156. brigada HV: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 17:
|vojarna oznaka=
|sjedište=Makarska (sjedište 3.bojne bilo je u Vrgorcu)
|nadimak=crnostrik˝crnostrik˝ (nadimak 3. vrgoračke bojne, ˝dupini˝ (naziv 2. bojne)
|zaštitnik=
|geslo=
Redak 58:
|zrakoplov transportni=
}}
'''156. brigada Hrvatske vojske''' osnovana je [[21. prosinca]] [[1991.]] godine, a njezin je prvi zapovjednik bio [[Ante Urlić]]. Najznačajniju ulogu odigrala je na [[Južno bojište (Domovinski rat)|Južnom bojištu]]. Imala je više uzornih operacija, najpoznatije operacije u kojima je sudjelovala su [[Operacija Lipanjske zore]], [[Operacija Oslobođena zemlja]], [[Operacija Konavle]], [[Operacija Tigar]]. Brigada je imala 2628 poginula pripadnika, te oko dvije stotine ranjenih što govori koliko je ova postrojba dala u obrani Domovine. Ratni zapovjednici brigade bili su još Marileo Staničić, Ante Tonći Mendeš, Mladen Antunović i Ratko Dragović - Klek.
 
==Ratni put==
Temelj brigade bile su već ranije formirane postrojbe. Kroz prvu polovici 1991. godine ustrojavaju se rezervni sastavi [[MUP]]-a mada je taj proces bio otežan nejasnom političkom situacijom u zemlji. Uprvao iz tih snaga rezervne policije razviti će se jezgra ZNG-a u Vrgorcu i Makarskoj.
 
Dana [[28. lipnja]] [[1991.]] na prostoru Pakline kraj Vrgorca ustrojava se 1. satnija [[ZNG]] [[Vrgorac]] pod zapovjedništvom Ante Raosa. Istodobno je i u Makarskoj krenulo formiranje 1. dobrovoljačke satnije ZNG-a, nedugo nakon toga, u kolovozu [[1991.]] ustrojena 1. samostalna dragovoljačka bojna [[ZNG]] Makarska (zapovjednik Ivan Nemčić).Istovremeno Makarskom ZNG-u u rujnu 1991. pridružuju se formiraju dva voda bivše Teritorijalne Obrane - Jedinice za posebne namjene (TO): Diverzantski vod i Protu DiverzantskiProtudiverzantski vod )koji usu Makarskojbili pod zapovjedništvom Ante Tonći Mendeša.Nakon akcijePostrojbe preuzimanjaZNG-a vojarniiz bivše JNA u Sinju 17.rujna 1991.gMakarske i sudjelovanja u obrani Bitelića, ove postrojbe (na inicijativu branitelja) se pridružuju postrojbi ZNG Makarska. Ove postrojbeVrgorca formalno su bile dio 115. brigade ZNG, ali su kontakti sa Zapovjedništvo 115. brigade bili skoro pa nikakvi što je značilo da postrojbe djeluju samostalno.
Do [[21. rujna]] [[1991.]] makarska bojna je narasla na 750 gardista. Prve borbene zadatke pripadnici Makarskog i Vrgoračkog ZNG-a imali su u obrani [[Vrlika|Vrlike]] u kolovozu 1991. godine, te pri zauzimanju vojnog objekta [[JNA]] u Baškom Polju. [[14. rujna]] [[1991.]] snage ZNG-a iz Vrgorca i Makarske sudjeluju u [[Operacija Zelena tabla - Mala bara|Operaciji Zelena tabla - Mala bara]] u kojoj je osvojena vojarna i ratna luka JNA u [[Ploče|Pločama]]. Vrgorački ZNG (uz potporu policije) izravno je sudjelovao u samoj akciji dok je makarski ZNG sudjelovao u logističkom djelu, tj. preuzimanju oružja. U toj akciji zaplijenjene su veće količine naoružanja koje dijelom dobivaju i postrojbe ZNG-a Vrgorac i Makarska, nakon akcije Vrgorska četa ZNG-a prerasta u 3. bojnu ZNG-a Vrgorac.
Nažalost u noći s [[17. rujna]] na 18. rujna [[1991.]] gine i prvi pripadnik brigade Mate Erceg (rođ. 1967.) iz [[Veliki Prolog|Velikog Prologa]]. Dana 2. listopada snage ZNG-a iz Makarske odlaze u obranu Čepikuća i Slanoga, a uskoro im se pridružuju i snage Vrgoračkog ZNG-a. Nedugo nakon toga, 23. studenog 1991., gine pripadnik brigade Mate Vladić (rođ. 1952).
Dana [[8. listopada]] [[1991.]] formira se i 2. bojna ZNG-a Makarska kojom zapovjeda MatkoAnte AndrijaševićTonči Mendeš. Zbog narsatanja snaga Glavni stožer HV-a na prijedlog Zapovjedništva općina Makarska i Vrgorac [[21. prosinca]] [[1991.]] donosi odluku o ustrojavanju 156. brigade HV-a u koju su ukopljenje dvije bojne Makarskog ZNG-a (kao 1. i 2. bojna) i vrgoračka bojna ZNG-a ( kao 3. bojna), te se odmah krenulo na formiranje i drugih pristožernih, pratećih i specijaliziranih postrojbi brigade. Također, sastavni dio ove brigade činile su neke elitne postrojbe koje su postepeneo uvođenje u sastva brigade kao: Jedinica za posebne namjene-JPN "Kobac", [[Satnija "Lovac"|Interventni vod-IV "Lovac"]](iz sastava [[HOS]]-a) i Saznajno-izvidnička postrojba-SIP "Mufloni".
 
Nakon aktivne obrane dolinena Neretveprostoru Bistrine, Visočana, Topola i DubrovnikaImotice, te potpisivanja ˝Sarajvskog primirija˝ snage brigade u siječnjuveljači 1992. izmještaju se izmještaju na područije Štedricagrada - TopoloMetkovića i tu vrše obrambene zadaće. U ožujku 1992. JNA kreće u napad na dolinu Neretve iz pravca Bosne i Hercegovine pa je cijela 156. brigada angažirana u obrani šireg područja MetkovićaNeretve. U travnju 1992. snage 156. brigade angažiran se kao pomoć [[HVO]]-u u obrani Čapljine i Stolca, dok je 3. vrgoračka bojna u obrani općine [[Neum]]. U tom periodu postrojbe 156. brigade branile su i strateški važnu kotu Čavaška gradina, te prostor Hrasnog.
 
U lipnju 1992. postrojbe 156. brigade ( 3. bojna, satnija HOS-a Lovac, protuoklopna skupina i pionirska desetina) sudjeluju u velikoj oslobodilačkoj akciji nazvanoj: [[Operacija Lipanjske zore]] u kojoj je oslobođen prostor Stolca, Čapljine i Mostara, te je uklonjena opasnost za grad Metković i dolinu Neretve. Brigada nije imala gubitaka u akciji osim nekoliko ranjenih vojnika. [[18. lipnja]] [[1992.]] predsjednik Tuđman izdaje zapovijed o demobilizaciji dijela pričuvnog sastva HV-a pa je [[30. lipnja]] [[1992.]] skoro cijela brigada demobilizirana, osim stotinjak vojnika koji su ustrojeni u Taktičku grupu 156. brigade, TG-156.
Nakon obrane doline Neretve i Dubrovnika, te potpisivanja ˝Sarajvskog primirija˝ snage brigade u siječnju 1992. se izmještaju na područije Štedrica - Topolo i tu vrše obrambene zadaće. U ožujku 1992. JNA kreće u napad na dolinu Neretve iz pravca Bosne i Hercegovine pa je cijela 156. brigada angažirana u obrani šireg područja Metkovića. U travnju 1992. snage 156. brigade angažiran se kao pomoć [[HVO]]-u u obrani Čapljine i Stolca, dok je 3. vrgoračka bojna u obrani općine [[Neum]].
U lipnju 1992. postrojbe 156. brigade ( 3. bojna, satnija HOS-a Lovac, protuoklopna skupina i pionirska desetina) sudjeluju u velikoj oslobodilačkoj akciji nazvanoj: [[Operacija Lipanjske zore]] u kojoj je oslobođen prostor Stolca, Čapljine i Mostara, te je uklonjena opasnost za grad Metković i dolinu Neretve. Brigada nije imala gubitaka u akciji osim nekoliko ranjenih vojnika. [[18. lipnja]] [[1992.]] predsjednik Tuđman izdaje zapovijed o demobilizaciji dijela pričuvnog sastva HV-a pa je [[30. lipnja]] [[1992.]] skoro cijela brigada demobilizirana, osim stotinjak vojnika koji su ustrojeni u Taktičku grupu 156. brigade, TG-156.
TG sudjeluje u operacijama oslobađanja Dubrovačkog zaleđa, npr u [[Operacija Oslobođena zemlja]], [[Operacija Tigar]], itd. Prilikom operacije Oslobođena zemlja gine pet pripadnika brigade: Boro Bandić, Roso Markica - Visky, Tomislav Skočibušić - Tomo i Stipe Ursić - Bato pripadnici specijalne postrojbe ˝Kobac˝ 156. brigade HV-a i pripadnik 3. bojne 156. brigade HV-a Marin Franić.
 
Line 82 ⟶ 84:
*4.bojna-miješana,većinom [[Makarska]] i [[Vrgorac]].
 
1995. godina donijela je posljednje iskušenja brigadi. nakon što je uspješno provedena [[Operacija Oluja]] snage Hercegovačkog korpusa [[12. kolovoza]] [[1995.]] kreću u ofenzivu s ciljen izbijanja na more. Prvog dana ofenzive srpsko topništvo je ispalilo više od 1500 projektila na položaje HV-a u Konavlima, a [[VRS]] je pješaki napla položaje 156. dp kod Ivanova Križa i Kupljenove Glave koji su odbijeni. Sllijedećih dvadeset i jedan dan [[VRS]] je neprestano topnički i ponekad pješaki napadala položaje postrojbi HV-a u Konavlima, a najčešće položaje 156. domobranske pukovnije. Poslijedni napad je odbijen [[2. rujna]] [[1995.]] nakon čega je nastupilo zatišje duž cijelog bojišta. Prilikom ove ofenzive na položaju kod Ivanova Križa [[18. kolovoza]] [[1995.]] poginuo je vojnik Ivan Družić ( rođ. 1956.), pripadnik omiške bojne.
Dana[[18. rujna]] [[1995.]] zapovjednik brigade postaje Ratko Dragović - Klek, izmjene su izvršene u sklopu planiranje akcije ˝Burini˝ čiji je cilj bilo oslobađanje Trebinja ali do operacija nikada nije došlo zbog kraja rata. [[5. listopada]] [[1995.]] 156. dp preuzima nove položaje: pogranični pojas s Crnom Gorom, na te položaje je izmještena 1. bojna dok je ostatak pukovnije i dalje bio u Konavoskim brdima. [[11. studenog]] [[1995.]] pogiba vojnik Dragan Tolić ( rođ. 1973.) kao posljednja žrtva u ratu. Na tim položajima 156. domobranska pukovnija dočekala je i kraj rata, posljednji pripadnici povučeni su s položaja [[2. veljače]] [[1996.]] kada osiguranje istih preuzela granična policija, tada dolazi i do potpune demobilizacije pukovnije.
 
U brigadu je od samog početka bilo uključeno 2.000 boraca iz Makarske i Vrgorca. Tijekom dijelovanja na Južnom bojištu iz [[Split]]a, [[Sinj]]a, [[Omiš]]a i [[Kaštela]], sveukupno je kroz postrojbu prošlo 5.000 boraca, od toga oko 1000 dragovoljaca.