Crvena Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 50:
Turski putopisac [[Evlija Čelebi]] (1611. - 1682.) je išao iz Hercegovine u [[Dubrovnik]] kao pašin izaslanik pa je tom prilikom proputovao čitavu južnu Dalmaciju. Opisujući te krajeve kaže da većinu stanovništva u [[Herceg Novi|Herceg Novom]] čine [[Albanci|Arnauti]], Bošnjani i [[Hrvati]] ([[Putopis Evlije Čelebija#Peti tom|V. tom]], 454.). Iz grada [[risan|Risna]] pošla je tada vojska da pokori odmetnike po planinama Pive i [[Nikšić]]a, kojoj se priključio i Evlija. Najprije su stigli u nahiju Pivu. Tu kaže, da su to sve čisti, pravi Hrvati, kojima daje i pridjevak [[neprijatelj|dušmani]] ([[Putopis Evlije Čelebija#Šesti tom|VI. tom]], 467.). Ovdje Evlija označuje dakle jugoistočne krajeve Crvene Hrvatske. S ovog pohoda stigla je vojska u [[Gatačko polje]]. Odatle je dubrovački poslanik, koji je nosio ostatak blaga (danka) krenuo u Carigrad. Sutradan su stigli glasnici od poslanika, da su ih napali [[kotor]]ski [[uskoci]]. Suhrab Mehmed-paša naredi Evliji, da ide spašavati blago. U vojni odred, koji je pošao tada u pomoć određeno je i tri stotine "dobro opremljenih, savršenih [[borac|gazija]] Hrvata".<ref>Fehim Spaho [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu] HercegBosna.org</ref>
[[Stefan_Uroš_II.]] u svoj povelji manastiru [[Manastir Banjska|Banjska]] ([[Povelja kralja Milutina manastiru Banjska|Svetostjepanska hrisovulja]]), pored ostaloga, navodi i mnoga osobna imena tadašnjeg vremena. Jedno od tih imena je i ime ''Hrvatin''. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Povelja kralja Milutina manastiru Banjska - Svetostefanska hrisovulja, str. 8.|year= 2011. |url= |publisher= Službeni Glasnik |location= Beograd |id= }}</ref><ref>{{Cite book|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 431. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref> [[Sava Petrović Njegoš]] u svom pismu, oblast [[Crmnica(oblast)|Crmnicu]] naziva Crvnicom: ''došli iz nahije Crvnice''. <ref>{{Cite book|last= Mladenović |first= Aleksandarр |authorlink= |coauthors= |title=Pisma : (izbor) / vladika Danilo, vladika Sava, pismo br. 119. |year=1996|url= |publisher= Obod|location= Cetinje|id=}}</ref> [[Milan Šufflay]] u knjizi ''Srbi i Arbanasi'' dovodi u vezu (u smislu naziva) Crvenu Hrvatsku i Crmnicu. Velikosrpski intelektualac, a po Ivanu Jastrebovu šarlatan i falsifikator [[Miloš Milojević]] u knjizi ''Odlomci istorije Srba i srpskih - jugoslavenskih - zemalja u Turskoj i Austriji'' povremeno spominje Hrvate. Bijela Hrvatska ili Donja Dalmacija mu je do rijeke Cetine, a Zetu smatra Crvenom Hrvatskom (Gornjom Dalmacijom), od rijeke Crni Drim prema jugu. Karpatski Hrvati (u Mađarskoj, Poljskoj i Galiciji) su mu po svojoj naivnosti, iz sažaljenja, na svoj prostor primili Mađare, koji su ih kasnije tlačili. Hrvate smatra jednim od srpskih plemena koji su se vremenom pod utjecajem papa odvojili služeći stranim, neprijateljskim interesima. Prema Hrvatima ima izuzetno tolerantan stav za razliku od Bugara, Mađara, Grko-rimljana, Nijemaca, Turaka i Škipa. Hrvate u antici nalazi i na Kreti.
== Etnogeneza Crv. Hrvatske ==
| |||