Alfa-čestica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Alfa-čestica
Redak 107:
Početkom 20. stoljeća bilo je poznato 5 [[Radionuklid|radioaktivnih elemenata]]: [[uranij]], [[torij]], [[polonij]], [[aktinij]] i [[radij]]. Među njima najviše se upotrebljavao radij i to za liječenje [[Rak (bolest)|raka]]. Iz radija i njegovih kemijskih spojeva stalno se razvijao jedan [[plin]], koji je isto bio radioaktivan, a nazvan je radijeva [[emanacija]] ili [[radon]]. Osim radona nastajao je i [[helij]]. Iz toga se zaključilo da se radij, ali i svi ostali radioaktivni elementi, pretvaraju u druge elemente s manjom težinom i pri tom postupku zrače. Uočeno je također da je ta prirodna radioaktivnost svojstvena atomima s najvećim atomskim masama i da je to proces koji se dešava u unutrašnjosti atoma, znači ne ovisi o vanjskim utjecajima, kao što su [[tlak]], [[temperatura]] ili neka [[kemijska reakcija]].
 
Već 1900. bilo je poznato da jedan dio [[radioaktivnost|radioaktivnog]] zračenja može da skreće u [[magnetsko polje|magnetskom polju]]. [[Ernest Rutherford|E. Rutherford]] je na osnovu ispitivanja prolaza radioaktivnih zraka kroz tanke listiće [[aluminij]]a utvrdio da kod zračenja [[uranij]]evih spojeva postoje dvije vrste zraka. Onu vrstu zraka koje ne mogu da prođu kroz aluminijsku pločicu debljine 0,02 mm nazvao je alfa-česticama, a onu vrstu koja je prolazila i kroz deblje slojeve nazvao je [[beta-čestica|beta-česticama]]. Iste godine francuski znanstvenik [[Paul Villard|P. Villard]] je otkrio i treću vrstu radioaktivnog zračenja, za koju se utvrdilo da ima veliku prodornu moć i da ne skreće u magnetskom polju, a nazvane su [[gama-čestica]]ma. Na osnovu skretanja u magnetskom polju, utvrdeno je da alfa-čestice imaju pozitivni [[električni naboj]], a beta-čestice negativan [[električni naboj.]].
 
1908. su E. Rutherford i [[Hans Geiger|H. Geiger]] mjerenjem utvrdili da alfa-čestice imaju dvostruki električni naboj, a da im je masa jednaka četverostrukoj masi atoma [[vodik]]a. Kada alfa-čestica privuče dva [[elektron]]a, ona prelazi u atom [[helij]]a. Iz toga je Rutherford zaključio da su alfa-čestice ustvari [[ion]]i helija ili samo [[atomska jezgra]] helija. Za beta-čestice se utvrdilo da se u magnetnom i električnom polju ponašaju isto kao i [[katodne zrake]] ili [[elektron]]i. To znači da su beta-čestice ustvari [[elektron]]i velikih [[brzina]], ali za razliku od elektrona u elektronskom omotaču atoma, nastaju iz [[atomska jezgra|atomske jezgre]].
Redak 131:
Godine 1919. [[Ernest Rutherford|E. Rutherford]] je, bombardirajući [[dušik]] alfa-česticama izveo prvu nuklearnu pretvorbu (transmutaciju) jednog elementa u drugi. Rutherford je prilikom istraživanja raspršenja alfa-čestica kroz [[zrak]], otkrio da prilikom bombardiranja atoma dušika s alfa-česticama nastaju nove jezgre atoma [[kisik]]a i [[vodik]]a.
 
:<sup>14</sup>N + α → <sup>17</sup>O + proton&nbsp;
 
== Antialfa-čestica ==