Ante Jurjević Baja: razlika između inačica

Kao devetnaestogodišnjak postaje [[SKOJ|skojevac]], a od 1939. godine je član [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]]. Kao izučeni automehaničar i zaposlenik Direkcije pomorskog sadržaja, bio je zadužen za rad partijskih organizacija na željeznici, u pomorskom prometu u luci;. sudjelovaoSudjelovao je nakon početka [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanskog ustanka]] u organizaciji sabotaža i diverzija, te oružanih napada bombama i pištoljima u Splitu. Komunisti i skojevci kojima je on rukovodio zapalili su u luci velike trgovačke brodove "Niko Matković" i "Palermo", te skladište na obali. Krajem prosinca 1941. godine postao je sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Split.

Talijani ga uspijevaju otkriti i uhititi 6. veljače 1942. god., zajedno s [[Ivan Lučić-Lavčević|Ivanom Lučićem-Lavčevićem]]. Navodno nakon hapšenjauhićenja nije ništa odao o svojim suborcima usprkos torturi. Suborci uspijevaju organizirati njegov bijeg iz zatvora 2. rujna 1942. godine, te se pridružuje partizanima. Na području Livna je u listopadu 1942. godine teško ranjen. Nakon oporavka radi kao partijski instruktor u Livnu i Kninu;. odOd travnja 1943. godine je zamjenik političkog komesara Štaba grupe NOP odreda za Dalmaciju. U srpnju te godine postaje sekretar Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, u kolovozu član Biroa Oblasnog komiteta [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] za Dalmaciju, potom od 1. rujna organizacijski sekretar istog Oblasnog komiteta. Od kolovoza 1944. godine član je i Izvršnog odbora Oblasnog NOO-a (to nije bilo tijelo Komunističke partije, nego tijelo civilne vlasti u sastavu [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a) za Dalmaciju.

Iz tog vremena nakon ljeta 1944. godine vuče se nikad pred sudom raščišćena odgovornost za likvidacije Hrvata na područja Dubrovnika 1944.<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=AZBhX3qYGmg prilog "TV Kalendara" HTV o ulozi Ante Jurjevića Baje u Dubrovniku 1944. godine], pristupljeno 21. listopada 2013.</ref>; glasovito je njegovo pismo pisano u Dubrovniku 25. listopada 1944.,<ref>[http://www.hic.hr/politika-Daksa.htm UKOP POSMRTNIH OSTATAKA 53. ŽRTVE DAKSE, JUGOKOMUNISTIČKI ZLOČINI NA DAKSI SIMBOL SU STRADANJA JUŽNE HRVATSKE], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref> u [[Pokolj na otoku Daksi|jeku smaknuća na Daksi]]. U njemu Jurjević izrijekom priznaje da su ljudi pobijeni bez suda i istraga, bez ikakva utvrđivanja relevantnih činjenica, tek na temelju partizanskih dojava. On također ocjenjujeocijenjuje postupak prema «narodnim neprijateljima«, osobito svećenicima: «bilo kako bilo ubit ih se mora». Rečenica iz pisma, pisanog rukom:<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_Baja.html ANTE JURJEVIĆ - BAJA O POKOLJU DUBROVČANA U JESEN 1944.], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref><ref>[http://www.safaric-safaric.si/lokacija_cro/dubrovnik/1944%20Dubrovnik%20Jurjevic%20Baja.pdf Bajino pismo na hrvatskom i engleskom], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref>