Miljenko Filipović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Infookvir vojna osoba
|ime = Miljenko Filipović
|slika =
|opis =
|veličina =
|datum rođenja = [[22. srpnja]] [[1965.]]
|mjesto rođenja = [[Tomislavgrad]]
|datum smrti =
|mjesto smrti =
|nacionalnost = {{ZD|H|HRV}} [[Hrvati|Hrvat]]
|puno ime =
|nadimak =
|supruga =
|suprug =
|titule =
|knjige =
|služba =
|čin = [[Datoteka:General bojnik.jpg|30px]] [[General bojnik]]
|ratovi = [[Domovinski rat]]
|bitke =
|vojska = [[Datoteka:Seal of Armed Forces of Croatia.png|25px]] [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatska vojska]]
|rod = [[Datoteka:Seal of Croatian Army.png|25px]] [[Hrvatska kopnena vojska]]
|jedinice = [[Datoteka:Amblem 1. hg zdrug.jpg|25px]] [[1. hrvatski gardijski zdrug]]
|zapovijedao =
|odlikovanja = [[Red kneza Domagoja]]<br>[[Red Nikole Šubića Zrinskog]]<br>[[Red bana Jelačića]]<br>[[Red hrvatskog križa]]<br>[[Red hrvatskog trolista]]<br>[[Spomenica Domovinskog rata]]<br>[[Spomenica domovinske zahvalnosti]]<br>[[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Bljesak"]]<br>[[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95"]]<br>[[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Oluja"]]
}}
'''Miljenko Filipović''' ([[Tomislavgrad]], [[22. srpnja]] [[1965.]]) je umirovljeni [[general bojnik]] [[HV|Hrvatske vojske]]. Filipović je jedan od prvih zapovjednika [[Zapovjedništvo specijalnih snaga OSRH|specijalnih vojnih postrojbi]] Hrvatske vojske, ustrojavanih u kritičnom razdoblju početaka [[Domovinski rat|velikosrpske agresije]] na [[Republika Hrvatska|Republiku Hrvatsku]]. U svibnju [[1991.]] imenovan je dozapovjednikom postrojbe za specijalne namjene [[Bojna Zrinski|Bojne Zrinski]], a od kolovoza je i zapovjednik te postrojbe. Nakon preustroja unutar hrvatskih oružanih snaga [[1994.]] godine postaje zapovjednik novoustrojenog [[1. hrvatski gardijski zdrug|1. hrvatskog gardijskog zdruga]], najelitnije postrojbe Hrvatske vojske, sve do njezinog raspuštanja 2000. godine. Vojnu karijeru započeo je u [[Legija stranaca|Legiji stranaca]] u [[Francuska|Francuskoj]] kao pripadnik 2. padobranske pukovnije.
== Životopis ==
Miljenko Filipović je rođen [[22. srpnja]] [[1965.]] u selu Crvenice u općini [[Tomislavgrad]]. Roditelji su mu radili u [[Njemačka|Njemačkoj]] te je obitelj zbog školovanja djece [[1971.]] preselila u [[Zaprešić]]. Još od malih nogu Filipoviću se sviđao vojni poziv, želio je postati vojni pilot pa se krajem osmog razreda osnovne škole prijavio za natječaj u Opću srednju vojnu školu ''Ivo Lola Ribar'', smještenu u vojarnu na [[Črnomerec|Črnomercu]]. Nakon fizičkih pregleda i testiranja izabrani kandidati upućeni su vlakom u Vazduhoplovni medicinski institut na Batajnici, kraj [[Beograd|Beograda]] gdje se vršila zdravstvena selekcija, kako za buduće pitomce, tako i za pilote.
Prema riječima Filipovića "Pokazalo se da svi mi koji smo došli na testiranje iz Zagreba imamo ''šum na srcu''. Rekli su nam da je to normalna faza puberteta, nešto što će proći. No zapravo, iako je primala u svoje redove određeni postotak kandidata svih nacionalnosti, [[JNA]] ipak nije primala kandidate koji im nisu bili podobni. Naravno da ja po nijednom kriteriju nisam mogao proći. Nitko iz obitelji nije bio u [[Savez komunista Jugoslavije|Partiji]], bili smo religiozni i uz to su se dva moja strica nalazila u emigraciji u Australiji, a jedan se zbog političkih razloga nije smio vratiti. Tada još nisam shvaćao, ali postupno sam počeo razumjeti neke stvari koje su uvjetovale život u Jugoslaviji. Stoga sam već krajem srednje škole odlučio da ću otići u [[Francuska|Francusku]] i prijaviti se u [[Legija stranaca|Legiju stranaca]]. Htio sam se okušati kao profesionalan vojnik, a Legija me fascinirala još otkada sam na televiziji [[1982.]] godine gledao reportažu o jednoj vojnoj intervenciji snaga Međunarodne zajednice u kojoj su legionari imali glavnu ulogu tijekom krize u [[Beirut|Beirutu]]."<ref name="crnemambe.hr">[http://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/ratovi/u-vihoru-rata/3825-miljenko-filipovic-jedan-od-prvih-zapovjednika-specijalnih-vojnih-postrojbi-hrvatske-vojske-1-4-domoljubni-portal-cm-u-vihoru-rata Miljenko Filipović - jedan od prvih zapovjednika specijalnih vojnih postrojbi Hrvatske vojske]</ref>
Početkom [[1984.]] odlazi u [[Pariz]] te se prijavljuje u prihvatni centar Legije u Parizu. Potom je upućen u Aubagne, gradić blizu [[Marseille|Marseillea]] gdje je smješteno zapovjedništvo Legije stranaca. Aubagne je baza Zapovjedništva, odnosno 1. pukovnije Legije (''Le 1er régiment étranger – 1er R''E), ali ujedno i administrativno-logistička baza Legije gdje kandidati prolaze niz selektivnih testova u kojima se ocjenjuje njihovo psihičko i fizičko, te zdravstveno stanje. Izabrani novaci potom odlaze u sjedište 4. pukovnije Legije (''4e Régiment Étranger –4e RE''), u Castelnaudry na jugu Francuske, gdje se u trajanju od četiri mjeseca provodi obuka prijavljenih kandidata. Nakon temeljne obuke novaci se raspoređuju u pojedine pukovnije Legije. Najbolji polaznici mogu birati u koju će pukovniju ići. Kako je Filipović bio jedan od najboljih u klasi izabrao je 2. Padobransku pukovniju (''2e Régiment Étranger de Parachutistes, 2e REP''), najelitniju postrojbu Legije, koja je smještena u vojarni Rafalli, kod grada Calvija, na [[Korzika|Korzici]]. Nakon završetka padobranske obuke raspoređen je u 4. satniju padobranske pukovnije, postrojbu koja je bila specijalizirana za rukovanje [[Snajperska puška|snajperima]] i za sve oblike rukovanja eksplozivima.
Nakon završene specijalističke obuke Filipovićeva jedinica ubrzo je poslana na obavljanje prve prekooceanske zadaće, u [[Srednjoafrička Republika|Srednjoafričku Republiku]], odnosno u [[Čad]]. Tijekom specijalizacije i boravka u [[Afrika|Africi]], Filipović se iznova pokazao kao jedan od najboljih vojnika u klasi te je doživio priznanje koje za svoje karijere dožive samo vrlo rijetki pripadnici padobranske pukovnije Legije. Naime, izabran je da prođe testiranje za najelitniju postrojbu Francuske vojske, takozvanih Operativnih skakača (''Chute opérationnelle''). Oni čine posebnu cjelinu, vod izabranih padobranaca Legije stranaca i vod izabranih padobranaca Francuske vojske. Danas se nazivaju Grupa kommando padobranaca (''Groupement des Commandos Parachutistes, GCP''), a Legija ima 3 tima od 10 komandosa.
Tih 30 najboljih kommando padobranaca djeluju kao posebna dubinska izvodnica i vodiči za ostatak Legije. Namjena im je izvršavanje operativnih akcija duboko u neprijateljskoj pozadini te su u slučaju sukoba oni koji prvi odlaze na teren prije ostatka postrojbe Ti komandosi su obučeni su za svaku vrstu borbe, a specijalnost im je, zbog kojeg i nose naziv ''skakači'', da mogu izvoditi skok u slobodnom padu sa velikih visina u kojem tek u zadnjih 500 metara otvaraju padobrane i kao takvi su praktično nevidljivi protivnicima. Filipović nije jedini hrvatski legionar koji je ostvario tu čast; primjerice prije njega je pripadnik ove postrojbe bio i [[Ante Gotovina]].
Filipović se iskazao po ostvarenim rezultatima kao jedan od najboljih u postrojbi te je izabran za školovanje za zapovjednika grupe komandosa. Obuka za komandosa-padobranca vrši se u gradiću Poux, graničnom području sa [[Španjolska|Španjolskom]] i [[Andora|Andorom]] jer u njemu je smještena pukovnija francuskih komandosa-padobranaca i tamo sve padobranske postrojbe, osim Legije, vrše padobransku obuku. Obuka za komandosa-padobranca traje tri mjeseca. Nakon obuke komandosi dobiju padobranske značke s pet plavih zvijezda. Filipovićev broj bio je 1274 odnosno broj svih padobranca koji su do 1987. godine, prošli obuku za operativnog skakača. Filipović je završio i tečaj za osobu koja brine i kontrolira o sigurnosti padobranaca, kako na tlu tako i prilikom pripreme za skok i za vrijeme izvođenja skoka.
Nakon isteka petogodišnjeg ugovora Filipović potpisuje novi ugovor na tri godine. Nakon potpisivanja ugovora nastavlja se i Filipovićeva dočasnička karijera te je odabran da bude upućen na školovanje za dočasnika serganta (zapovjednika voda). Nakon godinu dana specijalizacije i ovo školovanje završio je kao prvi u klasi te mu je ponuđeno da se nastavi školovati za časnika, no on je to odbio. Osim obuke za šefa grupe komandosa, završio je obuku za ronioca, zahtjevnu alpinističku obuku, a također je specijalizirao kao instruktor vojnih borilačkih vještina.
Krajem 1988. Filipović je s postrojbom poslan u [[Džibuti]] na misiju u trajanju od četiri mjeseca. Tada je u toj afričkoj državi bilo smješteno sjedište 13. Polu-brigade legije (''13e Demi-Brigade de Légion Étrangère, 13e DBLE''). Tijekom 1990. iznova po zadaći odlazi u Srednjoafričku Republiku na misiju u trajanju od četiri mjeseca, ali je morao sudjelovati u interventnoj zadaći u [[Ruanda|Ruandi]]. Boravak u Africi bila je zadnja prekooceanska misija, zapravo i zadnja zadaća koju je izvršio za Legiju stranaca. U Jugoslaviji se sve spremalo za početak rata, a on je bio dosta dobro informiran i čvrsto je naumio da svojoj domovini Hrvatskoj ponudi stečeno vojno znanje za obranu od nadolazeće velikosrpske agresije. Početkom siječnja [[1991.]] Filipović je napustio Legiju i vratio se u Hrvatsku, postao instruktor u [[ATJ Lučko]] te je sudjelovao u nekoliko intervencija od [[Karlovac|Karlovca]] do [[Krvavi Uskrs|Krvavog Uskrsa]] na [[Plitvice|Plitvicama]]. Potom upoznaje Gojka Šuška koji zadužuje Antu Rosu i Filipovića za stvaranje specijalne postrojbe unutar Glavnog stožera i MORH-a.
Roso i Filipović odlaze u bazu [[Specijalna policija Republike Hrvatske|specijalne policije]] u [[Kumrovec]] gdje vrše selekciju kandidata i obuku za [[Bojna Zrinski|Bojnu Zrinski]]. Od 300 pripadnika Jedinice za posebne namjene [[MUP]]-a RH iz Kumrovca za postrojbu strogom selekcijom odabrano je 27 kandidata kojima su priključena još dva pripadnika iz [[ATJ Lučko|Antiterorističke jedinice]] MUP-a iz [[Lučko|Lučkog]]. Postrojba je bila smještena u objektima bivše političke škole u Kumrovcu. Prvi zapovjednik Zrinskih je bio pukovnik Ante Roso, a njegovim zamjenikom imenovan je bojnik Miljenko Filipović koji je kasnije preuzeo zapovijedanje postrojbom.
Bojna Zrinski ustrojena je s namjenom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske te za izvođenje diverzantskih akcija u dubinu neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Ustrojena na legionarskim standardima Bojna Zrinski djelovala je na svim hrvatskim bojišnicama; u zadarskom zaleđu, Hrvatskoj Kostajnici, Gospiću, Metkoviću, Kupresu, dubrovačkom zaleđu, a ratni put Zrinskih završen je oslobodilačkom [[Operacija Maslenica|operacijom Maslenica]].
Predsjednik [[Franjo Tuđman]] donio je [[25. veljače]] [[1994.]] zapovijed o ustrojavanju [[1. hrvatski gardijski zbor|1. hrvatskoga gardijskog zbora]] unutar kojeg je ustrojena najelitnija postrojba Hrvatske vojske, [[1. hrvatski gardijski zdrug]]. Zdrug je osmišljen kao specijalna vojna postrojba Oružanih snaga razine brigade za obavljanje posebnih i najsloženijih borbenih zadaća u svim uvjetima. U sastav Zdruga, osim pripadnika Bojne Zrinski koja je činila osnovu nove postrojbe, ušla je 8. Lako jurišna brigada [[Vojna policija Oružanih snaga Republike Hrvatske|Vojne policije]] i Specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojna Matija Vlačić.
Kao zapovjednik Zdruga, general Miljenko Filipović, organizirao je obuku za sve oblike specijalnog borbenog djelovanja na [[kopno|kopnu]], u [[voda|vodi]] i iz [[zrak]]a. Dio zapovjedništva Zdruga vojnička iskustva je stekao u Legiji stranaca te su u obuci Zdruga korištene metode te vojne postrojbe i drugih [[NATO|zapadnih vojski]] nadopunjavane vlastitim iskustvima iz Domovinskog rata,, ponajprije na Commando tečajevima. Unutar Zdruga osim [[pješaštvo|pješaštva]] djelovalo je [[oklopništvo]], [[topništvo]], [[Padobran|padobranska]] [[bojna]], postrojbu za [[Središnjica elektroničkog izviđanja|elektronička djelovanja]], a u sastavu su imali [[Helikopter|transportne]] i [[Vojni helikopter|lake borbene helikoptere]].
Zdrug je imao vrlo važnu napadačku ulogu u operacijama [[Operacija Cincar|Cincar]], [[Operacija Zima '94.|Zima '94]], [[Operacija Bljesak|Bljesak]], [[Operacija Skok-2|Skok 2]], [[Operacija Ljeto '95.|Ljeto '95]], [[Operacija Oluja|Oluja]], [[Operacija Maestral|Maestral]] i [[Operacija Južni potez|Južni potez]] od kojih su neke izvodili u ekstremnim klimatskim uvjetima, boraveći i boreći se u [[planina|planinskim predjelima]]. Iako je u operaciji Maestral poginuo dozapovjednik Zdruga Ante Šaškor, a po drugi puta ranjen zapovjednik Filipović te zapovjednici bojni pripadnici Zdruga uspješno su izvršili sve zadaće. Postrojba je u mirnodopskom razdoblju nastavila izvoditi specijalističke obuke, a visoki časnici zapadnih vojski bili su impresionirani viđenim tijekom brojnih posjeta.
Miljenko Filipović je kao zapovjednik Bojne Zrinski i Zdruga sudjelovao u svim akcijama koje je izvodila postrojba kojom je zapovijedao. Tijekom borbi na [[Južno bojište|Južnom bojištu]] dva puta bio ranjen, [[1992.]] i [[1995.]] godine. U čin general-bojnika Hrvatske vojske promaknut je [[14. rujna]] [[1995.]] godine.
Završio je [[Hrvatsko vojno učilište „dr. Franjo Tuđman”|Ratnu školu Ban Josip Jelačić]], a u razdoblju od 1995. do 2000. godine završio je više američkih seminara iz područja menadžmenta, organizacijskog planiranja i upravljanja. Za izniman doprinos tijekom Domovinskog rata više puta je pohvaljen i nagrađen od strane predsjednika Republike Hrvatske, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera HV.
Odlikovan je [[Red kneza Domagoja s ogrlicom|Redom kneza Domagoja s ogrlicom]], [[Red Nikole Šubića Zrinskog|Redom Nikole Šubića Zrinskog]], [[Red bana Jelačića|Redom bana Jelačića]], [[Red hrvatskog križa|Redom hrvatskog križa]], [[Red hrvatskog trolista|Redom hrvatskog trolista]], [[Spomenica Domovinskog rata|Spomenicom Domovinskog rata]] i [[Spomenica domovinske zahvalnosti|Spomenicom domovinske zahvalnosti]], medaljama: [[Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske|Bljesak]], [[Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske|Ljeto 95]], [[Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske|Oluja]] i [[Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske|Medaljom za iznimne pothvate u održavanju ustavno-pravnog poretka Republike hrvatske, te zaštiti građana i imovine]].
Miljenko Filipović je prisilno umirovljen odlukom predsjednika Stjepana Mesića kao jedan od potpisnika otvorenog pisma 12 generala Hrvatske vojske u rujnu 2000. godine kojime se hrvatsku javnost željelo upozoriti na svjesni i planski pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata. Sedmorica aktivnih generala među kojima i Filipović su umirovljeni.
== Odlikovanja ==
{| class="wikitable"
|-
!width="0%" |država
!width="0%" |odlikovanje
!width="0%" |vrpca
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Red kneza Domagoja s ogrlicom]] || [[Datoteka:Ribbon of an Order of Duke Domagoj.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Red Nikole Šubića Zrinskog]] || [[Datoteka:Ribbon of an Order of Nikola Šubić Zrinski.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Red bana Jelačića]] || [[Datoteka:Ribbon of an Order of Ban Jelačić.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Red hrvatskog križa]] || [[Datoteka:Ribbon of an Order of the Croatian Cross.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Red hrvatskog trolista]] || [[Datoteka:Ribbon of an Order of the Croatian Trefoil.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Spomenica Domovinskog rata]] || [[Datoteka:Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland War.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Spomenica domovinske zahvalnosti]] || [[Datoteka:Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland's Gratitude.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Bljesak"]] || [[Datoteka:Ribbon of a Medal for Participation in Operation 'Flash'.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95"]] || [[Datoteka:Ribbon of a Medal for Participation in Operation 'Summer '95'.png|60px]]
|-
| {{ZD+X/H|HRV}} || [[Medalja za sudjelovanje u operaciji "Oluja"]] || [[Datoteka:Ribbon of a Medal for Participation in Operation 'Storm'.png|60px]]
|-
| colspan=6 |
|-
|}
==Poveznice==
*[[1. hrvatski gardijski zdrug]]
*[[Bojna Zrinski]]
*[[Legija stranaca]]
==Vanjske poveznice==
* [http://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/ratovi/u-vihoru-rata/3825-miljenko-filipovic-jedan-od-prvih-zapovjednika-specijalnih-vojnih-postrojbi-hrvatske-vojske-1-4-domoljubni-portal-cm-u-vihoru-rata Miljenko Filipović - jedan od prvih zapovjednika specijalnih vojnih postrojbi Hrvatske vojske]
== Izvori ==
{{Izvori}}
{{GLAVNIRASPORED:Filipović, Miljenko}}
| |||