Operacija Neretva '93: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 51:
== Akcija ==
Početak akcije bio je [[4. rujna]] 1993. godine. Muslimansko-bošnjačke snage poduzele su ju na prostoru Hercegovine i južnog dijela središnje Bosne protiv Hrvata koje je branilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Osnovni cilj operacije bio je osvojiti područja Makljena i grada Prozora i zatim područja sela Vrdi, čijim bi osvajanjem u vrlo nepovoljan položaj došao zapadni dio Mostara koji je nadzirao HVO. Ispunjenjem tog cilja u prvoj fazi muslimansko-bošnjačkim snagama bi omogućilo nesmetanu prometnu povezanost vlastitih snaga 4., 6. i 3. korpusa te cjelovit nadzor na hidroenergetskim sustavima u dolini rijeke Neretve. To bi omogućilo napredovanje prema strateškim područjima s kojih je moguć nadzor nad dijelovima zapadne Hercegovine. Sekundarni učinak uspješno sprovođenje operacije Neretva '93 značilo bi potpuno osamljivanje enklava HVO-a u središnjoj Bosni koje licemjerna međunarodna zajednica nikad nije niti razmatrala proglasiti sigurnom oazom (safe heaven) i na kraju konačan kraj otpora snaga HVO-a u njima. <ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=264733 Polemos] Mijo Beljo: ZAMISAO I PRIPREMA OPERACIJE ARMIJE BiH NERETVA 93, 38/2016. (pristupljeno 2. svibnja 2019.)</ref> Potpunim opkoljivanjem enklava Hrvata u srednjoj Bosni, podijeljenih na manje dijelove u prethodnoj fazi, stvoriti preduvjete za lakše pojedinačno likvidiranje te tako etnički očistiti iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine te osigurati prostor za smještaj bošnjačkih izbjeglica koje su Srbi protjerali s drugih područja. Ovime bi se ostvarila potpuna politička kontrola nad spomenutim područjem što bi poslužilo kao argument za reviziju Vance-Owenova plana ili budućih planova na MKBJ u Ženevi. Plan i strategija djelovanja Armije BiH mogla je biti razrađena samo u Glavnom stožeru Armije BiH pod rukovodstvom njegova načelnika, Sefera Halilovića, u Sarajevu, a kasnije i u Zenici, u zapovjedništvu 3. korpusa ARBiH. Izbijanjem totalnog bošnjačko-hrvatskog rata, zacrtan je i posljednji cilj, preko Bugojna i Mostara prodrijeti dolinom Neretve prema Neumu te Pločama u Hrvatskoj, da bi isključivo bošnjačka država BiH dobila izlaz na Jadransko more i luku na Jadranskom moru.
[[5. rujna u Domovinskom ratu|5. rujna]] pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara.
[[6. rujna u Domovinskom ratu|6. rujna]] UNPROFOR se na zadarskom bijištu razmješta uz četničke položaje kako bi ih zaštitio od eventualnih hrvatskih odgovora na sve češću pucnjavu iz topova i minobacača, priopćeno novinarima iz HV u Zadru. 7. rujna U Pismu glavnom tajniku UN Boutrosu Ghaliju predsjednik HR Herceg-Bosne Mate Boban i predsjednik Zastupničkog doma Perica Jurić upozoravaju ga na nastavak muslimanske agresije i hipokriziju muslimanskog političkog vodstva koje se opredijelilo za politiku rata.
9. rujna Pobunjeni hrvatski Srbi napadaju na svim frontama: Gospić pretrpio nova velika razaranja, u Zadru jedna osoba poginula, a četiri ranjene, na središte Karlovca palo deset projektila, u Dugoj Resi poginuo civil, u Otočcu poginula jedna osoba a šest ih je ranjeno, u Ogulinu ranjene tri žene, kod Skradina ranjena dva mladića.
Pripadnici Armije BiH su u Grabovici, selu na krajnjem sjeveru mostarske općine, brutalno poubijali i izmasakrirali najmanje 32 tamošnjih Hrvata, sve civila. Samo selo je pod kontrolom muslimanskih snaga još od svibnja ove godine pa zločin ovih razmjera i brutalnošću u potpunosti začuđuje. U Sarajevu je tog tjedna od strane Armije BiH pretučeno i pritvoreno, bez ikakvog razloga, sedam pripadnika HVO-a, obavijestio predsjednik HVO-a Sarajeva Slavko Zelić.
10. rujna Hrvatska vojska kod Gospić oslobodila područje oko Divosela, Čitluka i Počitelja, a pobunjeni hrvatski Srbi u bijesu raketiraju i granatiraju hrvatske gradove: Karlovac, Dugu Resu, Ogulin, Gospić, Zadar, Skradin, Sinj... U napadu pobunjenih hrvatskih Srba na Karlovac poginulo pet civila, među kojima i jedna trudnica, a 20 osoba ranjeno. U selu Vrbica nedaleko Zavidovića pripadnici Armije BiH brutalno su ubili 6 tamošnjih Hrvata.
11. rujna Pobunjeni hrvatski Srbi i dalje ne miruju: tenkovski napad na Zadar; pogođena tvornica "Jamnica", a gađana je preko UNPROFOR-a, čije su cijevi uperene prema nama, govore pripadnici Hrvatske vojske u Jamnici.
12. rujna Nastavljeni žestoki napadi na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima: raketirana i prigradska mjesta Zagreba, Jastrebarsko (tri) i Samobor (četiri rakete tipa "orkan"), ranjeno šestero civila.
Ovo je službeni nadnevak po muslimanskim dokumentima. Od ovog dana zbog raketnog napada na Zagreb zrakoplovi stranih aviokompanija nisu slijetali u zagrebačku zračnu luku.
13. rujna Njemačka i Francuska poslat će stručnjake kako bi istražili mogućnosti gradnje luke u Jadranskom moru za Muslimane, rekao u Bonnu njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel.
Na hercegovačkom bojištu muslimanske snage su zauzele prostor od Doljana skoro do Blidinja, Grabovica, dijelove Bijelog Polja, te dio brda Huma u Mostaru. Ciljano selo Vrde nisu osvojili zato što je seoska obrana bila spremna. Dio terena muslimansko-bošnjačke snage nisu osvojile borbom, nego su ušetali u nebranjeni prostor. Kad su se suočili s hrvatskim otporom, bili su prisiljeni uzmaknuti zbog odlučna otpora hrvatskih snaga i nemogućnosti logističkog i borbenog držanja tog prostora. [[20. rujna]] 1993. načelno je dogovoreno da se nastavljaju ženevski mirovni pregovori. U muslimansko-bošnjačkom vodstvu postojale su dvije struje, istih ciljeva, ali drugačijih metoda. Jedni su bili za zauzimanje prostora mirnim putem (Šefko Omerbšić), računajući da će dobiti sve na pregovorima uključući i Neum, Ališpago je bio je vojno rješenje služeći se i pobunjenim hrvatskim Srbima.<ref>(boš.) [http://nkrbih.blogspot.com/2008/11/ ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 514, 15. prosinca 2007.] ''Izetbegovic poziva zagrebackog muftiju Šefku Omerbašica i traži da Ališpago naredi zaustavljanje operacije '' (pristupljeno 2. svibnja 2019.)</ref> 20. rujna su pregovarali na britanskom nosaču zrakoplov na Invisible, predsjednici Tuđman, Izetbegović (tako ga je priznavala međunarodna zajednica, legitimno nije bio jer su se morali rotirati predstavnici ostalih dvaju naroda na tom mjestu), Milošević i Bulatović. Istovremeno su snage ARBiH kojima su zapovijedali Delić, Gušić i Ališpago nisu stale s djelovanjima, nego su bile u osvajačkom naletu po Hercegovini i Srednjoj Bosni. 21. rujna je muslimanski čelnik Izetbegović poziva zagrebačkog muftiju Šefka Omerbašića i zatražio da Ališpago naredi zaustavljanje operacije. Ne zna se zašto je Izetbegović opet pokrenuo usporedni zapovijedni sustav. Nije znano ni kako ni zašto je Omerbašić dobio pravo miješati se u vojne poslove. Izetbegović nije pozvao zapovjedništvo 6. korpusa kao nadređenu, nego svog čovjeka iz usporedno sustava zapovijedanja Ališpagu.<ref>[https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/2017/03/01/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-okuna-3/ Hrvatsko nebo] ''UZP kroz svjedočenje Herberta Okuna 3.'' (Šestroka Herceg Bosna / Hrvatsko Nebo) (pristupljeno 2. svibnja 2019.)</ref> Razgovor su presrele hrvatske obavještajne službe i poslije je izašao u BHdanima. Zulfikar Ališpago bio je vrlo militantan i zastupao je da će biti muslimansko samo ono gdje mu vojska zauzme. Htio je da Herceg-Bosna kapitulira i namjeravao je iskoristiti pobunjene Srbe.
| |||