremizam [[ISIL]]-a i terorističkih incidenata poput slučaja [[Charlie Hebdo|Charlija Hebdoa]] 2015. godine.
==Povezani članci==
| |||