Enformel: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m Ispravljen Ref tag s Denegri na Rus, Z. |
||
Redak 13:
== Nagovještaj u Hrvatskoj ==
Priča o enformelu u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] započinje [[Slavko Kopač|Slavkom Kopačem]], koji formalno ne pripada umjetnosti koju danas nazivamo enformelističkom. Ali, to je umjetnik koji je u vrijeme neposredno nakon ratnih previranja stigao u francusku metropolu i potaknut iskustvima Fautriera i Dubuffeta, počeo stvarati nekonvencionalnu umjetnost inspiriranu takozvanom otvorenom djetinjom vizijom<ref name="
== Podjela enformela: enformel materije i geste ==
S obzirom da su ličnosti koje smatramo predstavnicima enformela na različit način pokazivali svoje shvaćanje umjetnosti, i njihov se rad mora promatrati kroz prizmu individualnosti. Zbog toga dolazimo do nezahvalne uloge podjele, odnosno grupiranja umjetnika s ciljem lakšeg sagledavanja i shvaćanja ovog fenomena. Zdenko Rus u knjizi „[[Apstraktna umjetnost]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] 1: slikarstvo, egzistencija, apstrakcija“ spominje postojanje dviju struja. U prvu je svrstao umjetnike koje smatra zagovornicima raskida s predstavljačkim konceptom slike, uz upotrebu ne-slikarskih materijala i tehnika, čija je misao vodilja zaobilaženje geste i težnja ka monokromiji. U tu skupinu svrstao je umjetnike kao što su Feller, Kulmer, [[Vlado Kristl|Kristl]], Gattin, Vaništa, Jevšovar, Seder, Horvat i Jelinić. Njima je kao opreku postavio drugu struju koja ostaje u domeni tradicionalnog shvaćanja slike, gdje se ipak prepoznaju tragovi forme i kompozcije. Kako bi pobliže opisao njihov pristup iskoristio je naziv afirmativni ili pozitivni enformel, imajući pritom na umu način slikanja, tj. činjenicu da je djelo lišeno prizora, ali nije lišeno mogućnosti evociranja značenja. Zdenko Rus je ovdje svrstao radove [[Ordan Petlevski|Petlevskoga]], Kulmera, Kaline, Perića, Dogana i Biserke Baretić koji su jedno vrijeme proveli u Majstorskoj radionici [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i kasnije oformili grupu Mart. U nastavku uključuje umjetnike koji su svojim fazama u stvaralaštvu šezdesetih godina dotakli ovakav način shvaćanja slikarstva, kao što su Ivančić, Murtić i Kinert te kipari Džamonja, Luketić i Bahorić. Upravo je za ovakve granične slučajeve 1968. godine Igor Zidić rekao da su se bavili apstrahiranjem predmetnosti, drugim riječima da predmetna osnova djela nije dominantna, ali je itekako prisutna.<ref name="
=== Enformel materije - radikalni enformel ===
'''Ivo Gattin''' je umjetnik koji u hrvatskoj umjetnosti predstavlja okosnicu „druge umjetnosti“, a ujedno je i njen najznačajniji predstavnik. Poznato je da je Gattin upoznao djela stranih umjetnika, također zagovornika nekonvencionalnog izričaja, kao što su Burri, Wols, Tápies, Schumacher i drugi, i da su upravo oni bili uzori za njegova enformelna traganja. On od početka odustaje od tradicionalnog oblikovanja i usmjerava se prema novim načinima slikarske prakse sve do potpune razgradnje svih tradicionalnih odrednica slikarstva. Upravo ga se iz tog razloga smatra najranijim, kao i najradikalnijim primjerom neikoničke struje enformela naših prostora.<ref name="
''' Eugen Feller''' je drugi istaknuti pripadnik ove prve, radikalnije struje enformela, koji u razdoblju od [[1960.]]-[[1962.]] godine radi seriju slika „Malampije“ u kojima miješa pigment, cement, gips i katran u gustu masu, koju zatim baca na jutenu podlogu da bi ju kasnije palio i kao rezultat dobio čađavu i valovitu strukturu slike.
Redak 26:
'''Ferdinand Kulmer''' je kroz svoje umjetničko djelovanje prešao gotovo sve faze enformelističkog stvaralaštva. Grupi Mart priključio se [[1957.]] godine kada radi tašistička djela, da bi se od [[1959.]] priklonio struji monokromnih serija i zagastih tonova debelo namazanima radi reljefnosti. Nakon toga istraživao je slikarstvo geste i spontanog curenja dripping tehnike. Do nešto drugačijeg načina rada došao je sedamdesetih godina kada počinje raditi umjetnost koja se u literaturi naziva kaligrafskim enformelom pod utjecajem istočnoazijske kaligrafije.<ref name="Puljiz"> Puljiz, K., "Enformel i hrvatsko slikarstvo", diplomski rad, Zagreb, 2004. str. 37</ref>
'''Šime Perić''' prvi je hrvatski umjetnik koji je u svom radu koristio tehniku drippinga pri stvaranju djela. Njegov je rad možda najbolje opisao Radoslav Putar kada je rekao: „Munje crnog laka na „prljavom“ fondu, mlazevi sivila, razlivene kaplje, skrutnuti potoci crvene boje pokazuju kako zanimljive mogu biti igre slučaja u sukobu različitih materijala“.<ref name="
'''Edo Murtić''' pripada liniji umjetnika koji su jednoj svojoj fazi rada dotakli način rada karakterističan za „drugu umjetnost“. Murtić [[1951.]] godine boravi u [[Amerika|Americi]] i [[Kanada|Kanadi]] gdje se upoznaje s [[Jackson Pollock|Pollockovim]] slikarstvom, a na povratku nastaje serija slika „Doživljaj Amerike“. U svojim djelima ne odmiče se od prikaza pojavnog svijeta, međutim, jezik kojim se koristi je slobodan i nesputan. Tek se šezdesetih priključuje apstrakcji monokromnim i tamnim djelima kojima se uklapa u tjeskobnu atmosferu enformelovaca, da bi mu u desetljeću kasnije djela obilježile psihičke improvizacije kolorita svedenog na primarne boje presječene crnim dijagonalama.
Redak 39:
'''Marijanu Jevšovaru''' glavna će preokupacija, koja će ga pratiti kroz čitavo stvaralaštvo, biti negiranje slike uz apsolutnu slobodu izričaja. Pri opisu njegovoga slikarstva možemo uočiti kako je zagovarao antiiluzionizam, nemimetiku i monokromatiku. Za njega djelo nikada nije bilo dovršeno, on je uvijek iznova preslikavao, brisao i premazivao svoja platna. Ono što ga je odijelilo od radikalne struje kakvu je zastupao Gattin, jest činjenica da nije imao Gattinovsku crtu uništavanja djela, već je želio svesti sliku na nultu točku. Iz toga razloga povjesničari umjetnosti često uz njegov rad spominju kako je njegovao estetiku ružnog.
'''Đuro Seder''' u svojem je radu koristio ruke i trljao boju na platno, no pritom ipak nije koristio ne-slikarske materijale. Na njegovim se radovima mogu pronaći svjetlosni punktevi, a svoja je djela pokušavao svesti na tzv. nultu točku.<ref name="
'''Vlado Kristl''', ujedno i bivši [[EXAT 51|egzatovac]], ostao je zapamćen u povijesti naše umjetnosti i po svojoj seriji „Pozitiva“ i „Negativa“. U njima je jasno vidljivo kako ne teži evociranju predmetnosti, njegova djela su monokromatska, a intervencija na platno također nije agresivna. [[Vlado Kristl|Kristil]] je, dakle, nereferencijalan i usmjeren na materiju.
| |||