Materijal čeličnih vijaka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q4654381 na Wikidati |
Nadopunio Materijal čeličnih vijaka |
||
Redak 1:
[[datoteka:Vijci 36.png|mini|desno|300px|Wöhlerove krivulje ([[umor materijala]]) vijka M10 x 1 x 57 Č.4131: 1) vijak izrađen normalnim postupkom i 2) nakon izrade [[Toplinska obrada|poboljšan]] u solnoj kupci.]]
[[datoteka:Vijci 37.png|mini|desno|300px|Wöhlerove krivulje ([[umor materijala]]) vijka M10 x 1 x 57 Č.4131: 1) vijak predvaljan i nakon toga hladno [[valjanje|valjan]] navoj i 2) poboljšan s prethodno valjanim navojem.]]
'''Materijal čeličnih vijaka''' se dijeli u razrede [[Čvrstoća|čvrstoće]]: 4.6, 4.8, 5.8, 8.8, 9.8, 10.9, i 12.9; te dvije dodatne klase: 8.8.3 i 10.9.3. Navedene čvrstoće vrijede za [[temperatura|temperature]] do 350 [[Celzijev stupanj|°C]]. Iznad toga treba koristiti specijalne materijale. Oznaka razreda čvrstoće znači, za primjer oznake 6.8:
* prvi broj x 100 = 6 x 100 = 600 [[Njutn|N]]/[[Četvorni metar|mm<sup>2</sup>]] = R<sub>m</sub> (maksimalna [[čvrstoća]])
Line 5 ⟶ 9:
[[Vijak|Vijci]] razreda čvrstoće 6.8 i čvršći moraju oznaku razreda čvrstoće imati vidljivo otisnutu na glavi vijka. <ref> [http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/ke1_materijali_vj/1.UvodOsnove.pdf] "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.</ref>
== Materijal, izrada i kakvoća vijaka i matice ==
==Mehanička svojstva==▼
Materijal vijaka i matica je uglavnom žilav [[čelik]] s raznim svojstvima [[čvrstoća|čvrstoće]] i rastezanja. Mehanička i druga svojstva koja vijci i matice moraju imati, ovisna su o materijalu od kojeg su izrađeni. Zbog toga su svojstva [[materijal]]a vijaka i matica točno određena i propisana [[standard]]ima. Najvažniji među tim materijalima jesu čelici, [[mjed]] (mesing) i [[aluminij]]ske [[legure]].
Prema standardima vijci i matice se izrađuju u 6 kvaliteta. Vijci i matice za posebne namjene, na primjer postojani na visokim temperaturama, prema kemijskim utjecajima, otporni prema dinamičkim naprezanjima na niskim temperaturama, moraju se izrađivati od čelika za to prikladnih svojstava. Svojstva materijala vijaka od mjedi i drugih metala određena su također propisima standarda za te materijale. Mjed prvenstveno Ms 58 i 63 (CuZn40Pb3 i CuZn37) dolazi zbog svoje dobre [[vodljivost]]i u obzir u [[elektrotehnika|elektrotehnici]], za vijke i matice. Vijci od lakih metala (AlCuMg, AlMgSi i drugi) upotrebljavaju se za spajanje dijelova od lakih metala u visokogradnji ili za dijelove od drva i umjetnih masa. Zbog niske granice tečenja manje su podesni za dinamička i udarna naprezanja. Konstrukcije od lakih metala spajaju se u sve većoj mjeri visokoopterećenim vijcima od [[austenit]]nog kromnikal čelika.
Uz osnovni materijal za upotrebu vijaka i matica često je mjerodavna i kakvoća njihove izrade, što je obuhvaćeno potrebnim [[Tolerancija dužinskih mjera|tolerancijama]] i [[Tolerancija hrapavosti površine|klasama hrapavosti površine]]. Kvaliteta vijaka i matica ovisi također i o postupku izrade. Iz prikaza te ovisnosti Wöhlerovim krivuljama vidi se, kako o tome zavisi njihovo svojstvo, to jest njihova mehanička čvrstoća, odnosno izdržljivost.
Od vijaka i matica koji su uz mehanička opterećenja izloženi i djelovanju korozije (naročito u obalnim postrojenjima, na [[brod]]ovima, u vlažnim prostorijama), a nisu napravljeni od antikorozivnih materijala, traži se da budu još i zaštićeni. Zaštita vijčanih spojeva od korozije izvodi se s pomoću površinskih filmova od kemijski otpornijih tvari ([[cinčanje]]). Ti filmovi mogu se stvarati [[Metalizacija|nanašanjem]] ili [[difuzija|difuzijom]].
U postupke zaštite od korozije spadaju elektrolitičke metode ([[Elektroplatiranje|galvanizacija]] [[cink]]om, [[nikal|niklom]], [[krom]]om), uronjavanjem (na primjer u talinu cinka - [[vruće cinčanje]]), [[fosfatiranje]], nemetalni anorganski [[premaz]] i drugo. Difuzijski postupak primjenjuje se na primjer uspješno pri kromiranju vijaka. Kod svih takvih postupaka dobiju se vrlo tanki zaštitni površinski slojevi od 1 do 2 [[metar|μm]] (kod vrućeg cinčanja do 100 μm). U posebnim slučajevima upotrebljavaju se [[vijčani spoj]]evi od [[Nehrđajući čelik|nerđajućih austenitskih čelika]], kada su na primjer izloženi utjecaju agresivnih [[plin]]ova ili [[kiselina]]. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Elementi strojeva'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
▲== Mehanička svojstva ==
{| class="wikitable" border="1" style="text-align:center"
| |||