Hrvatsko-ugarska nagodba: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 2:
'''Hrvatsko-ugarska nagodba''' je sporazum izaslanstva [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i [[Ugarski sabor|Ugarskog sabora]], sklopljen [[1868.]] godine, kojim je uređen položaj [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije]] i [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]]<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html Ustav Republike Hrvatske]</ref> unutar ugarskog dijela [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]] i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i [[Hrvatski sabor]] donijeli odgovarajuće zakone.<ref name="Pravni leksikon">''[[Pravni leksikon]]'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.</ref> Sadržavala je 70 paragrafa i predstavljala temeljni zakon hrvatsko-ugarskih državnih i političkih odnosa u Monarhiji. Njime se iskazivala nerazdruživost [[translajtanija|zemalja krune sv. Stjepana]].<ref name="Proleksis">''[[Opća i nacionalna enciklopedija]]'': [http://proleksis.lzmk.hr/27232/ Hrvatsko-ugarska nagodba]</ref>
 
Nakon što je [[1867.]] sklopljena [[Austro-Ugarska nagodba]] dotadašnja je jedinstvena [[Habsburška Monarhija]] podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom državnopravnom ustroju [[Dalmacija]] i hrvatski dio [[Istra|Istre]], zajedno sa slovenskim zemljama, ušle su u [[cislajtanija|austrijski dio Monarhije]], a Banska Hrvatska, zajedno s VojvodinomVojnom Krajnom u ugarski. <ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_2.nsf/AllWebDocs/_Absolutismus_in_Kroatien__Iso_Krsnjavi_i_Scotus_Viator_o_Hrvatskoj_u_doba_banovanja_Pavla_baruna_Raucha Matijević, Z., ''"Absolutismus in Kroatien" Iso Kršnjavi i Scotus Viator o Hrvatskoj u doba banovanja Pavla baruna Raucha'', Matica hrvatska, broj 2, Godište VIII/2008.]</ref>
 
Po nagodbi Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave i pravosuđa. Ostali su poslovi zajednički. Glavni su bili problemi nagodbe činjenica da Hrvatska nije dobila samostalnost na području financija kao i neriješen problem pripadnosti Rijeke što je riješeno "provizorijem", "privremenim" rješenjem koji je u praksi išao u korist Mađara.<ref>[http://www.crohis.com/hrvatska19st.htm Hrvatska u 19. stoljeću]</ref>