Bošnjačko-hrvatski sukob: Sarajevo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
 
[[19. srpnja]] [[1992.]] HVO sa Stupa je priopćio da su njihovi čelnici toga dana fizički napadnuti od strane Vojne policije Armije BiH. [[21. srpnja]] - Armija BiH krenula u akciju razbijanja agresorskih snaga u Nedžarićima, koja nije okončana uspjehom. Na kolegiju GŠ kao jedan od razloga za neuspjeh ove akcije navodi se neblagovremno uključenje snaga HVO-a Velimira Marića. Kasnije optužbe o neuključivanju i nebranjenju Sarajeva pokazale su da su izvješća tzv. Armije BiH netočna i s ciljanom namjerom omalovažavanja Hrvata. [[23. srpnja]] - Povodom nesporazuma koji su se javili u odnosima Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, na Stupu je održan sastanak između najviših dužnosnika HVO-a Stup i predstavnika GŠ Armije BiH. [[29. kolovoza]] - U priopćenju za javnost HVO sa Stupa izrekao svoje stajalište o postavljanju hrvatskih kadrova u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.
 
 
VOS GS HVO [[22. srpnja]] 1992. izvijestio je da je bilo problema u odnosima između HVO i muslimanskih snaga TO. Postoje dva zapovjedništva. Dok se HVO bori i drži borbene crte prema Srbima, muslimanska TO bježi s položaja, paradira po gradovima, pljačka i bacaju ljagu na HVO. Na prostoru srednje Bosne svi zapovjednici TO su pripadnici bivše JNA. Središte muslimanskog fundamentalizma je u Zenici, gdje se pripremaju i obučavaju jedinice za djelovanje protiv postrojbi HVO, iste se obučavaju u mudžahedinskom stilu (fanatizam). <ref>[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti, Slobodanpraljak.com] dokument Operativna zona Srednja Bosna - Zborno područje Vitez, preuzeto 17. ožujka 2018.</ref>
 
HVO je bio podijeljen unutar sebe, između Velimira Marića koji je vodio HVO na Stupu, te Marinka Pejića koji je vodio HVO na području općine Novo Sarajevo. Slavko Zelić se rujna 1992. pridružio HVO-u i izabran je zapovjednikom sarajevskog HVO-a. Poduzeo je aktivnosti radi organiziranja ustroj jedinstvenog HVO-a u Sarajevu u rujnu 1992. godine. Mediji iz Sarajeva koje je nadzirala muslimanska vlast prozivala je Velimira Marića jer je odbijao priključiti HVO Teritorijalnoj obrani (kasnije Armiji BiH).<ref name="ČSP"/>
 
Protuhrvatska propaganda intenzivirala se kasnog ljeta 1992. godine. Mediji Muslimana puštali su dezinformacije, poput izmišljotine da su HVO i četnici održali zajedničku tiskovnu konferenciju u Kiseljaku. Veoma česte su provokacije prema Hrvatima, noćna ubistva, oružani napadi na snage HVO i optužbe za šurovanje sa četnicima. [[21. rujna]] 1992. snage tzv. Armije BiH smišljeno su napale položaje HVO-a. Scenarij su unaprijed razradile. Ušle su na područje Stupa, ubijali Hrvate, pljačkali i palili hrvatske kuće. Da bi prikrili svoj napad, zatim su pucali na četničke položaje, radi insceniranja napada na Stup četnika, niških specijalaca i srpskih oklopno-mehaniziranih snaga i njihov prodor na na šire područje Stupa. Srbi su logično reagirali na muslimansko puškaranje. Stvorio se privid srpskog napada na Stup. Četnici su nastavili napad. Masakr koji su počinili Muslimani nastavili su četnici. Opljačkali su i popalili sve kuće u [[Bare (Ilidža, BiH)|Barama]], inače čisto hrvatskom naselju. Kroz kuće su srpske snage prošli tenkovima i iza njih su ostajale ruševine, pregažena tijela i zgarišta. Ovako je tzv. Armija BiH postigla cilj da u zajedničkom djelovanju sa četnicima napravi pokolj na hrvatskom prostoru.<ref name="ZP Vitez6">[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20-%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf Ratni dokumenti] Zborno područje Vitez, Informacija VOS-a od 21.IX 1992. o stanju u Srednjoj Bosni. Informacija VOS GS HVO 7-26/92 od 8.X.1992., str. 6 (pristupljeno 3. studenoga 2018.)</ref>
 
Vojnu akciju 21. rujna 1992. popratila je muslimansko-bošnjačka zlobna propaganda. Okrivili su Hrvate i HVO "da neće da brane Stup". VOS GS HVO očekivao je da će muslimanske snage vjerojatno primijeniti ovakav scenarij i na Kiseljaku pa i njega uvući u rat i izložiti velikim razaranjima kao i Stup. Cijelo se vrijeme u muslimanskim sarajevskim medijima propagira građanska Republika kao sveti cilj tzv. Armije BiH, ne ostavljajući prostora nikakvoj drugoj opciji i ne vodeći računa odredbama sporazuma o prjateljstvu i suradnji između Hrvatske i BiH što jasno kazuje da muslimanski BiH političari nisi ni mislili ozbiljno realizirati njegove odredbe.<ref name="ZP Vitez6"/>
 
Vojnu akciju 21. rujna 1992. popratila je muslimansko-bošnjačka zlobna propaganda. Okrivili su Hrvate i HVO "da neće da brane Stup". VOS GS HVO izrazio je zabrinutost da bi oružani sukobi mogli eskalirati dalje po Srednjoj Bosni, Jablanici, Konjicu i Mostaru.<ref name="ZP Vitez6"/> Na Hrvatsku nisu mogli računati jer još uvijek nije bila dovoljno naoružana. Na ključnim južnim komunikacijama nije mogla pomoći, jer je Hrvatska još uvijek bila razdijeljena kopneno kod Maslenice, a pobunjeni Srbi bili su nadomak Zadra, Šibenika, prijetili su rušenjem Perućke brane, kod Dubrovnika Hrvatska je stalno bila izložena riziku ofenzive Vojske Republike Srpske, mogućeg ponovnog uključivanja Crne Gore u ratna djelovanja, a međunarodne sankcije protiv Srbije i Crne Gore još nisu dovoljno postigle učinak. <ref name="ČSP"/>
 
Krajem prosinca 1992. godine bio je sastanak u sjedištu Prvog korpusa Armije BiH. Tadašnji zapovjednik Armije BiH general [[Sefer Halilović]] pozvao je zapovjednika brigade HVO Kralje Tvrtko [[Slavko Zelić|Slavka Zelića]] na taj sastanak. Sudjelovali su svi zapovjednici Armije BiH ranga zapovjednika brigada i korpusa. Na sastanku se govorilo o ratnim ciljevima Armije BiH. Nakon dugog govora i sastanka Sefer Halilović je uskliknuo „Naš barjak će se viti u Pločama!“ Halilović je poslije opovrgnuo takvu izjavu te govorio „kako se radilo u humoru“.<ref name="ČSP"/> Budući tijek događaja u ratu i poslije rata pokazao je da je taj usklik bio stvarna nakana muslimansko-bošnjačkog vodstva.