Inačica od 10. svibnja 2019. u 21:42 uredi Petar Rok (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 189 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 10. svibnja 2019. u 21:49 uredi ukloni ovu izmjenu Petar Rok (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 189 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 9: \|teritorij= \|ishod= nadmoćna pobjeda kršćanskih snaga \|strana1=[[Slika:Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svg\|20x22px]] [[Sveto Rimsko Carstvo\|Nadvojvodstvo Austrija]]<br>[[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima\|Kraljevina Hrvatska]]<ref>(mađ.) Liptai Ervin: Magyarország hadtörténete (Military history of Hungary), Zrínyi Katonai Kiadó (Zrínyi Military Publisher), Budapest 1985. 1985. ISBN 963-326-337-9</ref> <br>[[Kraljevina Ugarska]]<br>[[Slika:Wuerttemberg_Banner.svg\|20x22px]] [[Vojvodstvo Württemberg]]<ref>(mađ.) [http://mek.oszk.hu/09400/09477/html/0019/1699.html c) A péterváradi csata 1716 augusztus 5.-én. (Bánlaky József: A magyar nemzet története)]</ref> \|strana2=[[Slika:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg\|20x22px]] [[Osmansko Carstvo]] <br> [[Slika:Gerae-tamga.png\|20x22px]] [[Krimski kanat]]<br>odmetnuti [[kuruc]]i \|strana3= Redak 15: \|zapovjednik2 = [[Slika:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg\|20x22px]] [[Silahdar Damad Ali-paša\|Damad Ali-paša]] † \|zapovjednik3= \|postrojbe1 = 60.000<ref name="Spencer" />–91.300 (41.000 njemačkih, oko 42.000 ugarskih i hrvatskih pograničnih vojnika<ref>''Military History of Hungary'', Zrínyi Military Publisher, 1984.</ref> oko 8.000 vojnika petrovaradinskog garnizona<ref name="vojvodina">(srp.) [https://web.archive.org/web/20170805182120/http://www.vojvodina.com/naslovna/arhiva7/060807.html Vojvodina.com] M. Vn. Plotun u sećanje na heroje. Preuzeto iz lista "Dnevnik" od 07. kolovoza 2006. </ref> \|postrojbe2 = \|postrojbe3= Redak 29: 1716. je veliki vezir Damat Ali-paša okupio 150.000 osmanskih vojnika kod Beograda.<ref name="Spencer">''A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East'', Vol. II, ed. Spencer C. Tucker, (ABC-CLIO, 2010), 721.</ref> U jezgri vojske bilo je 40.000 [[janjičar]]a, 20.000 [[spahija]] i 10.000 Tatara, zajedno s nešto odmetničke [[kuruci\|kuručkog]] konjaništva. Kod Zemuna su prešli Savu koncem srpnja i došli na desnu obalu Dunava prema [[Srijemski Karlovci\|Srijemskim Karlovcima]], na habsburškom teritoriju. Tatari, Moldavci i kuruci ušli su u [[Transilvanija\|Transilvaniju]], ali transilvanske snage nisu bile protivnik po mjeri Tatarima.<ref>Magyarország története 1526-1686 (History of Hungary 1526-1686), Autori: Zsigmond Pach i Ágnes Várkonyi, Akadémia Kiadó (Akadémia Publisher), Budapest 1985. ISBN 963-05-4098-3</ref> Zapovjednik kršćanskih snaga princ Eugen Savojski odlučio je sraziti se s osmanskim snagama kod Petrovaradina. Dao je izgraditi utvrđenog logora unutar petrovaradinske tvrđave i ondje smjestio carsku vojsku od 83.300 vojnika koji su bili u maršu iz stožera u [[Futog]]u. U tvrđavi je bio garnizon od 8000 vojnika.<ref name="vojvodina" /> U austrijskoj vojsci bili su hrvatsko i ugarsko pješaštvo te konjaničke regimente od oko 42.000 ljudi, pogranični vojnici iz Vojvodine i pomoćne snage iz Württemberga.<ref>[http://mek.oszk.hu/09400/09477/html/0019/1699.html A péterváradi csata (Bánlaky József: A magyar nemzet története)]</ref> Osmanska vojska je pristigla 3. kolovoza 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog jutra 5. kolovoza odgovorila je izlaskom izvan utvrde.<ref name="narod"/> Današnje procjene govore da su osmanske snage navalile s oko 150.000 vojnika, u kojima je bilo i oko 10.000 [[Krimski Tatari\|krimskih Tatara]]. Nasuprot njih je bila kršćanska carska vojska brojala je oko 65.000 vojnika, a s pomoćnim postrojbama "narodne milicije" ukupno je imala oko 90.000 vojnika. Iako uz mnogobrojne vojnike, okončana je u svega nekoliko sati. Napredna vojna saznanja kršćanske civilizacije pobijedila su zaostale vojne nauke jedne orijentalne vojske koja je zaostala na zasadama fanatizma i pljačke pograničnih područja. Princ Eugen razdvojio je osmansko [[pješaštvo]] od konjaništva. Carsko [[konjaništvo]] je na lijevom krilu potisnulo osmanske spahije konjanike u močvaru koje je tu izgubilo mobilnost. Prepušteni sebi našli su se [[janjičari]] u središtu koje je napalo carsko konjaništvo. Razbijena osmanska vojska uspaničila se i pošla povlačiti. Povlačenje je bilo u rasulu. Da bi spriječio raspad svojih vojnih crta osobno se u borbu uključio sami veliki vezir. U jednom trenutku bitke pogodila ga je topovskakugla. Bitka je bila gotova već poslije 11 sati.<ref name=dbp/>

Bitka kod Petrovaradina 1716.: razlika između inačica