Ramiz Dreković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Rođen je u jugozapadnoj Srbiji, u Raškoj, kod Bošnjaka-Muslimana zvanom Sandžak u Vesenićima u općini Tutinu. Završivši srednju školu upisao je vojnu akademiju. Vojno školovanje završio je u Banjoj Luci 1980. godine. U JNA je prvo službovao u Bjelovaru,<ref name="kamenjar"/> hrvatskom gradu strateški važnom zbog ključnih vojarna, velikih zaliha oružja i strjeljiva. U gradu je bila stacionirana elitna 265. motorizirana oklopna brigada JNA i desetcima tenkova, oklopnjaka, VBR-ova, topova i dr. <ref name="Ivanković">Davor Ivanković: [https://www.vecernji.hr/vijesti/ratni-zlocin-bjelovar-tuzi-oficire-jna-810009 ''Ratni zločin: Bjelovar tuži oficire JNA''], Večernji list, 14. rujna 2005. Pristupljeno 3. veljače 2018.</ref> Inicijalnu fazu [[balvan-revolucija|velikosrpske pobune]] i potom [[Domovinski rat|velikosrpske agresije]] na Hrvatsku bio je u JNA. U JNA bio i tijekom Rujanskog rata i jednog dijela [[bitka za vojarne|bitke za vojnarne]], uključujući i [[Bitka za Bjelovar 1991.|bitke za Bjelovar]].<ref name="kamenjar"/> JNA se planirala iz Bjelovara spojiti sa snagama iz Virovitice i Okučana i tako presjeći Hrvatsku na tom dijelu. Hrvatske snage blokirale su vojarne i pregovarali o predaji. Iz vojarna se izvuklo pregovorima i pomaganjem u bijegu nesrpskim ročnicima i oficirima JNA.<ref name="Ivanković"/> Samoinicijativno je napustio JNA neznanog dana tijekom rujna 1991. godine. Nosio je čin kapetana I. klase.<ref name="kamenjar"/> Nije poznato kako je napustio, jer sličnih "spontanih" i "uspješnih" napuštanja JNA u Hrvatskoj od strane sandžačkog lobija bila je nerijetka pojava, da bi se potom te osobe iskazale u agresijskom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|ratu protiv Hrvata]].
Napustio je Hrvatsku i otišao u BiH. Iz Bjelovara otišao je u Bihać gdje se stavio na raspolaganje [[Patriotska liga|Patriotskoj ligi]]. Iz Lige je otišao u Centar službi sigurnosti Bihać. Ondje je bio inspektor za obrambene pripreme. Do širenja borbi na bihaćko područje organizirao je otpor. Od početka 1992. je zapovjednik općinskog stožera [[TO BiH]]. Dužnost je obnašao do konca kolovoza 1992., kad je prešao na položaj zapovjednika novostvorene operativne skupine - Unsko sanske operativne skupine. Već 14. listopada 1992. stigla je zapovijed iz stožera vrhovnog zapovjedništva (Štab Vrhovne komande) OS BiH kojom je postavljen na mjesto zapovjednika [[Peti korpus Armije RBiH]]. <ref name="kamenjar"/>
Rane jeseni 1993., na mirnom bihaćkom ratištu, gdje nije bilo sukoba HVO i ARBiH, dok je na bojištima Srednje Bosne, sjeverne i središnje Hercegovine bjesnila velikobošnjačka agresija na Hrvate, izdao je ultimatum Hrvatima
HVO-u u AP Zapadna Bosna, u kojem se zahtijeva smjena svih zapovjednika HVO-a koji na tom području kontroliraju oko 50 km bojišnice prema srpskim položajima. Ultimatum je istekao [[28. listopada u Domovinskom ratu|28. listopada]] 1993. godine.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar30.htm Hrvatski informativni centar] ''Hrvatski spomenar: 21. listopada - 31. listopada'' (pristupljeno 11. travnja 2019.) {{Hrvatski informativni centar}}</ref>
Bošnjačko vodstvo koje je prisvojilo ulogu Predsjedništva BiH promaknulo je Drekovića 14. prosinca 1993. godine u čin brigadnog generala. Mjesec dana poslije (14. siječnja 1994.) isto tijelo ga je prebacilo na čelo Četvrtog korpusa ARBiH. Poslije te dužnosti bio je načelnik Uprave za politička pitanja glavnog stožera (Generalštaba) Armije BiH. <ref name="kamenjar"/>
| |||