Sankt-Peterburg: razlika između inačica

| izvorno_ime =<small>''Санкт-Петербу́рг''</small>

| slika_panorama =Spb collage.JPG

| opis_slike =Engleska četvrt s katedralom sv. Isaka, Petropavlovska tvrđava, Trg Dvora, Zimski dvorac, Petrov dvorac, Nevski prospekt

| slika_zastava =Flag of Saint Petersburg Russia.svg

| vrsta_vlasti =

| titula_vođe = [[Guverner]]

| površina_bilješke =

| visina =

| visina_izvor =

| visina_max =

| visina_min =

| stanovništvo_bilješke =

| stanovništvo_uže =

| stanovništvo_uže_gustoća =

| stanovništvo_šire_gustoća =

| stanovništvo_prazno1_ime =

| poštanski_broj =

| pozivni_broj =

| slika_karta = RussiaSaint Petersburg federal city 2005.png

| opis_karte = Položaj Sankt Peterburga u Rusiji

| slika_karta1 =

| veličina_karte1 =

| opis_karte1 =

| bilješke =

}}

'''Sankt-Peterburg'''<ref>http://pravopis.hr/pravilo/spojnica/68/</ref> ([[ruski|rus]]. ''Санкт-Петербу́рг'', [[Međunarodna fonetska abeceda|MFA]] [ˈsankt pʲɪtʲɪrˈburk], od 1914. do 1924. ''Petrograd'', [[ruski|rus]]. ''Петроград'', [[Međunarodna fonetska abeceda|MFA]] [pʲɪtrɐˈgrat], od 1924. do 1991. ''Lenjingrad'', [[ruski|rus]] ''Ленинград'', [[Međunarodna fonetska abeceda|MFA]] [lʲɪnʲɪnˈgrat]) je grad i [[Ruski federalni subjekti|federalni subjekt]] ([[Ruski savezni gradovi|savezni grad]]) u [[Rusija|Rusiji]], smješten na rijeci [[Neva|Nevi]] na vrhu [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]] na [[Baltičko more|Baltičkom moru]]. Često se pojednostavljeno naziva ''Peterburg'' (rus. ''Петербург'') dok je neformalno poznat i kao ''Piter'' (rus. ''Питер'', MFA [ˈpitʲɪr]), kako ga zovu njegovi stanovnici.

 

Relativno je mlad grad, nastao početkom 18. stoljeća, nakon što je Rusija od [[Švedska|Švedske]] osvojila Ingriju. Osnovao ga je 27. svibnja 1703. [[Popis ruskih vladara|car]] [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petar I. Veliki]], te je bio glavni grad [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] više od dvjesto godina (1713.–1728. i 1732.–1918.), do [[Ruska revolucija|ruske revolucije]] 1917., kada je prijestolnica preseljena natrag u [[Moskva|Moskvu]].<ref>''Nicholas and Alexandra: An Intimate Account of the Last of the Romanovs and the Fall of Imperial Russia'' (Athenum, 1967) by Robert K. Massie, ASIN B000CGP8M2 (also, Ballantine Books, 2000, ISBN 0-345-43831-0 and Black Dog & Leventhal Publishers, 2005, ISBN 1-57912-433-X)</ref> Sankt Peterburg je s 4,6&nbsp;milijuna stanovnika drugi najveći ruski grad, i četvrti u [[Europa|Europi]] nakon [[Istanbul]]a, [[London]]a i Moskve. Grad je značajno europsko kulturno središte i važna ruska luka na Baltičkom moru.

Sankt Peterburg često se naziva najzapadnijim ruskim gradom.<ref>V. Morozov. ''The Discourses of Saint Petersburg and the Shaping of a Wider Europe''. Copenhagen Peace Research Institute. 2002. [http://www.ciaonet.org/wps/mov02/ Ciaonet.org]</ref> Među svjetskim gradovima s više od milijun stanovnika, Sankt Peterburg je najsjeverniji. Povijesni centar Sankt Peterburga i pripadajući ansambl, tvore mjesto [[Popis mjesta svjetske baštine u Europi|svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a. Grad je također sjedište muzeja [[Ermitaž]], najveće umjetničke galerije u svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.geographia.com/russia/peter02.htm |title=Exploring St. Petersburg / The Hermitage |publisher=Geographia.com |date=1990-01-06 |accessdate=2010-01-25}}</ref> Kao rusko političko i kulturno središte tijekom više od 200 godina, često se smatra ruskom "sjevernom prijestolnicom", te je tijekom svoje povijesti nazivan i [[Venecija sjevera|Venecijom sjevera]] ili sjevernom [[Palmira|Palmirom]]. U gradu je veliki broj stranih konzulata, sjedišta međunarodnih kompanija, banaka i drugih poslovnih subjekata.

== Povijest ==

 

Ruski car [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petar I. Veliki]] vodio je politiku kojom je u Rusiju želio uvesti zapadne vrijednosti, te je radi toga želio osnovati novu prijestolnicu bliže Europi, jer se u to doba do Moskve vrlo dugo putovalo. Dana 1. svibnja 1703., ([[Julijanski kalendar]]), tijekom [[Veliki sjeverni rat|velikog sjevernog rata]], Petar veliki osvojio je [[Švedska|švedsku]] tvrđavu Nyenskans na rijeci Nevi u Ingriji. Nekoliko tjedana kasnije, 27. svibnja 1703., (16. svibnja, Julijanski kalendar),<ref name="hughes66">{{cite book|last=Hughes|first=Lindsey|title=Peter the Great: a Biography|year=2004|publisher=Yale University Press|isbn=030010300X|pages=66}}</ref><ref name="Dates">Official website of St.&nbsp;Petersburg. [http://eng.gov.spb.ru/figures St.&nbsp;Petersburg in Figures]</ref> više nizvodno, na otoku Zajači, 5 km od ušća rijeke u Finski zaljev, započeo je gradnju Petropavlovske tvrđave koja je postala prvom zidanom građevinom novoga grada. Grad je tada službeno nazvan po svom zaštitniku, [[apostol]]u [[Sveti Petar|Svetom Petru]], ali mnogi smatraju da je njegov osnivač grad nazvao po sebi. Izvorno je ime trebalo zvučati [[Nizozemski jezik|nizozemski]], jer je Petar Veliki cijenio nizozemsku kulturu kao i radi uvođenja zapadnjačkih vrijednosti u carsku Rusiju.<ref name="massie">''Peter the Great: His Life and World'' (Knopf, 1980) by Robert K. Massie, ISBN 0-394-50032-6</ref>

Bili su pozvani mnogi arhitekti, inženjeri i graditelji iz cijele Europe koji su isušili [[Močvara|močvaran]] prostor i sagradili jedan od najmodernijih tadašnjih gradova. Prisilno su ga izgradili [[Kmetstvo|kmetovi]] iz cijele Rusije i švedski ratni zarobljenici<ref>{{cite web|url=http://www.swedenabroad.com/Page____41937.aspx |title=Consulate General of Sweden - Sweden and Saint Petersburg |publisher=Swedenabroad.com |date=2005-10-17 |accessdate=2009-01-06}}</ref> pod nadzorom Aleksandra Daniloviča Menjšikova. Kasnije je postao središtem Gubernije Sankt Peterburga, dok je 1712., prije nego je rat 1721. završio mirom u Nystadu, glavni grad službeno premješten iz Moskve u Sankt Peterburg. Grad, koji je postao baza širenja europskih utjecaja u Rusiji, bio je ruski prozor u Europu.

 

Tijekom prvih godina nakon osnivanja, spontano je izrastao oko Trga Trojstva kraj Petropavlovske tvrđave na desnoj obali Neve, ipak, Sankt Peterburg uskoro se započeo razvijati prema zadanom planu. Do 1716., [[Domenico Trezzini]] razvio je projekt prema kojem će se centar grada smjestiti na Vasiljevskom otoku, oblikovan pravokutnom mrežom kanala. Projekt nije bio dovršen, ali još je evidentan u rasporedu ulica. 1716, Petar Veliki, imenovao je [[Jean-Baptiste Alexandre Le Blond|Jean-Baptistea Le Blonda]] glavnim [[Arhitektura|arhitektom]] grada.

 

Petar Veliki, posebno je cijenio izgled [[Pariz]]a i osobito [[Versailles]]a, te su mnoge građevine izgrađene prema pariškom uzoru. Stil petrinskog [[Barokna arhitektura|baroka]], kojeg su razvili Trezzini i drugi arhitekti, ilustriran zgradama kao što su Menjšikovska palača, Kunstkamera, Petropavlovska katedrala i Dvanaest kolegija, postao je početkom 18. stoljeća istaknut u gradskoj arhitekturi. Godine 1724., Petar Veliki je u Sankt Peterburgu osnovao Rusku Akademiju Znanosti, Univerzitet i Akademsku gimnaziju.

 

Petar Veliki umro je 1725. Njegovo dugogodišnje autokratsko forsiranje modernizacije Rusije nailazilo je na znatno protivljenje staromodnog ruskog plemstva, što je rezultiralo s nekoliko atentata i slučajem izdaje u koju je bio upleten i njegov vlastiti sin.<ref>Matthew S. Anderson, Peter the Great (London: Thames and Hudson, 1978)</ref> Radi toga, [[Petar II., ruski car|Petar II.]] svoje je sjedište preselio natrag u Moskvu. Ipak, četiri godine kasnije, za vrijeme carice [[Ana, ruska carica|Ane]], Sankt Peterburg ponovo je postao glavnim gradom [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], status kojeg će zadržati idućih 186 godina, tijekom kojih je bio centar svih zbivanja u Rusiji.

Godina 1736.-1737. grad su poharali katastrofalni požari. Da bi se ponovo izgradile uništene četvrti, odbor kojim je predsjedao Burkhard Christoph von Münnich naručio je 1737. novi plan izgradnje. Grad je podijeljen na pet okruga, te je centar grada premješten u Admiralitetski okrug, smješten na istočnoj obali između Neve i Fontanke.

 

 

Ipak, tek je 1850. dozvoljeno otvaranje prvog stalnog mosta preko rijeke (most Blagovešenjski), te su do tada korišteni samo [[pontonski most]]ovi. Kanal Obvodnji (prokopan 1769.-1833.) postao je južnom međom grada.

Najznačajniji neoklasični arhitekti koji su djelovali u Sankt Peterburgu (uključujući i arhitekte stila [[Stil Empire|Empire]]) bili su Jean-Baptiste Vallin de la Mothe (Carska akademija umjetnosti, [[Ermitaž|Mali ermitaž]], Gostinji dvor, Novi holandski luk, Katolička crkva Svete Katarine), Antonio Rinaldi (Mramorni dvorac), Jurij Felten (Stari ermitaž, Česmenskaja crkva), [[Giacomo Quarenghi]] (Akademija znanosti, Teatar ermitaža, Dvorac Jusupov), Andrej Voronjihin (Rudarski institut, Kazanska katedrala), Andrejan Zaharov (zgrada Admiraliteta), Jean-François Thomas de Thomon (rt [''Strelka''] otoka Vasiljevski), Carlo Rossi (Dvorac Jelagin, Mihajlovski dvorac, Aleksandrovski teatar, zgrade Senata i Sinoda, Zgrada glavnog stožera, projekt mnogih ulica i trgova), Vasilij Stasov (Moskovska triumfalna vrata, Katedrala Trojstva) i Auguste de Montferrand (Katedrala Svetog Isaka, Aleksandrov stup). Pobjeda nad [[Prvo Francusko Carstvo|Napoleonskom Francuskom]] u patriotskom ratu 1812, obilježena je mnogim spomenicima, uključujući Aleksandrov stup, podignut 1834. i Trijumfalna vrata Narva.

 

 

===20. stoljeće===

Revolucija 1905. započela je u Sankt Peterburgu te se brzo proširila u provincije. Početkom [[Prvi svjetski rat|prvoga svjetskog rata]], grad je 1914. preimenovan u ''Petrograd'', ime po kojem je već bio poznat na drugim slavenskim jezicima, jer je naziv ''Sankt Peterburg'' zvučao suviše njemački.<ref>Robert K. Massie, ''The Romanovs: The Final Chapter'', Random House, 1995., ISBN 0-394-58048-6, ISBN 0-679-43572-7<!-- broj str.--></ref> Godine 1917., u Sankt Peterburgu je izbila [[februarska revolucija]], koja je označila kraj ruske monarhije<!-- carstva -->, i kasnije iste godine [[oktobarska revolucija]], započeta napadom krstarice ''Aurora'' na carski Zimski dvorac gdje je bila smještena privremena vlada, koja je na vlast dovela komuniste i [[Vladimir Lenjin|Vladimira Lenjina]].<ref>Rex A. Wade, ''The Russian Revolution, 1917'', <!-- mjesto izdanja-->Cambridge University Press, 2005., ISBN 0521841550<!-- broj str.--></ref> Blizina grada granici, prijetnja njemačkih bombardiranja i moguće invazije, kao i okupljanje protusovjetskih armija, prisililo je boljševike da glavni grad 12. ožujka 1918., presele u [[Moskva|Moskvu]], čime je Petrograd izgubio na značenju.<ref name="embassy-geo">{{cite web|url=http://www.russianembassy.org/RUSSIA/GEOGRAF.HTM |title=Russian geography - Regions of Russia |publisher=The Russian Embassy |accessdate=8. ožujka 2009.}}</ref>

Godine 1919., tijekom [[Ruski građanski rat|ruskoga građanskog rata]], [[Nikolaj Judenič]] je u napredovanju iz [[Estonija|Estonije]] bio u prilici preoteti grad boljševicima, no [[Lav Trocki|Trocki]] je ipak uspio mobilizirati narod i natjerati ga u povlačenje. Od 1917. do 1920. mnogi su ljudi napustili grad, ili su bili izloženi [[Crveni teror|crvenom teroru]],<ref>Robert Gellately, ''Lenin, Stalin, and Hitler: The Age of Social Catastrophe.'', 2007., Random House, <!-- to nije redni broj stranice, već ukupni broj stranica: 720 pages. -->ISBN 1400040051</ref> te je broj stanovnika dramatično opao. Nadnevka 26. siječnja 1924., tri dana nakon Lenjinove smrti, grad je preimenovan u ''Lenjingrad'', koji je sovjetska promidžba desetljećima glorificirala kao "koljevku revolucije" i "grad tri revolucije". Mnoga su mjesta u gradu, vezana uz Lenjina i revoluciju, sačuvana kao krstarica ''[[Ruska krstarica Aurora|Aurora]]''. Mnoge ulice i drugi toponomi također su preimenovani. Do 1930., preko 2 milijuna stanovnika napustilo je grad zbog komunističkih progona, većinom pripadnici gradskog plemstva i intelektualci, od kojih su mnogi emigrirali u zapadne zemlje.

 

 

Dana 1. prosinca 1934. ubijen je [[Sergej Kirov]], omiljeni komunistički vođa Lenjingrada, što je bio povod za [[Velika čistka|veliku čistku]].<ref>Stalin's Terror: High Politics and Mass Repression in the Soviet Union by Barry McLoughlin and Kevin McDermott (eds). Palgrave Macmillan, 2002, p. 6</ref> Veće manjine Nijemaca, Poljaka, Finaca, Estonaca i Latvijaca, Sovjetska je vlada tijekom 1930-ih skoro u potpunosti protjerala iz Lenjingrada.<ref name="martin">Martin, Terry (1998). [http://www.jstor.org/view/00222801/di000017/00p0286a/0 The Origins of Soviet Ethnic Cleansing]. ''The Journal of Modern History'' 70.4, 813-861.</ref>

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], Lenjingrad je bio pod [[Nacistička Njemačka|njemačkom]] [[Opsada|opsadom]]<ref name="autogenerated1">Siege of Leningrad. [http://www.britannica.com/bps/topic/335949/Siege-of-Leningrad#tab=active~checked%2Citems~checked%3E%2Fbps%2Ftopic%2F335949%2FSiege-of-Leningrad&title=Siege%20of%20Leningrad%20--%20Britannica%20Online%20Encyclopedia Encyclopædia Britannica]</ref> od rujna 1941. do siječnja 1944.,<ref>Baldack, Richard H. "Leningrad, Siege of" World Book Encyclopedia, Chicago, 2002, vol.12, page 195</ref> ili ukupno 872 dana.<ref name="autogenerated1" /> [[Opsada Lenjingrada]] bila je jedna najdužih, najrazornijih i najpogibeljnijih opsada većih gradova u [[Najnovije doba|suvremenoj povijesti]]. Grad je bio odsječen od većine snabdijevanja osim preko zaleđenog jezera [[Ladoga]], te je umrlo više od milijun civila, većinom zbog izgladnjelosti. Mnogi su drugi bili evakuirani ili su sami uspjeli pobjeći, te je grad uglavnom bio napušten.

 

 

Godine 1953., Pavlovski okrug Lenjingradske oblasti je ukinut te su dijelovi teritorija, uključujući Pavlovsk priključeni Lenjingradu. Godine 1954., naselja Levašovo, Pargolovo i Pesohnji također su priključeni Lenjingradu.<ref name="autogenerated2" />

Nakon smrti [[Josif Staljin|Josifa Staljina]], napuštena je pretjerana kićenost staljinističke arhitekture. Od 1960-ih do 1980-ih, izgrađene su mnoge rezidencijalne četvrti u predgrađima grada s nizovima identičnih [[Arhitektura funkcionalizma|funkcionalističkih]] stambenih zgrada, te su se mnoge obitelji iz ''komunalki'' u središtu grada preselile u zasebne stanove. Uritsk je 1963. preimenovan u Ligovo i pripojen Lenjingradu, kao i Lomonosov 1978.<ref name="autogenerated2" />

 

 

== Zemljopis ==

 

Površina područja grada Sankt Peterburga je 605,8 km²,<ref name="Area_FS">Official website of St.&nbsp;Petersburg. [http://gov.spb.ru/day Петербург в цифрах] (''St.&nbsp;Petersburg in Figures'') {{ru icon}}</ref> dok je površina federalnog subjekta 1439 km², uključujući grad Sankt Peterburg (koji se sastoji od 81 okruga), 9 općinskih gradova - [[Koljpino]], Krasnoje Selo, [[Kronštadt]], [[Lomonosov]], Pavlovsk, Peterhof, Puškin, Sestroreck, Zelenogorsk) – i 21 općinsko naselje.

Sankt Peterburg smješten je na središnjim nizinama [[Tajga|tajge]] duž obala zaljeva Neve i otoka u delti rijeke na kopnenoj prevlaci između Baltičkog mora i jezera Ladoga, najvećeg europskog slatkovodnog jezera ledenjačkog postanka. Najveći su Vasiljevski otok (osim umjetnog otoka između kanala Obvodnji i Fontanke, i otoka Kotlin u Nevskom zaljevu), Petrogradski, Dekabristov i Krestovski, koji je zajedno s otocima Jeljagin i Kamenji većinom pokriven parkovima. Karelijski tjesnac, sjeverno od grada, popularna je turistička destinacija. Na jugu, Sankt Peterburg prelazi Baltičko-ladoški sloj i dotiče Ižorsku visoravan.

 

Nadmorska visina grada kreće se od [[Razina mora|nula metara]] do najviše točke od 175,9 m na brdu Orehovaja u Duderhofskom visočju na jugu. Dio gradskog područja zapadno od Litejnjskog prospekta nije viši od 4 m [[Nadmorska visina|iznad mora]], te je bio pogođen brojnim poplavama.

Poplave u Sankt Peterburgu izaziva dugački val u Baltičkom moru, prouzrokovan vremenskim uvjetima, vjetrom i plitkošču Nevskog zaljeva. Četiri najgore poplave dogodile su se 1824. (421 cm iznad razine mora, uništeno 300 zgrada<ref>Visina poplava u Sankt Peterburgu mjeri se kraj Rudarskog insituta, koji je 11 cm iznad razine mora</ref>), 1924. (380 cm), 1777. (321 cm), 1955. (293 cm) i 1975. (281 cm). Radi spriječavanja poplava, od 1979. je u izgradnji sanktpeterburška brana.<ref>Нежиховский Р. А. ''Река Нева и Невская губа'', Leningrad: Гидрометеоиздат, 1981.</ref>

 

== Demografija ==

 

Sankt Peterburg drugi je najveći grad u Rusiji. Prema [[Popis stanovništva|popisu]] 2002., federalni subjekt naseljava 4&nbsp;661&nbsp;219 stanovnika ili 3,21% ukupnog stanovništva Rusije. Popis 2002. zabilježio je 22 [[Etnička skupina|etničke skupine]] koje broje više od 1000 osoba. Etnički sastav je bio: [[Rusi|Ruski]] 84,72%, [[Ukrajinci|Ukrajinski]] 1,87%, [[Bjelorusi|Bjeloruski]] 1,17%, [[Židovi|Židovski]] 0,78%, [[Tatari|Tatarski]] 0,76%, [[Armenci|Armenski]] 0,41%, [[Azeri|Azerski]] 0,36%, [[Gruzi]]jski 0,22%, [[Čuvaši|Čuvaški]] 0,13%, [[Poljaci|Poljski]] 0,10%, i mnogih drugih manjih etničkih skupina, dok se 7,89% stanovnika odbilo etnički izjasniti.<ref>{{cite paper |url=http://www.perepis2002.ru/ct/doc/English/4-2.xls |title=National Composition of Population for Regions of the Russian Federation |format=XLS |publisher=2002 Russian All-Population Census |year=2002}}</ref><ref name="Pop2008">Official website of St.&nbsp;Petersburg [http://gov.spb.ru/day/people Петербург в цифрах: население] (''St.&nbsp;Petersburg in Figures: Population'') {{ru icon}}</ref>

 

== Uprava ==

Sankt Peterburg je [[Ruski federalni subjekti|Ruski federalni subjekt]].<ref>{{cite web|url=http://www.constitution.ru/en/10003000-01.htm |title=The Constitution of the Russian federation |publisher=Constitution.ru |date= |accessdate=2009-10-22}}</ref> Politički život grada reguliran je gradskom poveljom koju je gradska skupština prihvatila 1998.<ref>{{cite web|url=http://gov.spb.ru/law?d&nd=8308279&prevDoc=8308279&spack=000listid%3D010000000100%26listpos%3D0%26lsz%3D1%26nd%3D9111570%26nh%3D0%26 |title=Russian source: Charter of Saint Petersburg City |publisher=Gov.spb.ru |date= |accessdate=2009-10-22}}</ref> Vrhovna izvršna vlast je Gradska uprava Sankt Peterburga, koju predvodi guverner (do 1996. gradonačelnik). Sankt Peterburg ima jednodomnu skupštinu, Zakonodavnu Skupštinu Sankt Peterburga (''Законода́тельное собра́ние Санкт-Петербу́рга'').

U skladu sa saveznim zakonom izglasanim 2004., čelnike federalnih subjekata, uključujući i guvernera Sankt Peterburga, imenuje [[predsjednik Rusije]] i potvrđuju lokalne skupštine. Ukoliko skupština ne odobri imenovanje, raspušta se. Aktualna guvernerka Valentina Matvijenko, potvrđena je u skladu s novim sustavom u prosincu 2006. Ona je trenutno jedina žena među guvernerima svih ruskih federalnih subjekata.

 

== Gospodarstvo ==

Sankt Peterburg jedan je od najvažnijih poslovnih i trgovačkih središta Rusije i jedna od najvažnijih trgovačkih luka, [[Financije|financijsko]] i [[Industrija|industrijsko]] središte Rusije specijalizirano za trgovinu [[Nafta|naftom]] i plinom, [[Brodogradnja|brodogradnju]], zrakoplovno-svemirsku industriju, radio i [[Elektronika|elektroniku]], [[Software|sofvere]] i [[Računalo|kompjutore]]. Razvijeni su također i transport, strojarska industrija, proizvodnja teških strojeva, uključujući [[tenk]]ove i drugu vojnu opremu, [[rudarstvo]], proizvodnja [[alat]]a, crna i obojena [[metalurgija]] (proizvodnja [[aluminij]]skih legura), [[kemijska industrija]], [[farmaceutika]], medicinska oprema, izdavaštvo i grafička industrija, prehrambena industrija i ugostiteljstvo, veleprodaja i maloprodaja, tekstilna i industrija [[Odjeća|odjeće]], i mnoge druge aktivnosti. Grad je bio također i sjedište Lessnera, jednog od dva najranija ruska proizvođača automobila (zajedno s Russo-Baltom). Kompanija koju je 1904. osnovao proizvođač alatnih strojeva i kotlova G. A. Lessner, (automobile je dizajnirao Boris Lutski) djelovala je do 1910.<ref>Georgano, G. N. ''Cars: Early and Vintage, 1886-1930''. (London: Grange-Universal, 1985)</ref>

10% svih pogonskih [[turbina]] u svijetu proizvedeno je u Lenjingradskom metalskom zavodu (LMZ), koji je izradio više od dvije tisuće turbina za [[Elektrana|elektrane]] u cijelome svijetu. Najveće lokalne industrije su Admiralitetsko brodogradilište, Baltičko brodogradilište, LOMO, Kirovski zavod, Elektrosila i Ižorski zavod. Između ostalih velikih ruskih kompanija, u gradu svoja sjedišta imaju i Sovkomflot, Peterbuška kompanija za gorivo i SIBUR.

 

 

Sanktpeterburška kovnica (''Monetni dvor''), osnovana 1724., jedna od najvećih kovnica na svijetu, kuje [[Ruska rublja|ruske kovanice]], medalje i značke. U gradu također djeluje i najveća i najstarija ruska ljevaonica, Monumentskulptura, gdje su izrađene tisuće skulptura i kipova koje sada ukrašavaju javne parkove Sankt Peterburga i mnogih drugih gradova. Brončani spomenici careva i drugih istaknutih povijesnih ličnosti i dostojanstvenika, kao i skulpture Petera Clodta von Jürgensburga, Paola Trubeckoja i Pavela Antokolskog između ostalih, izrađene su ovdje.

Godine 2007., [[Toyota]] je nakon investiranja 5 milijardi američkih dolara otvorila tvornicu Toyote Camry u Šušariju, jednom od južnih predgrađa grada. [[General Motors]], Hyundai i Nissan potpisali su ugovore s ruskom vladom o izgradnji njihovih tvornica također u Sankt Peterburgu. Posljednjeg desetljeća u porastu je industrija automobila i automobilskih dijelova.

 

 

== Gradski pejzaž i znamenitosti ==

{{UNESCO-svjetska baština

|ime mjesta = Povijesno središte Sankt Peterburga i pripadajuća skupina spomenika

|mjerilo = i, ii, iv, vi

|ugroženost = ne

|država = {{ZD|R|RUS}}

}}

 

Centar Sankt Peterburga nema [[neboder]]a i karakteriza ga relativno niska linija horizonta. Aktualni propisi zabranjuju izgradnju visokih zgrada u centru. 310 metarski Sanktpeterburški televizijski toranj, najviša je građevina u gradu, dok je Petropavlovska katedrala, s tornjem visokim 122,5, daleko najviša zgrada. Ipak, u tijeku je kontroverzni projekt kojeg podupiru gradske vlasti poznat kao ''Centar Oht''a, u sklopu kojeg je predviđena izgradnja 396 metarskog nebodera. Godine 2008., Svjetski spomenički fond uključio je Sanktpeterburšku povijesnu panoramu u popis 100 najugroženijih mjesta, radi očekivane izgradnje koja bi ju mogla drastično izmijeniti.<ref>{{cite web|url=http://wmf.org/watch2008/watch.php?id=S8352 |title=St. Petersburg Historic Skyline, Russian Federation |publisher=Wmf.org |date= |accessdate=2009-10-22}}</ref>

Za razliku od Moskve, povijesna arhitektura središta grada, koja se sastoji većinom od baroknih i neoklasičnih zdanja 18. i 19. stoljeća, uglavnom je sačuvana, iako je određeni broj zgrada porušen nakon dolaska Boljševika na vlast, tijekom opsade i u novije vrijeme. Najstarija od preostalih zgrada drvena je kuća koju je Petar Veliki 1703. izgradio na obali Neve kraj trga Trojstva. Od 1991., povijesni centar Petrograda i pripadajući ansambl u Sankt Peterburgu i Lenjingradskoj oblasti uvršteni su na popis [[Svjetska baština|mjesta Svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a.

 

Cjelina Petropavlovske tvrđave i Petropavlovske katedrale zauzima dominatni položaj na otoku Zajači duž desne obale rijeke Neve. Svakog podneva top ispaljuje hitac s tvrđave. Sanktpeterburška [[džamija]], jedna od najvećih u Europi, otvorena 1913., smještena je nedaleko na desnoj obali. Vrh otoka Vasiljevski, koji dijeli rijeku na dva manja rukavca, Boljšaja Neva i Malaja Neva, gdje se nalaze stara Sanktpeterburška burza i rostralni stupovi, povezan je sa sjevernom obalom Petrogradskog otoka Burzovnim mostom. Južna obala Vasiljevskog otoka duž Boljšaje Neve ističe neke od najstarijih gradskih zgrada iz 18. stoljeća, uključujući Kunstkameru, Dvanaest kolegija, Menjšikovsku palaču, Carsku akademiju lijepih umjetnosti i jedan od dva kampusa Sanktpeterburškog državnog univerziteta.

 

Na južnoj, lijevoj obali Neve, povezanoj Dvorskim mostom s vrhom otoka Vasiljevski, nalaze se zgrada Admiraliteta, ogromni kompleks muzeja [[Ermitaž]], koji uključuje barokni [[Zimski dvorac]], bivšu službenu rezidenciju ruskih careva, kao i neoklasični Mramorni dvorac. Zimski dvorac zatvara trg Dvorca, glavni gradski trg, na kojem se nalazi Aleksandrov stup.

[[Nevski prospekt]], također smješten na lijevoj obali Neve, glavna je i najpoznatija gradska avenija duž koje su smještene brojne palače i trgovine. Proteže se od Admiraliteta do trga Dvorca, preko rijeke Mojke (Zeleni most), kanala Gribojedov (Kazanski most), ulice Sadovaja, Fontanke (most Aničkov), susreće s Litejnjim prospektom i nastavlja do trga Ustanka kraj Moskovskog željezničkog terminala, gdje se susreće s Ligovskim prospektom i skreće prema manastiru Aleksandra Nevskog. Pasaž, katolička crkva Sv. Katarine, Dom knjiga (bivša [[Art nouveau]] zgrada ''Singer Manufacturing Company''), Grand Hotel Europa, Luteranska crkva Sv. Petra i Sv. Pavla, Gostinji dvor, Nacionalna biblioteka Rusije, Aleksandrovski teatar iza Mikešinove statue Katarine Velike, Kazanska katedrala, Stroganovski dvorac, Aničkov dvorac i Beloseljski-Belozerski dvorac, svi su smješteni duž te avenije. Manastir Aleksandra Nevskog, namjenjen čuvanju relikvija [[Aleksandar Nevski|Aleksandara Nevskog]], značajno je središte Kršćanskog učenja u Rusiji.

 

Na području između Neve i Nevskog prospekta, smješteni su Hram spasa na krvi, Mihajlovski dvorac (sjedište Ruskog muzeja), Marsovo polje, Mihajlovski zamak, Ljetnji vrt, Tauridski dvorac, Institut Smoljni i Manastir Smoljni. Mnoge istaknute znamenitosti nalaze se zapadno i južno od zgrade Admiraliteta, uključujući Katedralu Trojstva, Marijinski dvorac, Hotel Astoria, čuveni [[Marijinski teatar]], otok Nova Holandija, [[Katedrala sv. Izaka]], najveća u gradu, i trg Senata s brončanim konjanikom, spomenikom Petru Velikome iz 18. stoljeća, jednim od najprepoznatljivijih simbola grada.

Drugi simboli Sankt Peterburga uključuju [[vjetrokaz]] u obliku malog broda na vrhu zlatnog tornja Admiraliteta, i zlatnog anđela na vrhu Petropavlovske katedrale. Noćno podizanje Dvorskog mosta, još je jedan od simbola grada. Svake noći, u razdoblju plovidbe od travnja do studenog, 22 mosta duž Neve i glavnih kanala podižu se radi prolaska [[brod]]ova u i iz Baltičkog mora u skladu s rasporedom.<ref>Schedule for main drawbridges across the Neva river (Official Russian schedule): [http://www.mr-spb.ru/info/most/ Mr-spb.ru]</ref> Tek 2004., otvoren je prvi visoki most na Nevi, Veliki Obuhovski most, koji se ne mora podizati. U gradu se nalaze stotine manjih mostova, preko brojnih kanala i pritoka Neve, od kojih su najznačajniji Mojka, Fontanka, Gribojedov, Obvodnji, Karpovka i Smolenjka. Radi zamršene mreže kanala, Sankt Peterburg često se naziva ''[[Venecija|Venecijom]] sjevera''. Rijeke i kanali u centru grada obrubljeni su granitnim obalama. Obale i mostovi ograđeni su parapetima od [[granit]]a i lijevanog željeza.

Južna predgrađa grada ističu se bivšim carskim rezidencijama, uključujući [[Peterhof]], s veličanstvenim fontanama, [[vodopad]]ima i [[park]]ovima, izgrađen po uzoru na Versailles, [[Carsko selo]], s baroknim [[Jekaterinski dvorac|Jekaterinskim dvorcem]] i neoklasičnim Aleksandrovskim dvorcem, i Pavlovsk, gdje se nalazi palača [[Pavao, ruski car|cara Pavla]] i jedan od najvećih engleskih parkova u Europi. Ostale obližnje rezidencije, dio mjesta svjetske baštine, uključuju zamak i park u Gatčini, koja se nalazi na području Lenjingradske oblasti. Ističe se i [[Kronštadt]], s fortifikacijama iz 19. stoljeća i pomorskim spomenicima na otoku Kotlin u Finskom zaljevu.

 

 

===Muzeji===

Sankt Peterburg dom je više od dvije stotine muzeja, mnogih smještenih u povijesnim zgradama.

Najveći je muzej, i jedna od najvećih znamenitosti grada, čuveni [[Ermitaž]], koji u interijerima bivše carske rezidencije sadrži golemu umjetničku i arheološku zbirku iz cijelog svijeta. Muzej, kojeg je 1764. osnovala [[Katarina II. Velika]], smješten je u 6 velikih palača uključujući i Zimski dvorac. Ruski muzej, veliki je muzej posebno posvećen ruskim lijepim umjetnostima. Stanovi nekih od čuvenih Peterbužana, uključujući [[Aleksandar Puškin|Aleksandra Puškina]], [[Fjodor Dostojevski|Fjodora Dostojevskog]], [[Nikolaj Rimski-Korsakov|Nikolaja Rimski-Korsakova]], Fedora Šaljapina, [[Aleksander Blok|Aleksandera Bloka]], [[Vladimir Nabokov|Vladimira Nabokova]], [[Ana Ahmatova|Anu Ahmatovu]], Mihaila Zoščenka, [[Joseph Brodsky|Josifa Brodskog]], kao i neke palače i parkovi u južnim predgrađima i istaknuti arhitektonski spomenici, također su pretvoreni u muzeje.

 

Ostali su istaknuti muzeji Centralni mornarički muzej, smješten u zgradi bivše burze, Zoološki muzej, Željeznički muzej, Muzej opsade Lenjingrada, Sanktpeterbuški povijesni muzej u Petropavlovskoj tvrđavi i Muzej artiljerije, gdje je osim artiljerije izložena i golema kolekcija razne vojne opreme, uniformi i odličja.

 

===Parkovi===

Sankt Peterburg krase brojni parkovi i vrtovi, od kojih su najpoznatiji smješteni u južnim predgrađima, uključujući u Pavlovsku i jedan od najvećih engleskih parkova u Europi. Sosnovka je najveći park na teritoriju grada, površine 240 ha. Ljetnji vrt je najstariji park, datira iz početka 18. stoljeća i projektiran je u pravilnom stilu. Lociran je na južnoj obali Neve na vrhu Fontanke i poznat je po ogradama od lijevanog željeza i mramornim skulpturama.

 

 

===Željeznice===

Grad je krajnja destinacija mreže međugradskih i prigradskih željeznica, s pet različitih željezničkih terminala: Baltički, Finski, Ladoški, Moskovski i Vitebski terminal,<ref>Do 2001, Varšavski terminal bio je u funkciji kao jedan od većih kolodovora; sada je to željeznički muzej.[http://www.russkialbum.ru/r/sp5/h.shtml Reconstruction of the Warsaw Railway Station]</ref> kao i desetaka željezničkih stanica unutar federalnog subjekta. Međunarodni željeznički pravci uključuju veze s [[Helsinki|Helsinkijem]] u [[Finska|Finskoj]], [[Berlin]]om u [[Njemačka|Njemačkoj]] i svim bivšim republikama SSSR-a. Željeznica Riihimäki–Sankt Peterburg, koja je veći dio pravca za Helsinki, izgrađena je 1870. Put od 443 km traje oko pet i pol sati, s tri polaska dnevno.

 

 

===Zračni promet===

Sankt Peterburg opslužuju Međunarodni aerodrom Pulkovo,<ref>Rossiya (Pulkovo): [http://www.rossiya-airlines.com/ Pulkovo Aviation Enterprise]</ref> i tri manja civilna i teretna aerodroma u predgrađima.

 

 

===Plovni putevi===

Grad opslužuju putničke i teretne morske luke, s riječnom lukom uzvodno na Nevi, i desecima manjih putničkih stanica na obije obale rijeke. Grad je krajnja stanica Volško-baltičkog i [[Bjelomorsko-baltički kanal|bjelomorsko-baltičkog]] vodenog puta.

 

Godine 2004., otvoren je 2824 m dugački Veliki Obuhovski most, prvi visoki most na Nevi. [[Hidrogliser]]i tipa ''Meteor'' od svibnja do listopada povezuju centar grada s obalnim gradovima Kronštadtom, Lomonosovim, Peterhofom, Sestroreckom i Zelenogorskom. Kroz mnoge kanale u gradu, tijekom toplijih mjeseci prometuju manji brodovi i riječni taxiji.

===Ceste i javni prijevoz===

Sankt Peterburg raspolaže s opsežnom mrežom [[Javni prijevoz|javnog prijevoza]] ([[autobus]]i, [[tramvaj]]i, [[trolejbus]]i) i nekoliko stotina ruta ''[[Maršrutka|maršrutki]]''. Tramvaj je bio glavno sredstvo prijevoza u Sankt Peterburgu. Tijekom 1980-ih, grad je imao najveću tramvajsku mrežu na svijetu, ali mnoge su tračnice demontirane 2000-ih.

 

Sankt Peterburg dio je značajnog prometnog koridora koji povezuje [[Skandinavija|Skandinaviju]] s Rusijom i [[Istočna Europa|istočnom Europom]]. Grad je čvorište [[Europska mreža međunarodnih autocesta|europskih cesta]] E18 prema [[Helsinki]]ju, E20 prema [[Tallinn]]u, E95 prema [[Pskov]]u, [[Kijev]]u i [[Odesa|Odesi]], E105 prema [[Petrozavodsk]]u, [[Murmansk]]u i Kirkenesu (sjever) i prema Moskvi i [[Harkov]]u (jug).

 

== Obrazovanje ==

Godina 2006./2007., u Sankt Peterburgu je bilo 1024 dječja vrtića, 716 državnih škola i 80 strukovnih škola.<ref>[http://www.gov.spb.ru/Document/1193727839.doc SPB.ru]</ref> Najveće su institucije višeg obrazovanja Državni univerzitet Sankt Peterburga, koji upisuje oko 32&nbsp;000 studenata, Sanktpeterburški tehnički univerzitet i Sveučilište Herzen. Ipak, sva su sveučilišta vlasništvo federacije i ne pripadaju gradu.

 

== Kultura ==

===Glazba===

Među više od 50 kazališta u gradu, svjetski je slavni [[Marijinski teatar]] (također poznat kao Kirov teatar u doba SSSR-a), dom Marijinskog baleta i opere. Čuveni baletani, kao [[Vaclav Nižinski]], [[Ana Pavlova]], [[Rudolf Nurejev]], [[Mihail Barišnjikov]], [[Galina Uljanova]] i [[Natalija Makarova]], bili su zvijezde Marijinskog baleta.

 

 

===Književnost===

Sankt Peterburg ima dugu i svjetski poznatu tradiciju književnosti. [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevski]] nazvao ga je "Najapstraktnijim i samovoljnijim gradom na svijetu," naglašavajući izvještačenost grada, ali bio je također i simbol suvremenog nereda u Rusiji koja se mijenjala. [[Ruska književnost|Ruski pisci]] često su ga doživljavali kao prijeteći i nehuman mehanizam. Groteskni, često košmarni imidž grada istaknut je u posljednjim Puškinovim pjesmama, Petrogradskim pripovijetkama [[Nikolaj Vasiljevič Gogolj|Gogolja]], novelama Dostojevskog, stihovima [[Aleksander Aleksandrovič Blok|Bloka]] i [[Osip Mandeljštam|Mandeljštama]] i u simbolističkom romanu ''Peterburg'' Andreja Belog. Prema Juriju Lotmanu, u poglavlju "Simbolizam Sankt Peterburga" iz djela ''Universe of the Mind: a Semiotic Theory of Culture'', navedeni književnici bili su nadahnuti simbolizmom iz samog grada. Posljedice života u Sankt Peterburgu na

položaj siromašnog službenika u društvu opsjednutom hijerarhijom i statusom također su postale značajna tema za pisce kao što su Puškin, Gogolj i Dostojevski. Još jedna važna značajka književnosti Sankt Peterburga mistični je element, koji uključuje urbane legende i popularne priče o sablastima, jer djela Puškina i Gogolja uključuju priče o duhovima koje se vraćaju u Sankt Peterburg u potragu za drugim likovima, kao i druge fantastične elemente, stvarajuči nadrealni i apstraktni imidž grada.

Pisci iz 20. stoljeća, kao [[Vladimir Nabokov]], [[Ayn Rand]], Andrej Beli i [[Jevgenij Zamjatin]], zajedno sa svojim učenicima Serapionovim bratstvom, stvorili su potpuno nove književne stilove i pridonijeli novim uvidima u razumijevanje društva kroz vlastita iskustva u gradu. [[Ana Ahmatova]] postala je istaknutom figurom ruske poezije. Njena poema ''Requiem'' fokusira se na tragedije života za vrijeme [[Staljinizam|staljinističkog]] terora. Također je značajan i Josif Brodski, dobitnik [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] 1987. Dok je živio u Sjedinjenim Državama, njegova djela na engleskom bila su obraz života i u Sankt Peterburgu iz jedinstvene perspektive insajdera i autsajdera u djelima ''Vodič za preimenovani grad'' i ''U sobi i pol''.<ref>Joseph Brodsky. Less Than One: Selected Essays, 1986</ref>

 

<center><gallery>

|V. Borisov. Nevski Prospekt. (1989.)

|T. Afonjina. Ratni brodovi na Nevi (1960.)

|L. Tkačenko. Prvi svibnja ma Vasiljevskom otoku. (1958.)

|A. Semionov. Nevski prospekt, noćna svjetla. (1976.)

 

== Sport ==

U Lenjingradu je održan dio nogometnog turnira tijekom [[XXII. Olimpijske igre - Moskva 1980.|Olimpijskih igara 1980.]] Godine 1994., u Sankt Peterburgu su održane [[Igre dobre volje]].

 

 

Stadion Kirov (danas porušen) bio je jedan od najvećih stadiona u svijetu, i od 1950. do 1993., i 1995., dom nogomentog kluba [[FK Zenit Sankt Peterburg|Zenit]]. Godine 1951., raspolagao je za SSSR rekordnim kapacitetom od 110&nbsp;000 gledatelja. Godine 2007., Zenit je postao prvak [[Ruska nogometna premijer-liga|Ruske nogometne premijer-lige]], osvojio je [[Kup UEFA]] u sezoni 2007.–2008. i [[UEFA Superkup 2008.]] Utakmice na domaćem terenu, Zenit igra na stadionu [[Stadion Petrovskij|Petrovskij]].

 

== Vidi još ==