Cyanobacteria: razlika između inačica

Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama. Odlikuju se primitivnom morfološkom i citološkom građom stanice. U bentosu žive kao jednostanični, kolonijalni ili višestanični oblici. Poznate su homocitne forme (građene od vegetativnih stanica) i heterocitne forme (uz vegetativne stanice prisutna i heterocista - krupnija stanica koje sadrže specifične tvari). Na površini trihoma (niti ili konca) mnogih cijanobakterija nalazi se sluzavi želatinozni omotač koji štiti alge od isušivanja, tako da one mogu živjeti i izvan vodene sredine na područjima koja su povremeno vlažna. Mnoge vrste žive na zidovima, stijenama, zemljištu, a veliki broj vrsta živi u slatkim vodama. Manji broj vrsta cijanobakterija živi u moru. U planktonu [[Jadransko more|Jadrana]] su najčešće prisutne jednostanične cijanobakterije koje pripadaju pikoplanktonu, a razmnožavaju se diobom stanice. Kod kolonijalnih oblika način razmnožavanja je isti, ali nakon diobe ne dolazi do razdjeljivanja končastog tijela na fragmente.

Gotovo svi oblici imaju fotosintetske pigmente klorofil ''a'' i ''b'', koji im daje modričasto-[[zelena|zelenu]] boju. Cijanobakterije su sveprisutne (nalazimo ih u moru, tlu, na vlažnim površinama, kori drveta; te u ekstremnim uvjetima: iznimno hladnom ili vrućem okolišu). U vodama koje su bogate organskim tvarima (manjim [[jezero|jezerima]], barama) stvaraju guste prevlake što nazivamo cvjetanjem vode. Taj proces se dešava na 30 stepeni C.