Vjeverice: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 161.53.180.20 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 77.243.16.111
Oznaka: brzo uklanjanje
-višak
Redak 23:
'''Vjeverice''' je zajednički naziv za životinje iz porodice ''Sciuridae'', iz reda glodavaca.
 
Tipičan predstavnik ove porodice su vjeverice sa dugačkim repom, koje naseljavaju [[Europa|Europu]], [[Azija|Aziju]] i [[Amerika|Amerike]]. Također, u porodici Sciuridae su i [[leteće vjeverice]], dok leteće vjeverice iz porodice ''Anomaluridae'' koja naseljavaju [[Afrika|Afriku]] nisu iz ove skupine. Najpoznatija vrsta vjeverice je [[Crvena vjeverica]], tj. Dorian.
 
== Opis ==
Redak 38:
== Rasprostranjenost ==
U Europi žive samo dvije vrste vjeverica-siva i [[crvena vjeverica]].
Na svijetu je poznato oko 200 vrsta vjeverica. No, uz crvenu vjevericu, koja je do 70-ih godina prošlogaprošlog stoljeća bila jedini stanovnik Europe, na starom kontinentu odnedavna viđamo i sivu. Prvi primjerci, uvezeni iz [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], pušteni su u [[Italija|Italiji]], da bi se u posljednjih 50-ak godina nevjerojatno proširili i ugrozili opstanak zaštićene crvene vjeverice.
 
Zbog kitnjasta, uspravno položena repa te gotovo ljudskog izgleda dok sjede na stražnjim šapama i grickaju hranu, ti predivni glodavci svima su dobro znani i često se mogu vidjeti u parkovima u naseljima. Sive vjeverice ljeti često zadobiju svijetlo smećkastocrvenusmeđkastocrvenu nijansu, posebno na leđima i bokovima pa ih je lako zamijeniti s crvenima. Crvene, pak, za zimskih mjeseci imaju dlakave čuperke na vrhovima uški koje sive vjeverice nemaju nikada.
 
Obje vrste vjeverica vole [[Obična lijeska|lješnjake]]. No, sivih je više pa su i proždrljivije, premda bi se mogle zadovoljiti i [[žir]]evimaovima koje crvene ne vole, jer ih ne mogu dobro probaviti. Ni jedna vrsta vjeverica ne hibernira, iako su manje aktivne, pa je u hladnim [[zima]]ma u prednosti siva vjeverica koja nakupi znatno deblji sloj zaliha [[masti]]. U [[Velika Britanija|Velikoj su Britaniji]] lokalne populacije crvenih vjeverica nestale u samo 15 godina nakon dolaska sivih vjeverica.
 
Kad pronađe lješnjak, vjeverica najprije provjeri je li jestiv, no ponekad ga ne pojede odmah već spremi u spremište hrane za crne dane. Mirisnim žlijezdama na usnama vjeverica označava hranu, koju će zakopati što je dublje moguće, na mekanu terenu, a potom, uzdignuta repa, krenuti u novu potragu. Miris lješnjaka osjetit će čak i pod snježnim pokrivačem.