Drugi srpski ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (sa->s) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Povijest Srbije}}
{{Izvor}}
'''Drugi srpski ustanak''' predstavlja drugu fazu Srpske revolucije [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]], koja je izbila kratko po slomu [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]] 1804.-1813. Drugi srpski ustanak je trajao od 23. travnja 1815. do 26. srpnja 1817.,te izborio je uspostavu autonomije za Srbe unutar sustava turske uprave, a nakon desetak godina uroditi će i uspostavom [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]], kao autonomne jedinice u okviru Osmanskog carstva.
Ratne operacije su u Drugom srpskom ustanku bile znatno kraće i manje nego u Prvom srpskom ustanku, ali je Rusija - koja nakon pobjede nad Napoleonom bila na vrhuncu snage i uživala potporu svih vodećih europskih Sila - mogla i bez izravne vojne intervencije osigurati za Srbe bolje uvjete.
== Pozadina ==
Poslije propasti [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]], srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali s ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Mnoge srpske obitelji su pobjegle preko granice u [[Srijem]] i [[Banat]].
Turska nije poštivala obveze koje su za nju proizilazile iz osme točke [[Bukureštanski mir 1812.|Bukureškog ugovora]] iz 1812. godine, kojima su bila predviđena stanovita prava za poražene Srbe.
U Beogradu je obnovljena vlast Sulejman Skopljak-paše. Proglašena je amnestija za sve srpske ustanike; u tom smislu je izvršena agitacija i u Srbiji i među izbjeglicama da se vrate iz [[Austrija|Austrije]] natrag u [[Srbija|Srbiju]]. Zajedno s narodom kome su stajali na čelu, [[Otomansko carstvo|Turcima]] su se predali neke vojvode i knezovi iz Prvog srpskog ustanka: arhimandrit Gligorije Radoičić, [[Miloš Obrenović]], [[Lazar Mutap]], [[Arsenije Loma]], [[Milić Drinčić]], [[Pavle Pljakić]] i [[Stanoje Glavaš]] "sa svojom družinom"...
Line 11 ⟶ 18:
Došlo je ponovo do susreta knezova koji su dobili onakvu ulogu koju su imali uoči prethodnog ustanka. Pomoću prote Mateje srpski knezovi su uputili molbe za pomoć Austriji, Rusiji i ostalim europskim silama koje su sudjelovale na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]].
== Tijek ustanka ==
▲Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen [[1814]]. godine, u okolini [[Čačak|Čačka]] izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju sudjelovao je i sam [[Miloš Obrenović]].
▲[[Turci]] su i dalje nastavili s [[teror]]om. Zbog toga, u proljeće [[1815]]. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran [[Miloš Obrenović]]. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza, [[Velika_Porta|Porta]] upućuje kaznene vojne jedinice iz [[Bosna|Bosne]] i [[Rumunjska|Rumunjske]] prema južnoj i istočnoj granici Srbije, gdje su se koncentrirale ustaničke snage. Bosanska vojska je pretrpjela poraz na Dublju.
Oružani sukobi s turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je utjecala i situacija na ruskom frontu i [[Napoleon]]ov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme točke Bukureškog ugovora, pa je [[Velika Porta|Porta]] započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše s Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša.
Line 21 ⟶ 27:
[[Datoteka:Serbia1817.png|mini|lijevo|Kneževina Srbija 1817. godine]]
[[Datoteka:Serbia1833.png|mini|lijevo|Kneževina Srbija 1833. godine]]
Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih [[1804]]. i [[1815]]. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji - dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu točku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka - rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje vlastite vlasti.▼
== Nakon prestanka borbi ==
Povlastice koje su dobijene sporazumom (skupljanje [[danak|danka]] od strane Srba, sigurnost od zloupotrebe spahija i drugih turskih činovnika, postavljanje knezova po nahijama, osnovanje Narodne kancelarije u Beogradu...) davale su Srbima izvjesnu samoupravu, koja je omogućavala dalji ekonomsko-društveni i politički razvitak.▼
▲Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo
▲Povlastice koje su
[[Kategorija:Srpska vojna povijest]]
| |||