Inačica od 16. travnja 2019. u 13:52 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m Tulkas Astaldo je zaštitio "Katedrala Notre-Dame u Parizu": učestalo vandaliziranje ([Uređivanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 11:52, 17. travnja 2019. (UTC)) [Premještanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 11:52, 17. travnja 2019. (UTC))) ← Starija izmjena		Inačica od 16. travnja 2019. u 21:17 uredi ukloni ovu izmjenu IoannesII (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 590 edits m Gramatika i sl. Novija izmjena →
Redak 4: '''Katedrala Notre-Dame de Paris''' (ili jednostavno '''Notre-Dame''') [[Katedrala\|katedralna]] je crkva Pariške nadbiskupije posvećena [[Sveta Marija\|Blaženoj Djevici Mariji]]. Nalazi se na jugoistoku Île de la Cité, otočića u središtu [[Pariz]]a na rijeci [[Seine\|Seni]]. Vijekovima je bila najviša pariška građevina, te danas u gradu i u cijeloj Francuskoj predstavlja simbol najviše vrijednosti. Izgradnja je započela na poticaj biskupa [[Maurice de Sully\|Mauricea de Sullya]] te se protegnula kroz više od dva stoljeća, od 1163. godine sve do polovice 14. stoljeća. Nakon [[Francuska revolucija\|revolucionarnih nemira]] na katedrali su poduzeti značajni i često osporeni renovacijski pothvati koje je vodio arhitekt [[Eugène Viollet-le-Duc]] i tijekom kojih je su u strukturu i arhitekturu ~~katedrala~~katedrale uvedeni novi elementi i motivi. Ovi pothvati razlogom su da umjetnički stil katedrale nije jedinstven iako su prevladavajući elementi rane i klasične [[Gotika\|gotike]]. Dvije [[Rozeta\|rozete]] koje se nalaze na krajevima [[transept]]a najveće su rozete u [[Europa\|Europi]]. Katedrala Notre-Dame građevina je snažnog simboličnog značenja kako za Katoličku Crkvu u Francuskoj tako i za sveukupno francusko društvo. Bila je mjesto brojnih značanijh događaja francuske povijesti. Tijekom srednjeg vijeka bila je župna crkva te je 1239. godine u nju pristigla relikvija koja se prema tradiciji smatra [[Krist]]ovom [[Trnova kruna\|trnovom krunom]]. 1804. uz prisustvo pape [[Pio VII.\|Pija VII.]] u katedrali je okrunjen [[Napoleon Bonaparte\|Napoleon]]. Nakon što je 1944. godine Pariz oslobođen od njemačke okupacije, pod svodovima katedrale pjevao se himan [[Magnificat]], a 1970. u njoj su slavljeni pogrebni obredi francuskog predsjednika [[Charles de Gaulle\|De Gaullea]]. [[Datoteka:Incendie Notre Dame de Paris.jpg\|mini\|Požar na katedrali Notre-Dame (nekoliko trenutaka prije urušavanja krovišta), travanj 2019.]] Vijekovima je katedrala, koja ima status [[Manja bazilika\|papinske bazilike]], bila jedna od najvećih građevina zapadne civilizacije. Bila je inspiracija brojnim umjetničkim djelima među kojima je i knjiga [[Victor Hugo\|Victora Hugoa]] ''[[Zvonar crkve Notre-Dame]]''. Od početka 21. stoljeća katedralu godišnje posjećuje oko 14 milijuna turista i hodočasnika, što je čini najposjećenijom građevinom u cijeloj Europi. 2013. godine katedrala je slavila svoj 850. rođendan. U večeri 15. travnja 2019. godine katedrala Notre-Dame je pretrpjela razarajući požar koji je uništio drveno krovište katedrale i veliki dio njezine unutrašnjosti. Stoga mnoge činjenice koje će biti navedene u članku su podložne značajnijim promjenama. Redak 64: Krajem revolucionarne diktature te nedugo nakon sklapanja [[konkordat]]a Francuske države s papom, 18. travnja 1802. godine katedrala je ponovno namjenjena katoličkoj liturgiji. Brzo su izvršene nužne izmjene i obnove kako bi se u prosincu 1804. ondje za cara Francuza okrunio Napoléon Bonaparte. Tom prigodom katedrala je prividno izbjeljena vapnom te ukrašena radovima Charlesa Perciera i Pierrea Fontainea koji su trebali sakriti njezinu zapušteno stanje. Nakon kraja napoleonskog doba, katedrala se nakon desetljeća nebrige našla u tako tragičnom stanju da su gradski upravitelji razmatrali o mogućnosti da je u potpunosti sruše. [[Romantizam\|Romantičarski]] pisac [[Victor Hugo]], veliki zaljubljenik u Notre-Dame, piše svoj roman ''[[Zvonar crkve Notre-Dame]]'' (objavljen 1831. godine) koji je imao ogroman uspjeh među publikom te je uspio pobuditi svijest stanovništva o neizmjernoj vrjednosti ove građevine. Ta ~~svjest~~svijest postala je utoliko ~~snažnije~~snažnija jer su te iste godine opljačkani trezor i zgrada nadbiskupije, a mnogi vitraji su razbijeni od strane protumonarhijskog pokreta u Francuskoj. Ovim je Victor Hugo neizmjerno pridonio očuvanju katedrale Notre-Dame. Ministarstvo za kult pokrenulo je stoga program obnove. Za vođe obnove izabrani su Jean-Baptiste Antoine Lassus i [[Eugène Viollet-le-Duc]]. Državni parlament odobrio im je 1845. godine 2 650 000 [[Francuski franak\|franaka]]. No ovaj maleni budžet iscrpljen je već 1850. godine. Dodjeljeno je stoga novih 12 milijuna. Nakon smrti Lassusa 1857. godine, Viollet-le-Duc sam dovršava radove 31. svibnja 1864. godine. Redak 72: ==== Nakon obnove iz 19. stoljeća ==== Socijalistička [[Pariška komuna]] iz 1871. godina skoro je uništila katedralu. Nekoliko pobunjenika je čak podmetnulo požare ~~koje~~koji su vrlo brzo stavljeni pod kontrolu i nisu prouzročili veće štete. Katedrala je prošla kroz dva svjetska rata bez velikih oštećenja.

Katedrala Notre-Dame u Parizu: razlika između inačica