Vrtoče (Bosanski Petrovac, BiH): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
nekoliko sitnica
Redak 22:
== Zemljopis ==
 
Područje Vrtoča je sastavni je dio velikog [[Petrovačko polje|Petrovačkog polja]], kao njegov zadnji ogranak do sjevero-zapada. Njegov je prostor u nekoliko odjeljen od glavnog polja, koje se na ulasku u Vrtoče znatno suzuje. Tu se Radanovića Glavica (678 m.) odveć primakla Gradini (711 m.). Obe ove uzvisine prave među sobom potijesno ušće, kojim ravan Rudopolja prelazi u ravan Vrtočkog Polja. Selo je samo mjestimično ograđeno brijegovima ili vrhovima, između kojih ipak tri široka otvora pružaju prolaze do susjedstva. Do zapada, prema [[Prkosi]]ma, [[Oraško Brdo|Oraškom Brdu]] i donekle Teočaku selo je zaklonjeno Koviljačom, Osojem i Lupinom. Na sjevero-istoku čine pregradu prema [[Krnjeuša|Krnjeuši]] Čučevo i Rudača. Jelića Lug je u nekoliko granična oznaka prema [[Vođenica|Vođenici]], a Radanovića Glavica prema [[Busije|Busijama]]. Između tih graničnih brda nalaze se ravni prolazi na tri kraja: prema Krnjeuškom Polju, prema Busijama i prema Teočaku.
 
U ataru sela Vrtoče, u predjelu zvanom Redžin kraj na nadmorskoj visini 730 m. nalazi se Gaćina jama. Niže od ovog otvora za 20 m. nalazi se još jedan otvor od svega 40 cm, Mala jama. Kamen ubačen u nju daje dug eho - do 30 sec. Moguća je veza između ove dvije jame. Proširenja u Maloj i Velikoj sali su nastala procesom salamanja i oburvavanja tavanice. Zbog svega toga jama je ponorsko-salomna. Dimnjak ukazuje na vezu sa Malom jamom. Ispitivanja Gaćine jame su utvrdila da je ona nekad bila jedan od ponora petrovačke pra-rijeke prilikom njenog sukcesivnog pomjeranja i skraćivanja od ušća prema izvorištu. To se naročito zaključuje po postojanju još dvije jame u pravcu sjeverozapada, prema [[Bihać]]u. To je jama u Dugom polju i jama pod Koviljačom.
Redak 35:
U Vrtoču na nadmorskoj visini od 1091 m, na najvišoj ošumljenoj, ali vrlo kamenitoj glavici brda Čučeva, uzdiže se [[Gradina|gradina]].
 
I ta nasuta gradina sastoji se od manjeg unutarnjeg grada i od većeg predgrađa, koji su sa zapada i sjevera i djelimično sa sjeverozapada opasana 2-3 metra visokim kamenitim nasipom, a sa južne i zapadne strane dovoljno zaštićena okomitim stijenama. Ukupna dužina te utvrde od jugoistoka prema sjeveroistoku iznosi 360m, a najviša joj je širina na južnom kraju 170m.<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |title= Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” |work=INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. |accessdate= 9. 2.veljače 2016.}}</ref> Ovdje nije nađeno ništa pa se smatra da ta gradina, koja je tako daleko na strani od svakog prometa i na tako visoku mjestu podignuta, nije bila naseobina već samo sklonište narodu ovoga kraja.<ref> V. Radimsky: ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu'', godina 1894.</ref>
 
Pored crkve koja je inače sagrađena na temeljima [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] crkve, na ravnoj uzvisini od 711m nadmorske visine nalazi se oveća nasuta gradina, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamena i zemlje, a sastoji se od unutarnjeg grada, i predgrađa. Oblik joj je nepravilna [[elipsa]], a duga je od sjevera prema jugu 295m, pri najvišoj širini od 140m. Nasipi dostižu visinu od 1m iznutra, a oko 2m izvana. Tu je nađen poklopac kamenitog [[Rimsko Carstvo|rimskog]] sarkofaga, jedan mali brončani fragmenat, ulomak žrvnja, razbijena taljika od ilovače i množina ilovastih rbina od suđa građenog rukom.
 
Oko same crkve su nađene [[Stećci|starobosanske nadgrobne ploče]], zaobljene sas jedne strane i ukrašene polumjesecom dok na suprotnoj strani imaju pravokutan oblikaoblik, i na njima su ljiljan i križ.
 
Svi ovi arheološki nalazi govore o kontinuitetu života na području Vrtoča od [[Željezno doba|željeznog doba]] (vrijeme [[Iliri|Ilira]]), preko Rimljana pa do srednjeg vijeka i na kraju novog doba.