Vrijeme poluraspada: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Vrijeme poluraspada |
Nadopunio Vrijeme poluraspada |
||
Redak 1:
[[datoteka:Activity decay.svg|mini|desno|
[[datoteka:Halflife-sim.gif|mini|desno|450px|Simulacija mnogih jednakih atoma koji prolaze [[radioaktivni raspad]], počevši od 4 atoma u kutiji (lijevo) ili 400 (desno). Broj na vrhu je koliko je poluraspada proteklo. Imajte na umu posljedicu [[zakon velikih brojeva|zakona velikih brojeva]]: s više atoma, sveukupni raspad je redovitiji i predvidljiviji.]]
'''Vrijeme poluraspada''' (oznaka ''T<sub>1/2</sub>'') je [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] potrebno da se [[Alfa raspad|raspadne]] polovica uzorka nestabilnih [[Atomska jezgra|atomskih jezgara]] ili [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]]. Ono ne ovisi o količini uzorka i ne predviđa trenutak raspada neke određene jezgre ili čestice. Vrijeme poluraspada karakterizira određenu vrstu raspada; za atomske jezgre nalazi se u rasponu od 10<sup>–8</sup> s (za <sup>216m</sup>[[Radij|Ra]]) do 10<sup>24</sup> godina (za <sup>128</sup>[[Te]]). U svijetu elementarnih čestica vremena poluraspada svojstvena su temeljnim međudjelovanjima koja dovode do raspada, od najkraćih 10<sup>–24</sup> [[sekunda|s]] za [[Jaka nuklearna sila|jake procese]], preko tipičnih 10<sup>–16</sup> s za [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetske raspade]], do 10<sup>–8</sup> s ili dulje za [[Slaba nuklearna sila|slabe procese]]. <ref> '''vrijeme poluraspada''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65499] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Statistička zakonitost radioaktivnog raspadanja ==
Osnovna je činjenica da je tok [[Radioaktivnost|radioaktivnog raspadanja]] potpuno neovisno o vanjskim prilikama. Za jedan [[atom]] koji se raspada nevažno je da li se pored njega nalazi još jedan takav atom. Kad će pojedini radioaktivni atomi izbaciti [[alfa-čestica|alfa-česticu]] ili [[elektron]], ne može se predvidjeti. Emisija alfa-čestica ili elektrona nastupa iznenada, a da se ne opaža nikakav vanjski poticaj, niti bilo kakva prethodna promjena. Premda je potpuno neizvjesno kad će se pojedini atom raspasti, to se ipak od golemog mnoštva atoma raspadne u jedinici vremena uvijek isti [[postotak]] (%). Način radioaktivnog raspada svojstveno je za svaku [[Radionuklid|radioaktivnu tvar]]. Da se raspadne polovina prvobitne količine [[uranij]]a, potrebno je da prođe 4,5 milijarde godina. Početna količina [[radij]]a umanji se na polovinu za 1 590 [[godina]], a njegova [[emanacija]] za 3,83 dana. Neke radioaktivne tvari raspadaju se u izvenredno brzom tempu. Tako se Th C’ ([[torij]]) smanji na polovinu u vremenu od 3∙10<sup>-7</sup> [[sekunda|s]].
Broj atoma koji se raspadnu u određenom vremenu prije svega je sukladan (proporcionalan) ukupnom broju. Uzmimo da imamo na početku 1 000 000 atoma. Od toga se na primjer može u jednoj sekundi raspasti 1 000 atoma. Poslije prve sekunde imamo, dakle, još 999 000 atoma. U drugoj sekundi neće se, naravno, više raspasti 1 000 atoma nego 999. Raspadne se samo svaki tisući atom. Imamo li ''N'' atoma, to je broj atoma koji se raspadnu u jednoj sekundi jednak ''N''/1000. Motrimo li raspade mjesto u jednoj sekundi u vremenu d''t'', to je broj raspada jednak d''t∙N''/1000. Sasvim općenito je za neku radioaktivnu tvar broj atoma koji se raspadnu u vremenu d''t'' jednak:
:<math> \mathrm{d}N = -\lambda \cdot N \cdot \mathrm{d}t </math>
gdje je: ''λ'' - [[konstanta]] koja daje koliki se dio atoma raspada u jedinici vremena. Integriramo li tu jednadžbu, dobivamo:
:<math> N= N_0 \cdot e^{-\lambda \cdot t} </math>
gdje je: ''N<sub>0</sub>'' je broj radioaktivnih atoma u početnom trenutku. Kako se vidi broj atoma [[Eksponencijalna funkcija|eksponencijalno]] opada. Ovaj eksponencijalni zakon je iskustveno potpuno potvrđen. Na osnovu toga možemo upravo zaključiti, odakle smo pošli: da je radioaktivno raspadanje pojedinog atoma događaj koji ne ovisi o drugim atomima ili vanjskim prilikama. Svuda gdje nađemo takav eksponencijalni zakon leže u osnovi pojedinačni, nezavisni procesi koji nastupaju s istom [[Vjerojatnost|vjerojatnošću]].
U zakonu raspadanja možemo mjesto konstante ''λ'' uzeti njenu obrnutu (recipročnu) vrijednost:
:<math> t_0 = \frac{1}{\lambda} </math>
gdje je: ''t<sub>0</sub>'' - [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] u kojem se smanji količina radioaktivnog elementa za faktor 1/''e''. To se vrijeme zove srednje trajanje.
Običaj je da se u eksperimentalnoj fizici pored konstante 1/''λ'' uzme još i polovično trajanje ''T'', to jest vrijeme u kojem se radioaktivni element raspadne na polovinu:
:<math> \frac{1}{2} \cdot N = N_0 \cdot e^{-\lambda \cdot T} </math>
Ako to [[Logaritam|logaritmiramo]] vidimo da između konstante ''λ'' i polovičnog trajanja ''T'' postoji odnos:
:<math> T = \frac{1}{\lambda} \cdot \log_{10} 2 </math>
Kad se uzme u prirodi neki radioaktivni element, opaža se u njemu određeni omjer između radioaktivnih tvari. Tako na primjer dolazi u prirodi na 1 tonu uranija 0,35 grama radija. Radioaktivna raspadanja u prirodi dovode do stanja ravnoteže. Izvorna tvar, uranij, ima tako veliko polovično trajanje, da se njegova količina ne promijeni osjetno u velikim vremenskim rasponima. No prvi produkt koji iz njega nastaje raspada se 10<sup>10</sup> puta brže, a isto tako i tvari koje iz njega slijede, imaju znatno kraće polovično trajanje. Može se lako uvidjeti da količine svih tih radioaktivnih tvari ostaju praktički konstantne, iako se neke raspadaju brže, a neke sporije. Uzmimo da na početku imamo samo uranij. Raspadanjem njegovih atoma pomalo nastaje izotop Z = 90, A = 234. Količina nove tvari neće rasti preko svake granice. Nova se tvar brzo raspada i jedanput će biti dostignuta ona razmjerno mala količina kod koje se isto toliko atoma raspada koliko novih atoma nastaje sporim raspadanjem uranija. Ta se količina praktički dalje ne mijenja. Označimo sa ''N<sub>2</sub>'' broj atoma nove tvari, a sa ''N<sub>1</sub>'' broj uranijevih atoma. U stanju ravnoteže je broj radioaktivnih raspadanja jednak za obje tvari:
:<math> \mathrm{d}N_1 = \mathrm{d}N_2 </math>
Taj odnos vrijedi i dalje i za sve iduće potomke uranija koji redom nastaju jedan iz drugog. Uzmemo li u obzir prvu jednadžbu, možemo pisati:
:<math> \lambda_1 \cdot N_1 = \lambda_2 \cdot N_2 = \lambda_3 \cdot N_3 = ... </math>
Uvrstimo li ovamo polovično trajanje, dobivamo:
:<math> \frac{N_1}{T_1} = \frac{N_2}{T_2} = \frac{N_3}{T_3} = ... </math>
Kad su radioaktivne tvari u ravnoteži, tad se njihove količine odnose kao polovična raspadanja. Iz ovog zakona možemo izračunati polovična trajanja radioaktivnih elemenata koji postoje milijunima i milijardama godina. Za radij je pokusima ustanovljeno da njegovo polovično trajanje iznosi 1 590 godina. Omjer u količinama radija i uranija iznosi 3,5∙10<sup>-7</sup>. Iz gornjeg zakona izlazi da je polovično trajanje uranija jednako:
:<math> T_U = T_{Ra} \cdot \frac{N_U}{N_{Ra}} = 1590 \cdot \frac{1}{3,5 \cdot 10^{-7}} = 4,5 \cdot 10^9 \mathrm{godina} </math>
Radioaktivna raspadanja mogu poslužiti da se ustanovi starost pojedinih [[Geološko razdoblje|geoloških slojeva]]. U [[uranij]]evu [[minerali|mineralu]] troši se pomalo kroz golema vremenska razdoblja uranij, a kao stabilni konačni produkt odlaže se [[izotop]] [[Olovo (element)|olova]] ''Z'' = 82, ''A'' = 206. Količina tog nastalog olova neposredno daje starost minerala. Na taj način uspjela je odrediti starost [[Era (geologija)|geoloških epoha]]. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>
== Radionuklid ==
Line 127 ⟶ 174:
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
{{commons|Category:Half times}}
| |||