Muhamed Mehmedbašić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
iz članka o Apisu |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Kada je objavljeno da će nadvojvoda Franjo Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske te da će posjetiti Sarajevo u lipnju [[1914.]] godine [[Dragutin Dimitrijević Apis|Dragutin Dimitrijević]], šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik Crne ruke, poslao je tri čovjeka - Gavrila Principa, [[Trifko Grabež|Trifka Grabeža]] i [[Nedeljko Čabrinović|Nedeljka Čabrinovića]] u Sarajevo da izvrše atentat. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridružili ostalim sudionicima zavjere: Muhamedu Mehmedbašiću, Danilu Iliću, Vasi Čubriloviću, Cvijetku Popoviću, Mišku Jovanoviću i Veljku Čubriloviću. Svakome od njih bilo je zapovjeđeno ubiti Franju Ferdinanda kada dođe do mjesta gdje se nalaze. Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbašić, koji je stajao ispred zgrade Austro-mađarske banke, nije pucao kada je naišlo vozilo. Kasnije na suđenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac te se bojao da će ga uhititi prije nego što ispali hitac. Nakon saslušanja Principa i Čabrinovića, oni su odali svoje drugove u zavjeri koji su, osim Muhameda Mehmedbašića koji je uspio pobjeći u Srbiju, uhvaćeni i osuđeni za ubojstvo i izdaju.
General Dimitrijević je kontrolirao organizaciju Mlada Bosna koja je izvršila atentat. Mehmedbašić prebjegao je k njemu i uz njega ostao do samog kraja. Mehmedbašićeva trasa bijega bila je iz Sarajeva pa preko Hercegovine u Crnu Goru i na kraju Srbija. Došao je do čina potporučnika u Vojsci Kraljevine Srbije. Bio na velikom povlačenju srpske vojske kroz Albaniju. Otišao na Solunsko bojište. U Solunu je završio u zatvor. Sudiolo mu se na [[Solunski proces|Solunskom procesu]]. Optužen je za urotu protiv kralja Aleksandra Karađorđevića. Osuđen je na 15 godina zatvora. Odrobijao je dvije godine. Kaznu je prekinulo osobno pomilovanje od samog kralja, koji mu je uz to i darovao lijepu kuću na [[Ilidža|Ilidži]]. Uz ideju srpstva ostao je snažno vezan. Svojoj djeci nije dao muslimanska imena, nego Zoran, Nada, Vladimir i Velimir.<ref name="slobodna hercegovina"/>
U NDH je odmah uhićen 1941. godine jer je bio velikosrpski terorist i opravdano sumnjiv element. Umro je svibnja 1943. godine u Sarajevu. Prije smrti izrazio je želju da ga pokopaju u Vidovdanskoj kapeli s Mladobosancima, no Srpska pravoslavna crkva nije odobrila jer nije bio kršćanin nego musliman. Zato je pokopan na groblju najbližem Vidovdanskoj kapeli, na muslimanskom groblju na Butmiru. <ref name="slobodna hercegovina"/>
== Izvori ==
| |||