Inačica od 10. svibnja 2019. u 21:49 uredi Petar Rok (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 189 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 10. svibnja 2019. u 21:57 uredi ukloni ovu izmjenu Petar Rok (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 189 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 32: Zapovjednik kršćanskih snaga princ Eugen Savojski odlučio je sraziti se s osmanskim snagama kod Petrovaradina. Dao je izgraditi utvrđenog logora unutar petrovaradinske tvrđave i ondje smjestio carsku vojsku od 83.300 vojnika koji su bili u maršu iz stožera u [[Futog]]u. U tvrđavi je bio garnizon od 8000 vojnika.<ref name="vojvodina" /> U austrijskoj vojsci bili su hrvatsko i ugarsko pješaštvo te konjaničke regimente od oko 42.000 ljudi, pogranični vojnici iz Vojvodine i pomoćne snage iz Württemberga.<ref>[http://mek.oszk.hu/09400/09477/html/0019/1699.html A péterváradi csata (Bánlaky József: A magyar nemzet története)]</ref> [[2. kolovoza]] izbile su prve čarke između carskih i osmanskog konjaništva. Veliki vezir je odmah rasporedio 30.000 janjičara naspram carskih položaja. Iskopali su [[saper\|sapove]] i počeli granatirati tvrđavu. Osmanska vojska je pristigla 3. kolovoza 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog jutra 5. kolovoza odgovorila je izlaskom izvan utvrde.<ref name="narod"/> Današnje procjene govore da su osmanske snage navalile s oko 150.000 vojnika, u kojima je bilo i oko 10.000 [[Krimski Tatari\|krimskih Tatara]]. Nasuprot njih je bila kršćanska carska vojska brojala je oko 65.000 vojnika, a s pomoćnim postrojbama "narodne milicije" ukupno je imala oko 90.000 vojnika. Iako uz mnogobrojne vojnike, okončana je u svega nekoliko sati. Napredna vojna saznanja kršćanske civilizacije pobijedila su zaostale vojne nauke jedne orijentalne vojske koja je zaostala na zasadama fanatizma i pljačke pograničnih područja. Princ Eugen razdvojio je osmansko [[pješaštvo]] od konjaništva. Carsko [[konjaništvo]] je na lijevom krilu potisnulo osmanske spahije konjanike u močvaru koje je tu izgubilo mobilnost. Prepušteni sebi našli su se [[janjičari]] u središtu koje je napalo carsko konjaništvo. Razbijena osmanska vojska uspaničila se i pošla povlačiti. Povlačenje je bilo u rasulu. Da bi spriječio raspad svojih vojnih crta osobno se u borbu uključio sami veliki vezir. U jednom trenutku bitke pogodila ga je topovskakugla. Bitka je bila gotova već poslije 11 sati.<ref name=dbp/>▼ Osmanska vojska je pristigla [[3. kolovoza]] 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. <ref name="narod"/> Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog jutra 5. kolovoza odgovorila je izlaskom izvan utvrde.<ref name="narod"/> Jezgra je tek prešla Dunav preko dva pontonska mosta nakon što su se ulogorili. ▲Osmanska vojska je pristigla 3. kolovoza 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog jutra 5. kolovoza odgovorila je izlaskom izvan utvrde.<ref name="narod"/> Današnje procjene govore da su osmanske snage navalile s oko 150.000 vojnika, u kojima je bilo i oko 10.000 [[Krimski Tatari\|krimskih Tatara]]. Nasuprot njih je bila kršćanska carska vojska brojala je oko 65.000 vojnika, a s pomoćnim postrojbama "narodne milicije" ukupno je imala oko 90.000 vojnika. Iako uz mnogobrojne vojnike, okončana je u svega nekoliko sati. Napredna vojna saznanja kršćanske civilizacije pobijedila su zaostale vojne nauke jedne orijentalne vojske koja je zaostala na zasadama fanatizma i pljačke pograničnih područja. Princ Eugen razdvojio je osmansko [[pješaštvo]] od konjaništva. Carsko [[konjaništvo]] je na lijevom krilu potisnulo osmanske spahije konjanike u močvaru koje je tu izgubilo mobilnost. Prepušteni sebi našli su se [[janjičari]] u središtu koje je napalo carsko konjaništvo. Razbijena osmanska vojska uspaničila se i pošla povlačiti. Povlačenje je bilo u rasulu. Da bi spriječio raspad svojih vojnih crta osobno se u borbu uključio sami veliki vezir. U jednom trenutku bitke pogodila ga je topovskakugla. Bitka je bila gotova već poslije 11 sati.<ref name=dbp/> Ishod bitke također je odredio buduće događaje. Poraz nije bio tek neuspjeli napad, nego je bio strahovit. Zbog težine poraza, Osmanlije bi dugo trebalo za ponovo prikupiti toliko za rat sposobne vojske, uvježbanih vojnika, a zaostajanje u sve skupljoj vojnoj tehnologiji dostupnoj samo na Zapadu osiromašeno orijentalno carstvo više nije moglo nadoknaditi. Osmanlijama je Eugen Savojski trajno je zatvorio mogućnost ponovnog osmanlijskog osvajanja ugarskog i hrvatskog Podunavlja.<ref name=dbp/>

Bitka kod Petrovaradina 1716.: razlika između inačica